Povodom 16 godišnjice (15.04.2008.) Armije BiH naš portal eksluzivno objavljuje intervju sa borcem i oficirom 505. VITEŠKE BUŽIMSKE BRIGADE, Husein ef. Kovačevićem inače glavnim imamom MIZ Sanski Most. Ovaj intervju je objavljen u novoj knjizi “KNJIGA RAZGOVORA” autora Bajre Perve, novinara lista Rijaseta IZ Preporod.
Husein ef. Kovačević roćen je 1965. godine u Bužimu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju, Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Zvršio je i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću. Prije odlaska u bivšu JNA godinu dana radio je u džema'atu Zagrad u Velikoj Kladuši, gdje, prethodne tri godine, nije bilo stalnog imama. Tu je, za kratko vremena, stekao dobro radno iskustvo. Iako je radio u jednoj, po mnogo čemu, specifičnoj sredini, iza sebe je ostavio oko 150 mektebske djece.
Husein efendija, gdje si sve službovao od dolaska iz bivše JNA do agresije na Bosnu i Hercegovinu?
Došao sam u Kamengrad kod Sanskog Mosta, jedan veliki džema'at. Bilo je to vrijeme kad je trebalo graditi džamiju. Nažalost nastali su problemi oko lokacije uzrokovani kamenolomom koji se nalazio u neposrednoj blizini džamije. Akcenat u svome radu dao sam na mektebsku nastavu te obnovu i gradnju džamija. Preko 250 mektebske djece pohađalo je nastavu na dva punkta. Napravljene su dvije džamije a, bio je to džema'at sa tradicijom. Bila su to nova iskustva za mene. Danas u Kamengradu egzistiraju dva džema'ata i sve funkcioniše kako treba. U Kamengradu me zadesila agresija na BiH. I prije agresije aktivno sam radio zajedno sa kolegama i prijateljima, a ovdje posebno hoću istaći
među imamima rahmetli Emira ef. Seferovića, na organizaciji odbrane bošnjačkog naroda u Sanskom Mostu. činilo se i učinilo onoliko koliko se moglo, nažalost ne toliko koliko je bilo dovoljno da bismo mogli tamo i o(p)stati.
Kako si došao do slobodnih teritorija? 
Sa jednom grupom muhadžira iz Bosanske Krupe uputio sam se prema Ključu, Petrovcu, a odatle za Bihać. Bio je to konvoj. Na tom putu, u mjestu Peć, bili su me izveli iz konvoja. Allahovoim voljom, sve se dobro završilo. No, taj događaj je za jednu posebnu priču. Iz Bihaća sam otišao do Bužima i tamo se uključio u Teritorijalnu odbranu, kasnije u 505 brigadu.
Je li, već tada, na čelu 505. brigade bio rahmetli general Izet Nanić, proslavljeni oficir Armije RBiH?
U to vrijeme rahmetli Izet je bio načelnik štaba. Jedinicu su, nakratko, vodili Edhem Dizdarević i Esad Velić. Brigada je zaživjela dolaskom rahmetli Izeta Nanića i sve što se kasnije dešavalo zasluga je njegova i ljudi koji su bili njegovi saradnici i suborci.. U početku sam bio borac u brigadi. Potom sam prešao u komandu III bataljona, pa u jurišni bataljon, pa u komandu Brigade. Mogu s ponosom kazati da sam imao čast da u borbenom poretku bataljona za specijalne namjene Hamza uđem u moj Kamengrad, u moj Sanski Most i to u činu kapetana.
Kakav je bio osjećaj vratiti se u Kamengrad i Sanski Most s vojničkim čizmama?
Bio je to poseban osjećaj. I, ako imam pravo biti subjektivan, da kažem: kad god doživim neku poteškoću, neugodnost ili teret u životu, onda se sjetim tih najljepših i, bit ću slobodan kazati, do sada najsvjetlijih trenutaka u mom životu. Jednostavno, taj me događaj ispuni neodoljivom radošću. Jer, 1992. godine, kad su nas četnici proganjali, bili smo u strahu kojeg do kraja nismo bili ni svjesni, bježali bez nekog velikog otpora, molio sam dragog Boga da mi doživimo povratak na svoje, što smo, eto, 1995. i doživjeli. Dočekali smo, te iste 1995., da jedan naš tenk i jedna naša praga, napraši desetak četničkih tenkova koji su, junački, punim gasom, bježali. Nisu imali hrabrosti da se okrenu i ispale makar po jednu granatu. Onaj strah koji smo mi imali 1992. njih je zadesio tri godine kasnije.Međutim ta radost se zamagli kada se sjetim onih koji više nema među nama,naših 500 šehida a među njima i moga brata Hasana.
Jesu li četnici prije te bježanije s tenkovima davali otpor?
Bilo je borbi počevši od Ripča pa sve do izlaska na komunikaciju Bosanska Krupa – Sanski Most, a posebno u Lušci Palanci,Skucanom Vakufu i Starom Majdanu.
Bezbeli, ti si, ovaj put, kao borac Armije, kroz Kamengrad samo prošao i s jedinicom nastavio oslobodilački pohod do Sanskog Mosta i dalje?
Predvodio sam prvu džumu u Kamengradu. Klanjali smo pred porušenom džamijom.Nakon toga smo u brzom i silovitom napadu oslobodili Stari Majdan i Staru Rijeku te se prebližili nadomak Ljubije,i onda je stigao Dejton…i Allahovom voljom život ide dalje. Moram priznati da sam tada više razmišljao o mojoj novoj službi u starom džema'atu, Kamengradu, negoli u samom gradu. Moje je geslo bilo vratiti se tamo odakle sam otišao. Međutim, muftija bihaćki Hasan ef. Makić smatrao je, a i moj tadašnji komadant pukovnik Sead Jusić bio je na tom fonu, da bih ja mogao dati veći doprinos ako ostanem u gradu. Prihvatio sam njihovu sugestiju. Potom sam dekretom reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića postavljen za imama Hamzibegove džamije i na dužnost glavnog imam Medžlisa Islamske zajednice Sanski Most.
Je li istina da je kamengradska musalla ipak prživjela četnički kulturocid?
Je li istina da je kamengradska musalla ipak prživjela četnički kulturocid?
Bila je oštećena. Međutim, ostali su mihrab i minbera.Pričali su mi stariji kamengrađani kako je u proteklom ratu 1941 srbo-četnik koji je pokušao srušiti Fatihov mihrab šlagirao se na licu mjesta.
Govori li to o sujevjerju četničkih snaga?
Zanimljivo je da smo u njihovim kućama u Lušci Palanki, a tamo posljednjih decenija i pred agresiju na BiH nije bilo muslimana, nalazili primjerke Kur'ana časnog na arapskom jeziku. Poslije rata meni je došao jedan Srbin iz Oštre Luke i donio jednu zbirku hadisa na arapskom jeziku koju je našao negdje u Rajnovcu kod Velike Kladuše. Tada mi je rekao kako je on, kad su ušli u jednu kuću, na rafovima primijetio knjigu sa arapskim slovima. Budući da je smatrao da je ta knjiga nešta sveto, te da se ne smije uništiti, stavio ju je u svoju torbu i nosio do kraja rata. Na kraju je, eto, odlučio da je vrati nama u Medžlis.
Čuo sam da ste u jednoj srpskoj kući našli ukradeni regal iz koga, čak, ni naslagane dimije hanume iz čije kuće su ga, junački, drpisali, nisu bile pobacane?
Da. Bilo je to u jednom srpskom selu iznad Skucanog Vakufa gdje smo, čisteći teren, ušli u jednu kuću i u jednoj sobi vidjeli puno regala u kojim su ostale naslagane dimije. Ni to nisu uspjeli izbaciti. To nas se veoma dojmilo. Nismo mogli ni naslutiti dokle je išla ta njihova pljačka.
Niste mogli saznati odakle su ti regali sa dimijana doneseni, odnosna gdje su – oslobođeni?
Najvjerovatnije da su doneseni iz Skucanog Vakufa i Modre.
Koliko ste Bošnjaka zatekli u Sanskom Mostu kad ste, pobjedonosno, umarširali u Sanski Most?
Među oko 500 ljudi koji su s radošću dočekali ulazak Armije RBiH više je bilo Hrvata negoli Bošnjaka. Od 35000 predratnih Bošnjaka nije ih ostalo ni 250. Nas su više ubijali nego Hrvate. Međutim, i njihove su crkve srušili.
Mogu misliti kako si se osjećao kad si vidio da su sve džamije, mektebi, imamske kuće porušene? 
Da,uništeno je sve što bi podsjećalo na Islam i muslimane da su tu nekad živjeli.Svih 27 džamija,imamskih kuća i mekteba,sravnjeno je sa zemljom.Tu stravičnu sliku kulturocida i danas nosim duboko urezanu u svome pamćenju.Zbog mojih čestih podsjećanja o ovim događajima ,moj komšija pravoslavni pop jedne prilike mi reče:“Volio bih da ste i vi porušili sve naše crkve ngo da mi stalno nabijate na nos kako smo mi porušili džamije.“Istina boli –rekoh, ali manje će kad je iskreno prihvatite.
Nije bilo vremena za puko iščuđavanje. Valjalo je organizirati povratak protjeranog stanovništva, a potom obnovu kuća, infrastrukture, džamija… Kako je tekla ta svekolika obnova?
Sanski Most ja tada bio kao košnica pčela.Svi su u njega donosili dobro a dragi Bog ga je povećavao. I šta reći za ljude koji su po povratku prije vlastitih domova obnavljali porušene džamije? Nije to bio samo onaj poznati krajiški inat, bila je to prije svega ljubav prema svojoj vjeri Islamu.Uostalom tome danas najbolje svjedoči, musalija prepuna, Hamzibegova džamija, najveća u bosanskoj krajini.
Danas ste zaokružili kompletnu obnovu vjerskih objekata. Sve džamije imaju imame. Medžlis IZ jedan je od najorganiziranijih na području Rijaseta. Po kojoj matrici ste radili, te kako ste za, relativno kratko vrijeme, sve to postigli?
Timski rad ali i odgovornost. Vi kao pojedinac možete imati odlične ideje ali ako ih nemate s kime realizirati, sve je uzalud. Mi se ne bavimo pitanjima šta to drugi trebaju uraditi za nas, već sami radimo. Hvala prijateljima ali i kritičarima, čujemo i jedne i druge . Otvorenost i transparentnost u radu čini vas dostupnim i privlačnim. To iziskuje dosta truda i napora ali vjerujte u konačnosti se isplati.Mi smo shvatili da se metodama i srestvima davno prevaziđenim nemože mnogo postići.Zato reorganizacija institucija Islamske zajednice je nužna. Mi smo je počeli vlastitom kreativnošću ali kvalitetnim iskustvom drugih uspješnih medžlisa.
Sanski Most je grad koji, pored ostaloga, krasi i devet rijeka. Odnedavno on je jedini grad u BiH koji ima i džamiju sa četiri munare. Koje bi još karakteristike Sanskog Mosta mogao istaći? 
Svaki grad ima svoje posebnosti koje ga određuju u odnosu na druge. Zbilja Allah dž.š. je neizmjerno obdario Sanski Most nizom prirodnih ljepota. Vode ima toliko da bi mogao napajati cijelu Bosnu i Hercegovinu, a obradivog poljoprivrednog zemljišta da hrani bosansku krajinu. Međutim ono šta ga čini jedinstvenim jeste musalla sultan Mehmeda El-Fatiha, gdje časni sultan 1463 .g.obavio prvu džumu namaz nakon fetha krajine. Bošnjaci Sane vjerno su sačuvali uspomenu na Fatiha i njegove askere, klanjajući svake godine prvu džumu u julu mjesecu na njegovoj musalli.
Svaki grad ima svoje posebnosti koje ga određuju u odnosu na druge. Zbilja Allah dž.š. je neizmjerno obdario Sanski Most nizom prirodnih ljepota. Vode ima toliko da bi mogao napajati cijelu Bosnu i Hercegovinu, a obradivog poljoprivrednog zemljišta da hrani bosansku krajinu. Međutim ono šta ga čini jedinstvenim jeste musalla sultan Mehmeda El-Fatiha, gdje časni sultan 1463 .g.obavio prvu džumu namaz nakon fetha krajine. Bošnjaci Sane vjerno su sačuvali uspomenu na Fatiha i njegove askere, klanjajući svake godine prvu džumu u julu mjesecu na njegovoj musalli.
Velik broj Sanjana živi i radi u dijaspori. Koliki je bio njihov udio u obnovi infrastrukture, kuća i džamija, te koliki će ih se broj, po tebi, jednog dana, vratiti svojim kućama?
Statistički gledano povratak u Sanski Most je u potpunosti ostvaren, međutim gotovo polovina sanjana i dalje živi u dijaspori. Mogu slobodno reći koliko džemata imamo u Sani, toliko ih je i u dijaspori. Kada je riječ o povratku iz dijaspore, nažalost tu nisam optimista, ali što se tiče pomoći, ona je redovna i konstantna. Sigurno pola naših seoskih džemata bi se ugasila bez članarine koja dolazi iz dijaspore. Zato ja kažem s pravom mi imamo najbolju dijasporu koja voli svoj grad i svoju domovinu.
Sanski Most ima i pridjev muhadžirskog grada. O Sanjanima kao pravim ensarijama govori i činjenica da su jednoj džamiji dali muhadžirsko ime. Hoće li makar muhadžiri utjecati na veći natalitet Bošnjaka u tom gradu?
Odmah poslije oslobođenja u Sani su se naselili muhadžiri iz sedamdeset i jedne općine. To jasno govori koliko je Sanski Most poželjan za život. Naravno mnogim bošnjacima Krajine, Sana je bila prva destinacija do povratka svojim kućama u manji entitet. Danas nekadašnji muhdžiri čine polovinu stanovništva našeg grada. Ponosni smo na njih, jer bez njih ovaj grad, bio bi pust.
Imate potpuno nove, obnovljene srušene džamije i prilično mlad, ambiciozan i koegzistentan imamski kadar. Na šta ćete u daljnjem radu dati poseban akcenat?
Nakon gradnje džamija prdstoji nam gradnja džemata,veća afirmacija i popularizacija mektebske nastave, edukacija i doškolovavanje imama, da`wetsko djelovanje prema džematlijama, jačanje institucija islamske zajednice, omasovljenje članstva i neposredniju komunikaciju sa džematlijama.
Član si Sabora IZ BiH, a unutar tog zakonodavnog tijela i Komisije za vakufe. Kako stoje stvari sa vakufom u Sanskom Mostu?
U ovom sazivu sabor je pokrenuo vrlo abiciozne zadatke. Bojim se da će to ostati mrtvo slovo na papiru bez materijalne podrške. Naša materijalna osnova nalazi se u oduzetim ali i postojećim vakufima, koje pod hitno treba revitalizirati. Tu očekujemo glas naše uleme, prije svega mislim na Vijeće za fetve pri Rijasetu IZ-e BiH, da iznese šerijatski stav o investiranju u vakufe. U Sanskom Mostu, dosta je urađeno na povratu vakufa. Zahvaljujući razumjevanju općinskog vijeća Sanski Most, vrećena je vakufska pijaca a Medžlis je osnovao vlastito preduzeće “ Hajrat“ preko kojeg vrlo uspješno upravlja istom.
(Razgovarao: Bajro Perva)
Svim demobilisanim borcima, ratnim i vojnim invalidima te porodicama šehida web portal www.sanskimedzlis.ba upučuje iskrene čestitke povodom 16 godišnjice Armije Bosne i Hercegovine .