Mustafa-efendija Cerić, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dobitnik je nagrade za životno djelo za 2007. godine, koje mu je dodijelila Asocijacija muslimanskih naučnika iz Velike Britanije. Zato je razgovor sa Cerićem i počeo protokolarnim pitanjem šta za poglavara IZ-a znači ova nagrada.
“Već sam, u izjavi za MINU, kazao, nema razloga da to ne ponovim: “Čast mi je primiti Nagradu za životno djelo od tako prestižne organizacije, kao što je AMSS u Londonu. Moja čast je tim veća što su tu nagradu primile tako velike ličnosti poput našeg predsjednika Alije Izetbegovića, Martina Lingsa, jednog od najvećih duhovnih intelektualaca našega doba, prof. Fuata Sezgina, sigurno najvećeg enciklopediste svih vremena, te prof. Edwarda Saida, jednog od najvećih umova dvadesetog stoljeća. No, moram istaći da ova nagrada, zasigurno, pripada više mom bosanskom narodu i mojoj IZ nego meni osobno”, kazao je, na početku razgovora za Oslobođenje reis Cerić.
U obrazloženju nagrade, između ostalog, naglašava se da je Vaša „vizija savremenog islama pravi odgovor za izazove našeg vremena”. Šta je, zapravo, Vaša vizija savremenog islama?
– Nema savremenog i nesavremenog islama. Islam je jedan – savremen i svevremen. Različit je samo pristup ljudi – oni koji su u njemu i koji bi trebali živjeti po njegovim odredbama i onih koji na islam gledaju izvana i, nažalost, uglavnom donose sudove o islamu na osnovu ponašanja muslimana. A moja vizija je, kao uostalom i čitav islam, veoma jednostavna: vjerovati i činiti dobra djela u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. I tako ostvariti sreću i na ovom i na budućem svijetu.
Navršilo se 15 godina od Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine. Kako biste sa ove distance ocijenili značaj Sabora, koji je 28. aprila 1993. godine održan u Sarajevu uz detonacije granata?
– Obnoviteljski sabor je, dakako važan, ali ne toliko da bi se on doživljavao kao neki posebno značajan datum u IZ-u. Jer mi smo, tjerani događajima koji su uslijedili disolucijom bivše Jugoslavije i agresijom na BiH, uradili to što smo jedino mogli i morali uraditi kako bismo sačuvali ono što se moglo sačuvati – a što je bilo nastavak neke vrste povijesnog kontinuiteta IZ-a u BiH – pa bi se moglo reći: Bosna se vratila sebi, svojoj kući. Mada, istini za volju, ima i neka vrsta malog žala zbog činjenice da su muslimani ovih prostora ponovo rascjepkani u državna okružja, a to znači i lakšu manipulaciju njima. Jer, muslimani su umma, zajednica i oni uvijek moraju težiti jedinstvu, bez obzira hoće li se to jedinstvo ikada uspostaviti.
Na Obnoviteljskom saboru Vi ste izabrani za naibu-reisa. Koliko se sjećam, u Sarajevo ste doputovali 3. maja 1993. Kako su izgledali Vaši prvi dani u ratnom Sarajevu i koji su Vam bili najvažniji poslovi u tom užasnom vremenu?
– Prvi dani u ratnom Sarajevu i meni su bili valjda kao i svim drugim stanovnicima ovog, slobodno mogu reći, logora. Kod mene su bili pogoršani činjenicom da nisam imao stan, da porodica nije bila sa mnom, a također i da sam upao u vrlo “vruću” situaciju oko rješevanja brojnih organizacionih pitanja i ustrojstva IZ. čini mi se da je najteža bila naša izolacija u Sarajevu i činjenica a se nismo mogli čuti i sporazumjeti sa drugim organizacionim jedinicama IZ-a na prostorima izvan Sarajeva, ali, eto, nakon svih tih “porođajnih” problema, ja sam zadovoljan onim što se “rodilo”.
Kako biste ocijenili ulogu i značaj IZ-a u ovom sudbonosnom vremenu za BiH i Bošnjake?
– Ulogu i značaj IZ-a u ovom, kako kažete, sudbonosnom vremenu za BiH i Bošnjake (a koje vrijeme za Bošnjake nije sudbonosno?) trebaju ocjenjivati drugi a ne mi koji smo direktno involvirani u sve njene procese i koji nemamo potrebne distance za neke ocjene i procjene. Ipak, da Vas ne bih ostavio bez bilo kakvog odgovora, smatram da je IZ dala znatan doprinos ukupnoj stabilizaciji (ako se može govoriti o stabilizaciji, jer je stanje još rovito) zemlje, te Bošnjaka kao naroda posebno. Ona je bila i nadam se, ostala, ona duhovna vertikala, koja je snažila duhovni otpor naših boraca u odbrani od agresije i dala 87 šehida iz svojih redova, a nakon njenog okončanja nastoji da, koliko to može, i koliko joj uvjeti dozvoljavaju, bude aktivna na svim područjima vjersko-socijalne djelatnosti, posebno na povratku prognanih u njihova ranija prebivališta.
Sve što je IZ uradila za ovih 15 godina, učinila je pod Vašim rukovodstvom. Jeste li zadovoljni onim što ste, kao reisu-l-ulema, uradili za bosanske muslimane i BiH?
– Kao čovjek moram priznati da imam nekih trenutaka ličnog zadovoljstva, kad vidim šta je sve urađeno i koliko je toga obnovljeno u našim džematima, ali kao ličnost koja stoji na čelu IZ-a, smatram da se moglo još mnogo toga uraditi i za muslimane i za BiH . Što se nije uradilo, drugo je pitanje, koje iziskuje mnogo kompleksniji odgovor i razmatranje. Mnoga naša nastojanja, ideje, prijedlozi i sl. nisu mogli biti realizirani, zbog nesređenog stanja u našoj domovini, ali i zbog nemanja sluha odgovornih (posebno političara), od kojih mnogi još ne mogu da se oslobode komunističkog čipa i IZ i njene aktivnosti prestanu tretirati na način kako je tretirana u socijalističkom sistemu gotovo punih pedeset godina.
IZ je 7. maja obilježila Dan džamija, jer je toga dana 1993. u Banjoj Luci srušena jedna od najljepših džamija na Balkanu – Ferhadija. Kada očekujete da će ova džamija biti obnovljena?
– Obnavljanje Ferhad-pašine džamije u Banjoj Luci je, kako je poznato, u toku, no kada će ona biti završena prvenstveno zavisi od priliva sredstava za njenu obnovu. Jer, kao što je poznato, ni ona a ni bilo koja druga građevina ne može se graditi od obećanja. A da smo dobili i jedan posto sredstava od tolikih obećanja, Ferhadija bi sigurno bila u znatnijoj graditeljskoj fazi od ove u kojoj je trenutno. No, prije nekoliko dana, što me osobito raduje, pokrenuta je obnova Saborne crkve u Mostaru i na prvoj donatorskoj večeri, kako su nas mediji obavijestili, prikupljeno je oko pet i po miliona KM. Obnova Ferhadije traje praktično već osmu godinu i za svo to vrijeme za Ferhadiju je ukupljeno 1.300.000 KM. A toliko se o njoj, njenom značaju i njenoj obnovi govorilo, da smo smatrali da će sredstva za njenu obnovu biti najmanji problem. No, sada uz Sabornu crkvu i manastir u Plehanu, nadati se da će i Ferhadija “živnuti”, jer je iz Vlade Federacije BiH, na toj večeri, kazano da će ova dva objekta Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve dobiti po šest miliona a Ferhadija osam KM. Živi bili pa vidjeli. Uvredljive konstrukcije
Koliko još porušenih džamija u BiH nije obnovljeno?
– Ne bih Vam znao tačno odgovoriti, jer su mnoge džamije u fazi izgradnje, ali, otprilike, nije obnovljena jedna trećina džamija.
U posljednje vrijeme ima prigovora oko “metalnih arapskih” ezana. Osnovna primjedba je da su preglasni. Jesu li ezani sa CD-a i kaseta ponekad preglasni i da li bi se u svim džematima trebalo vratiti ezanima koje sa munara uče mujezini?
– O toj rogobatnoj i uvrjedljivoj konstrukciji ne bih uopće govorio. Jesu li ezani preglasni ili nisu, zavisi ko o njima govori i kakav je njihov odnos prema tome pozivu na namaz. Ja sam čitao brojne tekstove nekih uvaženih ličnosti iz inozemstva koji su prije agresije posebno insistirali da imaju smještaj u poznatom hotelu Evropa iz osnovnog razloga – da se bude uz glas ezana, jer je to za njih bilo nešto očaravajuće. Slično sam čitao ili čuo i za zvon crkvenih zvona, pogotovo u situaciji njihovog ispreplitanja, i to je ono što je dio sarajevske duše ili duha Sarajeva. Ne kažem da nema i onih koji ezan naviju “do daske”, ali, vjerujte ima na stotine kafića koji rade po čitavu noć i iz kojih trešti muzika da se zgrade tresu. Pa, ezan traje nepunu minutu i ako im to smeta ja im zaista ne mogu pomoći, niti će IZ “loviti” one koji, eventualno, glasnije “odvrnu” ezan. A što se tiče mujezina, pa mi bismo najsretniji bili kada bismo mogli održati tu tradiciju, ali to je, naprosto nemoguće. U nekim (posebno povratničkim) džematima ne mogu se naći ljudi koji će uključiti pojačalo a ne da bi se neki od tih (uglavnom starih i iznemoglih) ljudi peo na munaru džamije. Dobro će biti ako uspijemo održati tradiciju mujezina u nekim glavnim džamijama, kao što su Sarajevo, Tuzla, Mostar i dr.
Uvođenje vjerske pouke za djecu u obdaništima takođe je izazvalo različite reakcije. čak i neki vaši saradnici, profesori Gazi Husrev-begove medrese i Fakulteta islamskih nauka, izjasnili su se protiv uvođenja vjeronauke u predškolske ustanove? Kakav je Vaš stav o tome?
– Moj stav je realizacija zakonskih mogućnosti i vjerskih sloboda – dakle, vjeronauka svuda gdje to žele roditelji djece, pa, dakle, i u predškolske ustanove. To što su se neki izjasnili protiv, to je njihov lični stav i oni sa svojom djecom mogu postupati kako misle da je najbolje, no mi moramo poštivati zahtjeve većine roditelja, koji su, uostalom, i poreski obveznici i od čijih izdvajanja živi ova država. Uostalom, u susjednoj Hrvatskoj vjeronauka u obdaništima je realnost već duži niz godina, sa veoma dobrim rezultatima, i od toga niko ne pravi problem, pa ne znam zašto to ne bi bila i u našoj zemlji.
Kako ćete se osjećati, ako na Zlatištu Srbi izgrade veliki krst koji bi trebalo da, kako kažu, podsjeća na stradanje Srba u Sarajevu?
– Nove informacije govore da će se umjesto krsta na Zlatištu graditi crkva i tu je inicijativu podržao i sam premijer Dodik. Naravno, to je zloupotreba vjerskih objekata i mijenjanje njihovog osnovnog smisla. Meni je drago što se upravo sada uklanja munara džamije u Bradini, iako IZ nije imala nikakve veze sa njenom gradnjom, i naš je obraz, s te strane, potpuno čist. A oni koji će, umjesto izgradnje povjerenja, graditi inat-crkve, to je, opet, njihov obraz.
U posljednje vrijeme napravili ste radikalan zaokret u vašem angažmanu kao reisu-l-uleme. Rjeđe putujete u inostranstvo, a gotovo svakodnevno posjećujete džemate širom BiH, čak se susrećete sa učenicima na časovima vjeronauke. Otkud taj zaokret?
– Nema nikakvog zaokreta. Ja i dalje putujem u inozemstvo koliko je potrebno ili koliko me zovu, odnosno koliko smatram da će moje prisustvo doprijenijeti boljitku IZ, Bošnjaka pa i BiH u cjelini. Naravno, iskustvo koje sam stekao pravi određenu selekciju i smatram da to radim dosta uspješno, o čemu svjedoči i ova, kao i ranije nagrade. Posjeta džematima je standardna – stvar je samo koliko o njoj imate informacija.
I šta Vam govore džematlije: hvale li, kritikuju li?
– Ima i jednog i drugog. Ono što ohrabruje jeste otvorenost džematlija, koji slobodno i javno govore sve što misle. A naša težnja i cilj jeste da od Bošnjaka, koliko god možemo, napravimo slobodne ličnosti.
U listu IZ-a Preporod od 15. aprila ove godine objavljen je prijedlog nacrta novog Ustava IZ-a u BiH, u kome je, između ostalog, predviđeno da mandat reisu-l-uleme traje doživotno. Šta mislite o tom prijedlogu?
– To je prijedlog jedne grupe džematlija i to je njihovo mišljenje – ništa manje i ništa više od toga. Svaku izmjenu Ustava IZ-a mora pokrenuti ili jedna trećina sabornika ili Rijaset a odobriti Sabor. A šta ja mislim o tome vidi se iz Ustava IZ-a koji je sada na snazi. Moje mišljenje je da je ograničenje mandata pojedinaca i organa IZ-a jedno od najznačajnijih demokratskih dostignuća koje smo napravili. Sve, pa i reisu-l-ulemu, treba provjeravati izborima.
Nakon isteka ovog mandata, šta će raditi prof. dr. Mustafa ef. Cerić: ponovo biti reisu-l-ulema, evropski muftija, profesor Fakulteta islamskih nauka, direktor nekog islamskog instituta, ili, možda, političar?
– Penzioner, ako Bog da. Vrijeme je da i moja porodica dobije svoga člana, a moji unuci, ako Bog da (sada imam samo jednog) dedu koji će ih moći izvoditi u park ili u bašču. No, čovjek snuje, a Bog određuje.
(Oslobođenje)