Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu u petak 27. februara džumu namaz je imamio i hutbu održao student treće godine FIN-a Adis Bošnjak.
MINA prenosi hutbu ovog studenta s Fakulteta islamskih nauka:
Svjedočim da je samo Allah Bog i da je Muhammed, neka je na njega mir i blagoslov, Allahov Vjerovjesnik i Poslanik! Gospodaru moj, raširi prsa moja, olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj! Hvaljen neka je Allah, koji vas iz utroba matera vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum pa budite zahvalni! U miru neka je Muhammed, sin Abdullahov, on je dostavio Istinu i ispunio emanet! Obavljajte namaz, udjeljujte od onoga čime vas Gospodar vaš opskrbljuje i ne pokazujte prijateljstvo onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, koji splekte snuju i protv Allaha ustaju!
Inspirisan sam pitanjem koje se sve češće postavlja, i na koje se različito odgovara, pa moja današnja poruka ilustrira zapitanost: Prijeti li nam islamofobija?
Obraćajući se ashabima, Resulullah s.a.w.s jednom je rekao: ”Neka niko od vas ne ponižava sebe!’ Prisutni rekoše: ‘Allahov Poslaniče, kako će neko od nas poniziti sebe?’ ‘Tako što će morati reći svoju riječ, pa je neće reći. Uzvišeni Allah će ga na Sudnjem danu upitati: ‘Šta te spriječilo da kažeš to i to?
”Bojao sam se ljudi.”- odgovorit će.
”Bilo je preče da se Mene bojiš!” – reći će mu Allah!
Zato neka je hvala Allahu, riječ je njegov blagoslov, a neka su poniženi oni koji se mjesto Allaha boje ljudi, pa istinu uskraćuju, i tako smutnju i nered siju, i zapodijevaju kavgu.
Strah i neprijateljstvo prema islamu i muslimanima nepobitna su kur'anska činjenica koja se svakodnevno objelodanjuje na najsuroviji način: “Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: »Allahov put je jedini pravi put!« A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.” (el-Bekara, 120.)
Islamofobija, mržnja i neprijateljstvo trajna su kategorija. Do dana Allahovog Suda, neprekidno će se na Zemlji sukobiti dva tabora: vjernički i mušrički, u najžešćem jedu i neprijateljstvu sukobljavat će se laž i istina, tmina i svijetlo, zabluda i uputa, znanje i neznanje.
Nisu li bosanske grobnice, jame i stratišta islamofobija? Srebrenica, Prijedor, Višegrad, Bijeljina, Zvornik, Foča, Vlasenica su islamofobija! Potočari, Omarska, Keraterm, Sušica, Markale, Tuzlanska kapija su islamofobija! Devedeset četiri ubijena bosanska imama, od kojih neki na najzvjerskiji i najbrutalniji način, su islamofobija! Aladža i Ferhadija su islamofobija! I ostalih 612 porušenih, popaljenih, sa zemljom sravnjenih bosanskih džamija su islamofobija! Meliha Durić – šesnaestogodišnja djevojčica iz Vlasenice, ubijena jednim hicem, preciznim pogotkom u vrat, prvi put nakon što se vratila kući od maja 92’ godine je islamofobija! Josip Grbeš, mostarski Hrvat koji u najsvetijem muslimanskom mjesecu razvuče zolju i raketira džamiju u Jasenici je islamofobista! Crkva u avliji Fate Orlović je islamofobija! Bosanski tamničari, bespravno izručeni i poslani na Gvantanamo su islamofobija! Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli je islamofobija! Požar u džamiji u Višićima kod Čapljine, takođe je islamofobija! I zato nek je haram svakom onom ko za šaku dirhema, prestiž, lažnu veličinu, ili zbog nekog drugog razloga sve ovo zaniječe i zaboravi!
U posljednje vrijeme, mnogi ugledni i manje ugledni muslimani, svjesno ili nesvjesno, ali bez časti, srama i dostojanstva, staju na stranu onih koji pljuju po muslimanskim svetinjama, likuju i objedama se naslađuju . Sklopili su savez sa šejtanom, i neka znaju da je jadno ono za što su se prodali!
Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: »Bojimo se da nas kakva nevolje ne zadesi.« A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati, a oni koji vjeruju reći će: »Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?« Djela njihova biće poništena, i oni će nastradati. (Al Maida 52.-53.)
Nema muslimana po mjeri Zapada, ni po mjeri Bosne. Islamu je strana podjela na stari i novi, na azijski i evropski, ili na arapski, turski i bosanski. Islam nema alternative.
Nama ne treba tradicija shvaćena od Bošnjaka džahila (bez namaza, posta, zekata, hadždža, sa alkoholom, kockom i drugim razvratima). Ne trebaju nama ni kupljeni Bošnjaci koji ne paze da se ne zamjere Allahu već drugim ljudima. Ovi sada novi Bošnjaci koji tragaju za svojim vrijednostima (klanjaju namaz u džematu, poste, daju zekat, obavljaju hadždž, pomažu jedni druge, žive normalno i moralno), e ti Bošnjaci bi mogli biti opasni.
Pitam ja takve: Kada su vam tradicionalni muslimani Bošnjaci tako dobri drugovi, prijatelji, kolege, komšije, zašto ubiste više od osam hiljada Srebreničana, šta to bi sa Fočom, Višegradom, Rogaticom…
Naravno, ovi novi muslimani hoće život u dostojanstvu bez kompleksa, hoće svoja ljudska prava, hoće da robuju i ovisni budu samo o Allahu, neovisni o drugima i slobodnog duha. Oni će svakome dati hakk, ali neće dušmana za Gospodara, oni znaju kriterije za odabir, druga, prijatelja, saradnika, ne zaboravljajući pri tome samoga sebe. Oni vole i poštuju svoje autoritete u vjeri, oni neće nasilje ni neprvadu, jer znaju da to ne voli ni Allah dž. š.
Šta bi to značilo biti musliman po mjeri nevjere i “vjere” koja ne priznaje tvoju vjeru kao istinitu niti tvoga vjerovjesnika kao istinita, niti tvoj vjerski i nacionalni identitet.
To bi značilo pomiriti se da u kratkim vremenskin intervalima doživljavaš genocid, urbicid i kulturoicid.
To bi značilo biti bez koda, bez karaktera, bez ljudskosti, bez identiteta, povijesti, tradicije, domovine i doma. To bi značilo poniziti sebe, svoje pretke i potomstvo, pa biti sluga lošim gospodarima. To bi značilo ići najkraćim, njalakšim i najbržim putem u očaj, razočarenje, beznađe, tražiti smisao u besmislu, nadu u beznađu, prijatelja u dušmaninu, to bi značilo poći putem kocke, alkohola, droge, prošnje, krađe, prostitucije, samoubistva, izdaje itd.
To bi značilo biti izdajnik pradjedovske vjere. Biti musliman po mjeri dušmana znači potvrditi laži koje izmišljaju o tebi, tvojoj vjeri, svetome pismu i vjerskom uzoru.
Braćo, povijest se ponavlja, a nama kao nikada i nikome!!! Hoćemo li opet prihvatiti za prijatelje ubice, silovatelje pa da nas opet ponize, progone, siromaše i ubijaju…
Oni opet hoće da nam budu savjetnici, oni opet hoće da nam budu bolji prijatelji nego mi jedni drugima. Oni su lažima uvjerili svijet da je dželat bolji od žrtve, ali mi pri tome ne smijemo zaboraviti jednu stvar, lahko je uvjeriti one koji ti isto žele i misle.
Oni su ponovo danas udarili na obraz naših vjerskih autoriteta, ali mi ovog puta ne smijemo biti prevareni. Mi moramo znati da je najautentičniji i najuspješniji čuvar našeg identiteta i naših vrijednosti naša Islamska zajednica.
Mi dobro znamo zašto nas dušmani ne vole, zašto nam se svete, zašto im smetamo i zašto žele da nas podijele na ove i one, ili na ovakve i onakve muslimane. To je svima nama jasno.
Međutim, nije i ne može nam biti jasno i naravno da itekako boli činjenica kada vidimo brata muslimana i intelektualca da javno na televiziji ( i to na televizij od koje smo mi muslimani u posljednje vrijeme, želio to neko priznati ili ne, uskraćeni za korektnu, poštenu, nepristrasnu, objektivnu i pristojnu informaciju ) kaže, da nema straha od islamofobije ali da imamo razloga za brigu i treba da nas bude strah novih muslimana i da se sa njima trebalo ili treba ako već nije kasno raščistiti.
To je ono što boli i vrijeđa više od bilo kakve podvale i ljage koju nam dušmani serviraju.
Naravno da mi unutar zajednice imamo određenih problema, ali ovo nije vrijeme da se o tome javno govori, a pogotovo ta i njoj slične televizije nisu mjesto na kome treba o tome govoriti.
Takvima danas ovdje treba poručiti, da se mi od njih ograđujemo i da oni takve izjave moraju davati u svoje i isključivo samo u svoje ime. Danas ovdje i sada, sa ovog časnog mjesta treba kazati:
– da mi ili većina nas ne želimo podjelu među sobom na stare i nove muslimane;
– da mi ili većina nas takve izjave ne odobravamo i sa njima se ne slažemo;
– da mi ili većina nas nemamo, nećemo da imamo, ne želimo da imamo i na kraju krajeva pred dragim Bogom ne smijemo da imamo problem sa tim kako kažu novim msulimanima.
Poruka je jasna, i nedvosmislena.
Naše jedinstvo u ovom trenutku nema alternative! Naše slijeđenje vjerskih lidera nema alternative! Naša privrženost i pomaganje Islamske zajednice u ovom trenutku, također nema alternative!
Gospodaru naš, rasprši jedinstvo dušmana naših, smanji njihov broj, unesi pometnju u njihove redove, zabavi ih o vlastitom jadu i belaju, Gospodaru naš pa ti si nam sam dovoljan protiv svih njih. Amin!
(mešihat.com)