Autoritet ugnjetavanja
Negativni autoritet najčešće primjenjuju očevi, koji su nervozni, nezadovoljni svojim statusom, bilo u društvu bilo na poslu, iskompleksirane i, nerijetko, psihopatske ličnosti koje drže sve u strahu, a samo zato da mu ego i na tom polju ne bude poljuljan. Takvo vaspitanje – nevaspitanje udaljava djecu od oca ili majke (mada majke mnogo rjeđe imaju tu ulogu) i kod djece razvija plašljivost, sklonost laganju i surovosti.
Autoritet rastojanja
Većinom se takva vrsta autoriteta susreće u porodicama intelektualaca. U takvoj porodici roditelji vode svoj život, djeca svoj. Kad dođe do zastranjivanja kod djece, takvi roditelji se čude jer, kako oni kažu, “sve su im pružili” (misleći na materijalnu stranu), a, ustvari, nisu im dali ni ljubavi ni topline ni prisnosti ni razumjevanja.
Autoritet uobraženosti
Ovu vrstu autoriteta najčešće gaje roditelji koji su nešto postigli u životu, pa to mora svako da “zna i da osjeti”. To su iskompleksirane osobe i vaspitaju oholu i uobraženu djecu.
Autoritet pendantizma
Roditelj sa takvim autoritetom zahtijeva da je svaka njihova riječ slovo zakona, pa i kada su svjesni da griješe neće to da priznaju. Pored njih se djeca razvijaju bez ispoljavanja svoje ličnosti. Kasnije, takva djeca ili zauzimaju isti stav prema svojoj djeci ili bližnjima ( pa čak i prema onima koji ih okružuju van porodice) ili se i dalje u životu potčinjavaju drugima gubeći potpuno svoju ličnost.
Autoritet nezamjerstva
Ovdje se vaspitanje svodi na svakodnevne pridike. Tu se roditelji trude da u svemu budu nepogrešivi, puni vrlina, zaboravljajući da djeca ljude prihvataju emocionalno, pogotovo manja djeca, i da nije potrebno pred njima dokazivati svoje sposobnosti; njih treba voljeti i razumjeti.
Autoritet ljubavi
Kod roditelja koji gaje takav autoritet a djeca moraju sve da čine zato što vole svoje roditelje. Morati i ljubav ovdje su jednake. Da bi dokazali – pokazali da vole svoje roditelje, djeca moraju da rade sve što roditelji zahtijevaju, jer oni ljubav mjere onim što je učinjeno za njih. To je vrsta ugnjetavanja djece, ali na finiji način, dok u isto vrijeme djeca koja shvate da to mogu okrenuti u svoju korist vrlo često se pretvaraju i takav odnos prenose i na druge ljude, uvidjevši da se ljudima može udvarati sa slatkim izrazom lica i lijepim riječima. Tako se vrlo često vaspitaju neiskusni i lažljivi egoisti.
Autoritet dobrote
Ovu vrstu autoriteta imaju labilni i, vrlo često, roditelji bez čvrsto izgrađenog vlastitog “ja”. To su većinom roditelji koji su kod svojih roditelja morali da “kupuju ljubav”, čineći im dobre stvari, pa su takvi sa svojom djecom. Plašeći se da neće biti dovoljno voljeni oni su popustljivi, ugađaju im, te ako su djeca imalo energičnija, preuzimaju komandu nad njima i tu je poslije vrlo teško uspostaviti pravi odnos.
Atoritet podmićivanja
Među negativnim autoritetima ovo je vrlo štetan i možda najgori vid autoriteta. Roditelji, nemajući sposobnosti da kod djece razviju poslušnost, pribjegavaju vrlo nezahvalnoj ulozi onoga koji uvijek mora da plaća, da ovim ili onim prisiljava dijete da čini nešto – počevši od uzimanja hrane, oblačenja, učenja i dr.
Izvor: IslamBebe