Na čelu sa papom Benediktom XVI svi značajni kršćanski čelnici su se odazvali muslimanskom pozivu o čemu svjedoče konfrencije na Jelu (Yale), Kemridžu (Cambridge) i Vatikanu. Konferenciju u Vašingtonu organizirali su Centar za musliamnsko-kršćansko razumijvanje princ el-Welid bin Talala u Vašingtonu i Akademija Al-Bejt za Ammana.
U velikoj sali Gaston Hall na Džordžtaun univrzitetu u prisustvu velikog broja studenata i profesora na otvaranju vašingtonske konferencije govorili su reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, prof. Džan Espozito (John Espozito), direktor Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanje, Toni Bler (Toni Blair), bivši britanski premijer, Kdžel Magn Bondevik (Kjell Mogne Bondevik), bivši premijer Norveške, Dato Seri Anvar Ibrahim bivši zamjnik premijera Malezije o temi: „Muslimansko-kršćanski odnosi u 21. stoljću”.
Naglašavajući važnost muslimanske inicijative za muslimansko-kršćanske odnose kako na globalnoj tako i na lokalnoj razini, reisu-l-ulema Cerić je između ostalog rekao:
-Zajedničko nam je porijeklo zato što nam je zajdnički Stvoritelj koji je stvorio našeg zajedničkog oca Adema od zemlje – ilovače a potom mu udahnuo od svog duha. U tom Ademovom duhu, kojeg mu je Bog darovao i po kojem je on postao insan – čovjek drugačiji od meleka i različit od šejtana mi treba da tražimo zajedničku riječ, zajedničko ljudsko osjećanje i zajedničku ljudsku sudbinu. Taj duh kojeg je Bog darovao Ademu obavezao je meleke na poštovanje čovjeka kojeg je Bog stvorio u „najboljm liku i obliku.” Iz toga proizilazi da čovjek mora poštovati samoga sebe zbog tog božanskog duha koji mu je povjeren kao nikome drugome. A to znači da svako od nas bez razlike na ime zaslužuje poštovanje zato što u sebi nosi božanski duh kao znak Božijeg prisustva. Stoga, 21. stoljće treba da bude u znaku povratka zajedničkom duhovnom korijenu koji nas može pokrenuti da idemo naprijed sa novim izazovima za dobrobit čovječanstva. Zajednička riječ muslimana i kršćana u 21. stoljeću treba da se manifestuje u nadilaženju konflikta između prava i moći. Zajedno sa ljudskim pravima potrebno je usvojiti i Univerzalnu deklaraciju o ljudskim odgovornostima. Nema prava bez odgovornosti, kao što ne može biti ni ljudske odgovornosti bez ljudskog prava na slobodu. Prema tome, 21. stoljeće treba da bude stoljeće u kojm će ljudi imati ne samo pravo slobode na govor, već i pravo slobode na vjeru, pravo slobode od bijede i siromaštva, pravo slobode od straha i pravo slobode od mržnje i predrasuda. Žrtve holokausta i gnocida u 20. stoljću očekuju da 21. stoljeće bude stoljeće mira i sigurnosti za sve ljude i narode u svijetu. Duh zajedništava muslimana i kršćana na putu istine i pravde treba da bude u 21. stoljeću primjer za cijeli svijet, zaključio je reisu-l-ulema Cerić svoje izlaganje u Vašingtonu.