Draga braćo i sestre,
Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom kaže:
وَالْعَصْرِ. إِنَّ الإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ. إِلاَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ.
Tako mi vremena! Čovjek je, doista, na gubitku, osim onih koji vjeruju u Boga i koji rade dobra djela, te oni koji govore istini u druge potiču na istinu i oni koji su tolerantni i druge potiču na toleranciju. (El-‘Asr, 1-3)
Pošto se nalazimo na izmaku, kako hidžretske 1430., tako i miladske 2009. godine, obraćam vam se, draga braćo i sestre, jer u Allahovoj zakletvi vidimo da je vrijeme uzvišena vrijednost oko koje treba da se okupimo i koju treba da razumijemo kao mogućnost da se spasimo od gubitka kroz istinsku vjeru, pošteni rad, istinit govor i dosljedan moralni život.
Sa Novom hidžretskom 1431. godinom muslimani ulaze u četvrtu dekadu petnaestog stoljeća po Hidžri, kao najznačajnijeg događaja u povijesti vjerovjesničke misjije posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhi-s-alatu ve-s-selam.
Hidžra muslimana iz Mekke u Medinu označila je novo doba u povijesti čovječanstva. Hidžra je promijenila svijet za sva vremena i za sve generacije, jer je pokazala da postoje ljudi koji su spremni da svoje lične interese žrtvuju u korist općeg dobra. Oni su vrijeme blagosiljali, nisu ga proklinjali; oni su gubitak pretvarali u dobitak; oni su iz nevjere ulazili u vjeru; oni su umjesto nepoštenog prihvatili samo pošteni rad; oni su umjesto laži istinu veličali; oni su umjesto nasilja toleranciju naučavali.
Tako treba mjeriti našu hidžru – pokret iz lošeg u bolje stanje, tako treba mjeriti naše vrijeme gubitka ili dobitka, tako treba mjeriti našu prošlu godinu kao uspješnu ili nespješnu – koliko smo se istinski vratili vjeri, koliko smo zaista pošteno radili, koliko smo doista govorili istinu i koliko smo uistinu strpljivi bili da saslušamo jedni druge radi našeg općeg dobra.
Ako se kao narod osjećamo da smo na gubitku, onda to znači da se nismo istinski vratili vjeri, onda to znači da ne radimo dovoljno pošteno, onda to znači da uvijek ne govorimo istinu, onda to znači da smo često nestrpljivi da jedni druge saslušamo, da jedni druge uvažimo, da jedni s drugima podijelimo naše zajedničke brige te da svi zajedno radimo za zajedničko boro.
Nije teško ocijeniti da će nam prošla godina ostati u sjećanju kao godina propuštenih prilika, ali i godina koja nas je poučila bolje nego ikad da se pravo na vjeru i moral, pravo na poštenje i dobrotu, pravo na istinu i pravdu, te pravo na bratsko suosjećanje i solidarnost ne poklanjaju, već da se za ta prava mora boriti svaki pojedinac i svaka zajednica da bi bila cijenjena i poštovana.
Zato je važno da se u svakom vremenu prepoznaju ljudi koji nisu na gubitku zato što prihvataju da budu istinski vjernici, pošteni radnici, iskreni ljudi i uporni borci za istinu i pravdu.
Stoga, ako u jednom vremenu loši ljudi govore laž i druge potiču na laž, dobri ljudi u svakom vremenu govore istinu i druge potiču na istinu;
ako su u jednom vremenu loši ljudi netolerantni i druge potiču na nasilje i netoleranciju, dobri ljudi se u svakom vremenu trude da budu toleranti i da druge potiču na toleranciju i suživot;
ako loši ljudi u jednom vremenu pozivaju na mržnju, dobri ljudi u svakom vremenu pozivaju na ljubav;
ako u jednom vremenu loši ljudi veličaju zločin protiv čovjeka, dobri ljudi u svakom vremenu osuđuju zločin protiv čovjeka ma gdje bio i ma kako se zvao;
ako loši ljudi u jednom vremenu šire beznađe, dobri ljudi u svakom vremnu šire nadu;
ako neodgovorni ljudi u jednom vremnu šire neslogu među braćom, odgovorni ljudi u svakom vremnu i na svakom mjestu šire slogu među svojom braćom;
ako se pojave ljudi koji šire laži o našoj vjeri, o našoj ulemi i o našoj Zajednici, odgovorni i savjesni ljudi treba da budu otporni i da drugima prepročuju otpornost i strpljivost na sve napade kojima je izložena naša Zajednica samo zato što je uspjela pokazati da je sposobna biti autentični predstavnik svog naroda.
Islamska zajednica je u protekloj godini bila pod snažnom kritikom, često sa zlim namjerama i otvorenom željom da nas se kao muslimane obezglavi i ponizi tako što će nam se oduzeti pravo da institucionalno radimo i djelujemo u miru i sigurnosti.
Zato je od prevelike važnosti da ponovimo da je Islamska zajednica zajedničko dobro muslimana, da je jedna od najstarijih vjerskih institucija u našoj zemlji te da je sposobna da primi svaku dobronamjernu kritiku koja će joj pomoći da svoju misiju širenja mira i dobra među svim ljudima dobre volje obavi na najbolji mogući način.
Stoga, Islamska zajednica ne može prihvatiti ocjene o njenom radu i djelovanju, naročito one koje se plasiraju preko nekih javnih medijskih servisa, koje su paušalne i zlonamjerne te kojima se kod muslimana želi izazvati strah i unijeti sumnja u moralni integritet njihovih duhovnih predstavnika. Ovdje želim da podsjetim na jednu poučnu arapsku poslovicu koja kaže: “Ljudsko uho je čudno polje – posiješ sumnju, nikne laž; posiješ laž, nikne krv.”
Imamska služba je častan posao svakog imama koji je svjestan da je nasljednik Vjerovjesnikovog, alejhi-s-alatu ve-s-selam znanja i morala. Mekteb je časno mjesno gdje musliman i muslimanka stječu prva iskustva vjere i morala s kojima će živjeti cijeli život.
Treba se suptrostaviti pokušaju da se ta mjesta i uloga imama u njima okalja od bilo koga. Imami treba da rade svoj posao savjesno i odgovorno, jer uvijek je bilo onih koji:
وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ لاَ تُفْسِدُواْ فِي الأَرْضِ قَالُواْ إِنَّمَا نَحْنُ مُصْلِحُونَ. أَلاَ إِنَّهُمْ هُمُ الْمُفْسِدُونَ وَلَـكِن لاَّ يَشْعُرُونَ.
Kad im se kaže ne širite fesad po svijetu, oni odgovaraju “Mi svijet poravljamo!” No, oni su doista pokvareni, samo što to ne shvataju. (El-Bekara, 11-12)
U Kur'anu Časnom (2:6) isto tako jasno nam se kaže:
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ سَوَاءٌ عَلَيْهِمْ أَأَنذَرْتَهُمْ أَمْ لَمْ تُنذِرْهُمْ لاَ يُؤْمِنُونَ.
Oni koji kriju sjeme istine, svjedno je da li im vi govorili istinu ili ne, oni će nastaviti po svom, oni će nastaviti da kriju istinu i podmeću vam laž, oni će nastaviti da vas provociraju. (El-Bekara, 6)
Prema tome, draga braćo i sestre, poštovani imami, hatibi i muallimi, naše je da radimo sa istinskom vjerom u Boga, naše je da pošteno djelujemo ličnim primjerom, naše je da govorimo istinu i druge poučavamo istini, naše je da budemo strpljivi i solidarni jedni prema drugima na putu općeg dobra.
Onima koji nas napadaju recite, kao što nam se u Kur'anu Časnom kaže:
وَعِبَادُ الرَّحْمَنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلاَمًا.
Sluge Milostivog hodaju zemljom smireno i skrušeno, a kad ih neznalice provociraju, oni kažu: “Selam – mir neka je s vama”. (El-Furkan, 63)
I kažite: – O Bože, oprosti im i uputi ih, oni ne znaju što rade!
Allahu Svemogući, osnaži nas u našoj namjeri da se ujedinimo na istini i pravdi za naš narod!
Allahu Sveznajući, pouči nas da praštamo jedni drugima i da jedni drugima budemo na pomoći!
Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću uvijek i na svakom mjestu! Amin!
Neka vas prati sreća i i obaspe berićet u Novoj hidžrtskoj 1431. i miladskoj 2010. godini!