Bakiru Hadžiomeroviću, uredniku magazina «60 minuta» (sada bi se već mogao nazvati 90+) i kad je trijezan i kad je pijan (po vlastitim navodima, izgleda, češće ovo drugo), i kad osvane i kad omrkne najveći problem je bio i ostao islam i sve što je vezano za ovaj pojam na prostorima Bosne i Hercegovine. Islam, Islamska zajednica, imami (o mevludima i tevhidima čak i pjesme pjeva) reisu-l-ulema Mustafa Cerić, Preporod, – su njemu, dakle, teme u kojima sa svojim timom doživljava vrhunce izlijeva primitivnosti, nepoštenja i laganja – a u tom ushićenju mržnje emocije mu redovno popuste. I dakako, jezik civilizranog komuniciranja koji bi trebao odlikovati «javni servis» tada prerasta u jezik uličara, psovača, nedoraslog i neodgojenog pionira.
Problem ličnog imena
Jedino veći problem od islama i Islamske zajednice, Bakir Hadžiomerović ima u onome što sa svojih «60 minuta» nikako ne može promijenit. A taj problem je njegovo ime BAKIR i prezime HADŽIOMEROVIĆ. Nema te doze autofobije koja mu tu boljku može ublažiti, ili pak otkloniti! Jedini recept bi mogao biti odlazak do CIPS-a i zahtjev za promjenu i jednog i drugog. A možda bi to dosljednije mogao uraditi, recimo, u Banja Luci – pošto mu je tamo na vlasti osoba s kojom je nekada bio u veoma «dobarim odnosima», a s kojim je danas, neobjašnjivo naglašeno, u zavadi!? Malo ćemo se prisjetiti. U decembru, 2006. godine, banjalučke Nezavisne Novine su uz Milorada Dodika, izabranog za ličnost godine 2006., nagradu za razvoj istraživačkog novinarstva i promociju profesionalnih standarda “Nikola Guzijan” (bivši novinar i glavni odgovorni urednik banjalučkog dnevnika “Glas Srpske”) u konkurenciji od 25 novinara dodijelile (pogađate!) Bakiru Hadžiomerović, uredniku magazina “60 minuta” na Federalnoj TV. U intervjuu kojeg je laureat Hadžiomerovići, par dana kasnije, dao za Nezavisne o premijeru Republike Srpske ovako je zborio: «Zar Dodik i SNSD nisu bolja opcija od SDS-a? Ako neko dovodi u pitanje tu varijantu, onda smo mi stvarno na dnu dna. Osnovno je to da je Dodik bolja opcija za BiH i za RS od SDS-a. To mi zaista daje nadu.» Potom se promotor profesionalnog novinarstva Hadžiomerović «naglo» posvađao (ako je do toga uopće došlo) sa premijerom Dodikom, nakon čega je magazin «60 minuta» dobio i svoj produžetak pa sada traje i preko 90 minuta u okviru kojih ima redovnu rubriku o «voždu iz Laktaša.»
Veoma je sumnjiva koincidencija da su se Dodikom pored Bakira Hadžiomerovića razočarali i međunarodni elementi koji su u njemu vidjeli svijetlu alternativu i bolju opciju kako za RS, tako i za BiH. I doista, je li «laktaški vodžd» mogao pronaći boljeg marketinškog saveznika i političkog promotora od Hadžioerovića i njegovih «kol'ko zatreba» minuta te Federalne televizije? Ako se ide linijom surovog političkog realizma gdje se u politici prvenstveno sagledavaju posljedice i rezultatne, onda bi bilans Bakirovog «razotkrivanja» Dodika u Federaciji BiH ovako stajao: Dodik je u RS-u za svo to vrijeme afera, pljački, kriminalnih hobotnica i sl., postao još popularniji. U Federaciji BiH Dodik je postao «uzor kako Srbi znaju praviti državu»!? K svemu ovome, Dodik nije ni uhapšen, niti smijenjen, a njegovo najavljeno procesuiranje na dugom je štapu! Dakle, i dalje je na vlasti i biće sve dotle dok uz podršku svojih medija bude imao i javni servis Federalnu TV, dobre beogradske lobiste i naravno svog Bakira koji mu teren odrađuju i obrađuju u Većem bh entitetu! A Bošnjaci će sve to i dalje plaćati i gledati jer je to: EKSKLUZIVNO!!!, ŠOKANTNO!!!, KATASTROFALNO!!!, SKANDALOZNO!!!, SRAMOTNO!!!
Šta je korijen problema?
Međutim šta je korijen problema medijskog zlostavljanja kojemu su danas izloženi Bošnjaci od strane FTV-a? Ljevica ili politički lijevo orijentirani blok, kakav je prisutan u modernim demokratskim društvima, u Bosni i Hercegovini ne postoji. Svojim personalnim i institucionalnim primjerima ovdašnja tzv. «ljevica» pokazuje i (iz dana u dan,) dokazuje da je nešto poput nedonošćeta, pokvarenog recidiva propalog totalitarnog komunističkog sistema. Ostaci ovakvog totalitarnog svjetonazora u Bosni i Hercegovini se nisu dezintegrirali kao što je to bio slučaj u bivšim državama Istočnog bloka krajem osamdesetih (niti doživjeli zdravu transofrmaciju u okvirima demokratskog sistema) prvenstveno zbog izvanjske agresije koja se desila 1992. godine i prijetnje opstanku države u kojoj ratne okolnosti nisu omogućili procese lustracije, tako da je u već u ratnom, a posebice u post-ratnom vremenu na bh scenu stupila nanovo konsolidovana, ne ljevica, već ostatak totalitarnog sistema koji se formalno adaptirao u okvire demokratskog sistema. Za ovakav propust na političkoj sceni Bosne i Hercegovine i neuspjeh stvaranja zdravih socijal-demokratskih političkih opcija ponajviše je kriva i odgovorna naivnost i nedoraslost bošnjačkog političkog vrha koji je na scenu stupio sa demokratskim promjenama 1991. godine.
Nemar i gluposti post-dejtonske bošnjačke politike
Danas, pak, na bh sceni ovaj komunistički recidiv, opet zahvaljujući nemaru i gluposti post-dejtonske bošnjačke politike, na ključnim pozicijama, primjerice javnog medijskog sektora (a mediji su četvrti segment vlasti) ova politička opcija suvereno dominira. Sa instrumentima na raspolaganju osiguranim novcem građana ove zemlje (ponajviše Bošnjaka) od potpuno nevine osobe ili grupe u stanju su koordiniranom akcijom (što su do sada u više navrata pokazali) stvoriti teroristu! Da, teroristu – i to «islamskog teroristu» najtraženiju robu današnjice!
U teoriji je nemoguće usaglasiti ideje neo-liberalne političke desnice (koja je danas dominantna na globalnoj sceni) i (neo)komunističke ljevice – dakle ovdje ne govorimo o socijaldemokratiji evropske demokratske prakse. Ipak, ovaj eksperiment se u praksi pokušava izvesti u projektu «Dejtonska Bosna i Hercegovina» i to udruženim naporima međunarodnih izaslanika (sa Bog zna kakvim sve interesima i namjerama) i obavještajaca (koji svoje ciljeve i namjere u BiH vrlo dobro znaju) na relaciji Beograd-Zagreb. Međunarodni element je u «nacionalnim» snagama vidio prijetnju budućnosti Bosne i Hercegovine, pa je svoje saveznike potražio u lijevim opcijama (tipa raznih bosanskih socijaldemokratija) koje na ovom tlu jednostavno nisu ono što jesu u modernim demokratskim sistemima. Ili su im, upravo, kao takve i trebale?
Dakao, ono što i dalje iznenađuje kod svih bakira hadžiomerovića post-dejtonske Bosne od Sarajeva do Banjaluke, od Beograda do Zagreba, jeste njihovo samouvjereno precjenjivanje inteligencije i pameti kod Bošnjaka. To se gledaoci sedmičnog show programa kojeg vodi banjalučki laureat «nagrade za razvoj istraživačkog novinarstva i promociju profesionalnih standarda» mogu uvjeriti svaki put kada im on ponudi zaključke o njima samima u smislu: «U ovakvoj državi ovo kako sam vam ja to predstavio prolazi dok ste vi takvi kakvi jeste!» Dakle, mogu vas i ja i ova moja privatna javna kuća Federalna TV ovako lagati, vrijeđati i prodavati vam maglu dok ste takvi kakvi jeste! Ipak, izgleda da se «lijevi jahač apokalipse Bošnjaka» grdno prevario, a što su prvi uočili njegovi razočarani ideološki istomišljenici u svojim konetarima na web-magazinu «Žurnal» (nastalom nakon naglog «egzodusa» mladih boljševika iz sarajevskog magazina Start) od kojih između ostalih bisera treba izdvojiti onog kojeg potpisuje osoba sa nadimkom «Gerila»: «Danas je sigurnije pljuvati po reisu Ceriću i Fahri, nego li Bakiru Hadžiomeroviću. Kritikovati Bakira Hadžiomerovića prevazilazi hrabrost: Dobivaš termin u njegovoj emisiji, sa FTV postajes na “ti”, D.Engel te proglasava teroristom, Udruzenje novinara reaguje, smatrajuci da napadas na slobodu medija, MUP istrazuje, magazin “Dani” te stavlja u “fokus”, postajes mrzak SDP-u itd itd itd…»
Politička nezrelost i naivnost bošnjačkog političkog vrha ponajviše je odgovrna što Bošnjaci u odsudnom trenutku svoje povijesti na ključnim pozicijama javnih medijskih sistema imaju zloćudne recidive komunizma. Pitamo se dokle će javni medijski prostor sa Federalnom televizijom i Bakirom Hadžiomerovićem kao zaokruženim primjerima: bolesne opsjednutosti, neostvarene ambicije i ličnog-kolektivnog moralnog ambisa – građanima ove zemlje servirati ideološki zapakovane medijske produkte? Danas Bošnjaci – narod koji je preživio genocid, narod nad kojim je počinjen najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta nad Jevrejima – sebi ne smije dozvoliti luksuz održanja ovako opasnog stanja. «Mi Bošnjaci jesmo slabi, ali nismo glupi! Mi razumijemo šta nam se događa, mi znamo i možemo čak i podnijeti neku dozu nepravde koja nam se čini, ali ne možemo podnijeti neistinu. Mi nikad nećemo prihvatiti neistinu!» reče nedavno osoba u kojoj ovdašnji bolesno-opsjednuti medijski egzekutori vide sve svoje prepreke.
M. Kovač