Abdullah ibn Mesud je rekao: “Umjerenost u slijeđenju Sunneta bolja je od zalaganja u slijeđenju novotarija.” Evzai kaže: “Nastoj da što vjernije slijediš Sunnet; suzdrži se od onoga od čega se zajednica muslimana suzdržala, odustani od onoga od čega je zajednica odustala, govori ono što većina muslimana govori i slijedi put ispravnih prethodnika.” Rekao je Sufijan es-Sevri: “Riječ se ne prima bez djela, a ni riječ ni djelo nisu ispravni bez nijeta koji nije ispravan ako nije u saglasnosti sa Sunnetom.“ Mutemir ibn Sujeman kaže: “Ušao sam jednog dana kod oca slomljen od bola. On me je upitao za moje jadno stanje, pa sam mu odgovorio: ‘Umro je moj dobar prijatelj.’ On upita: ‘Da li je bio sljedbenik Sunneta?’ ‘Da’, odgovorio sam. ‘Nemoj onda tugovati za njim’, reče moj otac.“ Rekao je Šafija: “Kada vidim čovjeka koji slijedi Sunnet čini mi se kao da vidim nekog od ashaba Allahovog Poslanika.” Džunejd kaže: “Svi putevi prema Allahu su zatvoreni, osim za onoga koji slijedi tradiciju Poslanika, a.s., postupa po njegovom Sunnetu i kroči njegovim putem. Njemu su svi putevi dobra otvoreni.”
Također je rekao: “Put do Allaha, dž.š., zatvoren je za sve ljude osim za one koji idu stopama Poslanika, a.s., i slijede njegov Sunnet. Zar Allah, dž.š., nije objavio u Kur’anu: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.'” Abdullah ibn Omer kazuje da je hazreti Omer, r.a., jedne prilike dok je držao hutbu petkom rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko od vas želi da dosegne centralni dio Dženneta neka čuva džemat. Zaista, šejtan je uz pojedinca, a daleko je od dvojice.’”
Usame ibn Šerik kaže: ‘“Čuo sam Vjerovjesnika, a.s., da je kazao: ‘Allahova ruka je nad džematom. Kada se neko odvoji od džemata ščepaju ga šejtani kao što vuk zgrabi usamljenu ovcu.’” Asim ibn Vail prenosi od Abdullaha da je Vjerovjesnik, a.s., povukao jednu crtu po pjesku i rekao: “Ovo je Pravi put.” Zatim je desno i lijevo od te linije povukao još po jednu liniju i rekao: “Ovo su ostali putevi. Na svakom od njih stoji šejtan i poziva k njemu.” Zatim je proučio ajet: “I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i ne slijedite druge puteve, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” Muaz ibn Džebel, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s. rekao: “Uistinu, šejtan preža čovjeka kao što vuk preža sitnu stoku, pa napada ovcu koja se odvojila i udaljila od stada. Zato, čuvajte se razilaženja i pazite na džemat, zajedništvo i džamiju.” Ebu Zerr, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dvojica su bolja od jednoga, trojica od dvojice, a peterica od četverice. Naređujem vam da čuvate džemat. Zaista, Allah neće ujediniti moj ummet na onom što ne vodi Pravim putem.”
Kritika novotarija i onih koji ih slijede
Hazreti Aiša, r.a., također prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Ko učini nešto što ne pripada islamu, to se odbacije.” Abdullah ibn Omer, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko prezire moj Sunnet, on ne pripada meni.” Abdurrahman ibn Amr el-Eslemi i Hadžer ibn Hadžer kažu: “Otišli smo kod Irbada ibn Sarije, ashaba zbog kojeg je objavljen ajet: ‘Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje’ – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe.’, poselamili ga i rekli: ‘Došli smo da te posjetimo i obiđemo i da od tebe nešto naučimo. Irbad, r.a., reče: ‘Jednoga dana Vjerovjesnik, a.s., klanjao nam je sabah namaz, zatim se okrenuo svojim licem prema nama i održao nam predavanje koje je tjeralo suze na oči i od kojeg su srca podrhtavala. Jedan od prisutnih ashaba reče: ‘Allahov Poslaniče, ovo kao da je oproštajni govor, pa šta nam naređuješ?’ Vjerovjesnik, a.s., tada je rekao: ‘Naređujem vam bogobojaznost i da budete poslušni i pokorni, pa čak i crnom robu. Uistinu, onaj koji bude živio poslije mene vidjet će mnoga razilaženja. Zato, držite se mog Sunneta i Sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Čvrsto ga se držite i nikako ga ne napuštajte. Čuvajte se novotarija. Svaka novina jeste novotarija, a svaka novotarija je zabluda.”’
Abdullah ibn Mesud, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja ću prije vas stići do Havda. Neki ljudi bit će odvojeni od mene, pa ću ja reći: ‘Moj Gospodaru, to su moji ashabi.’ ‘Ti ne znaš kakve su oni novine uveli u vjeru poslije tebe’, odgovorit će mu se.’” Rekao je Abdullah ibn Muhriz: “Vjera se gubi sunnet po sunnet, kao što uže puca nit po nit.” Ejub es-Sahtijani kaže: “Koliko god se novotar u vjeri trudi, toliko se udaljava od Uzvišenog Allaha.”
Rekao je Sufijan es-Sevri: “Novotarija je milija Iblisu od grijeha. Griješnik se za grijeh pokaje, a novotar za novotariju nikad.”
Muhammed ibn Nadir el-Harisi kaže: “Ko obrati pažnju na ono što novotar govori, izgubi Božiju zaštitu i bude prepušten sebi.” Lejs ibn Sad kaže: “Da vidim novotara kako hoda po vodi, ne bih mu povjerovao.” Šafija je rekao nešto slično: “Da vidim novotara kako leti po zraku, ne bih mu povjerovao.”
Na osnovi svega navedenog jasno je da je Sunnet pohvaljen, a da je novotarija pokuđena, ali šta je Sunnet, a šta novotarija, jer svaki novotar smatra da on prakticira Sunnet? Jezičko značenje riječi sunnet je put. Ehlu sunnet označava sljedbenike Poslanikove, a.s., tradicije i nasljeđa njegovih ashaba. Oni su sljedbenici Sunneta, jer slijede put koji nije umrljan nikakvom novinom. Sve novine i novotarije desile su se nakon vremena Poslanika, a.s., i njegovih ashaba.
Što se novotarije tiče, ona označava svako djelo koje nije postojalo u vrijeme Poslanika i njegovih ashaba. Osnovne karakteristike novotarije jesu sukobljavanje sa Šerijatom, suprostavljanje njemu, oduzimanje od Šerijata ili dodavanje onoga čega nije bilo. Ako neka novotarija nije u koliziji sa Šerijatom i ne predstavlja dodavanje ili oduzimanje od njega, ipak su je dobri prethodnici smatrali pokuđenom. Oni su se plašili bilo kakve novotarije, čak ako je bila i dopuštena iz straha da ne upadnu u onu koja je zabranjena. U historiji islama je zabilježeno da je Zejd ibn Sabit rekao halifi Ebu Bekru i Omeru kada su zatražili od njega da kodificira Kur’an: “Zar ćete učiniti nešto što Vjerovjesnik, a.s., nije učinio?” Sad ibn Malik, r.a., čuo je nekog čovjeka da se prilikom obavljanja hadžskih obreda odaziva Allahu riječima: “Odazivam Ti se Gospodaru nebeskih puteva”, pa mu je rekao: “Uistinu, Allah jeste Gospodar nebeskih puteva, ali mi nismo tako govorili u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s.”
Izvor: Preporod (Odlomak iz knjige Telbisu Iblis)
Prevod: hfz. Elvir Duranović