Iz dana u dan, obilazeći naše sugrađane nastradale u poplavi, osvjedočujemo se da je njihova rečenica: “Ima i gore”, zaista na mjestu. U to smo se uvjerili i danas kada smo posjetili nanu Namku Ćorić koja živi u staroj i ruševnoj kući.
Pišemo “kući” samo iz poštovanja prema nani Namki koja mjesto u kojem živi skromno i zahvalno naziva kućom. Kuća u kojoj živi neuslovna je za življenja bila i prije poplava. Sada, voda joj je uništila sve osim njezine skromnosti i sabura, k'o brdo golemog. Lokva koju koristi za pranje veša, veš kojeg suši na živici, blato na kojem stoji u boravku svoga doma, naše pitanje:”Nano, šta ti je najpreče da ti odemo kupiti, šta ti treba?”, i nanin odgovor:”Ne treba ništa djeco, žao mi vas je da se trošite”…ostavljaju čovjeka bez riječi. Ostavljaju sve nas u zapitanosti:jesmo li mi zadovoljni u životu i ako jesmo – da li smo Mu zahvalni na onome što nam daje…
Uručili smo nani Namki nešto novaca i prehrane, da joj se nađe u ovoj teškoj životnoj priči, a nana nas je blagoslovima ispratila od kojih, da nam jedan dođe, sretni bismo bili..
{gallery}vijesti/sanski_most/2014/poplave/nana{/gallery}