HUTBA: Prilog borbi protiv nasilja nad ženama
Centralna Hamzibegova džamija, 09.12.2022/15. džumade-l-ula 1444.h.god.
Poštovana braćo u islamu!
Danas je 15. dan mubarek mjeseca džumadel ula 1444. h.g. i u današnjem danu mi se zahvaljujemo našem Gospodaru Allahu, dž.š., na brojnim blagodatima, znanim i neznanim. Molimo Ga da nas učini dostojnim sljedbenicima našeg dragog Poslanika Muhameda, a.s. Molimo ga, Njega Uzvišenog za svako dobro dunjaluka i ahireta.
„O vjernici zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete preko volje njihove i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite…“ Sura En-nisa, 19)
Imajući u vidu činjenicu da se širom svijeta vodi kampanja koja je usmjerena u pravcu borbe protiv nasilja nad ženama, ja sam odlučio da danas na ovaj mubarek dan, sa ovog blagoslovljenog mjesta, ovom cijenjenom skupu vjernika, kažem nekoliko rečenica koje će biti moj doprinos spomenutoj kampanji i koje će ako Bog da potaknuti i nas da razmišljamo u pravcu borbe protiv nasilja, posebno protiv nasilja nad ženama. Uzvišeni Gospodar Allah dž.š. nije stvorio žene da bi mi muškarci nad njima činili nasilje i na taj način dokazivali svoju snagu i svoju muškost. Naprotiv, Allah, dž.š., je stvorio žene da bi nam bile od pomoći na putu dobra, na putu slavljenja i veličanja Uzvišenog Gospodara, stvorio ih je da bi se lijepo i ugodno osjećali u njihovoj blizini, te da bi ih voljeli i svoju potpunu pažnju im iskazivali.
Prije dolaska posljednjeg Božijeg poslanika na ovaj svijet, prije početka objave časnog Kurana, žena u predislamskoj arabiji tretirana je kao predmet koji se mogao kupovati, prodavati, poklanjati. Sinovi su nasljeđivali žene svojih očeva. Ženu ste mogli ubiti, a za taj čin nikome niste odgovarali. Štaviše, predislamski Arapi su bili poznati i po tome što su živu žensku djecu zakopavali u pustinjski pijesak i na taj način štitili sebe i svoje porodice od „sramote“ koju je prouzrokovalo rađanje ženskog djeteta.
Naravno, ništa bolja situacija nije bila ni u drugim mjestima tadašnjeg poznatog svijeta. Siguran sam da smo svi mi više puta kroz škole ili neke dokumentarne emisije pa i filmove slušali o običajima naroda koji su zbog ovog ili onog razloga žrtvovali, ubijali, svoje najljepše djevojke smatrajući da će im taj čin donijeti berićet i prosperitet. Kada slušamo o običajima predislamskih arapa, ili nekih drugih divljih plemena i zaostalih naroda ibretimo se i razmišljamo kakvi su primitivci bili ti ljudi. Zahvaljujemo dragom Bogu što je vrijeme ubijanja žive ženske djece zbog sramote daleko iza nas. Zahvaljujemo Bogu i mislimo da se mi nalazimo u jednom drugom, puno boljem i humanijem vremenu kada se poštuju i jednih i drugih. Nažalost, nasilje nad ženama i općenito nad slabijima je prisutno i u ovom vremenu i to širom dunjaluka. I naravno, prisutno je i među muslimanima i među nemuslimanima.
Prije otprilike godinu dana bio sam više nego šokiran nakon gledanja jednog kratkog priloga iz Afganistana kojeg je uradila jedna poznata televizijska kuća u kojem je prikazana jedna muslimanska porodica koja je zbog neimaštine prodala svoju 9-togodišnju kćerkicu jednom bogatom starcu. Gledam spomenuti prilog, a srce mi se slama, jer u toj nesretnoj djevojčici vidim svoju kćerku koja je malo starija od nje. Gledam i njenog babu koji uplakan priča o katastrofi koja je zadesila njegovu porodicu i u momentu zamišljam sebe na njegovom mjestu. Objašnjava jadan, kao da se pravda, kako je bio primoran prodati svoju djevojčicu za sitne pare kako bi prehranio ostale članove svoje porodice.
Kaže nesretni čovjek: „Naša Pervan kada je čula da ide u vlasništvo tog nekog starog pokvarenjaka je plakala, a ja sam njenom budućem mužu rekao: Molim te, pazi na nju, molim te nemoj je tući.“ Također, ističe da je slomljen od krivnje i da noćima ne može spavati.
Da je srce od kamena pustilo bi suzu gledajući ovaj prizor i slušajući ovu priču. Ovakvih istih ili sličnih primjera je napretek širom islamskog svijeta, među muslimanima koji punih usta na sav glas kliču šehadet i riječi tekbira, a ne znaju da je na ovome primjeru pao sav muslimanski umet. Nekada je Mu'tesim Bilah poveo vojsku protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja da bi zaštitio čast, ugled i dostojanstvo jedne muslimanke, a danas širom islamskog svijeta prisutna je masovna diskriminacija kompletne ženske populacije i čitav ummet šuti, čitav ummet gleda pa čak jedan značajan dio našeg umeta misli da to tako i treba.
Da se nasilje nad djevojčicama i ženama ne dešava samo tamo negdje u dalekom Afganistanu, Indiji ili nekim drugim zaostalim krajevima svjedoče nam i sve učestaliji primjeri i poražavajući podaci i iz naše domovine. U BiH je u posljednjih 7 godina ubijeno više od 60 žena i to u slučajevima koji su označeni kao nasilje u porodici. Također neke statistike, domaće i međunarodne agencije tvrde da je svaka treća žena u BiH žrtva nekog oblika nasilja.
Možemo se složiti ili ne sa ovom statistikom, možemo kazati da nam tu priču potura neko zlonamjeran ali ću vam ja kazati da sam iz prve ruke čuo priču, strašnu priču o jednoj našoj sestri koja je preživjela strašan period u nekoliko brakova sa „velikim muslimanima“ ovdje u Bosni. Čuo sam istinitu priču, koju nam nisu podvalili zlonamjerni mediji, a koju ni u najluđem snu ne bih poželio nikome. Slušao sam istinite priče o muslimanima koji nemilosrdno, redovno šamaraju i tuku svoje žene ili svoju djecu i vjerujte mi da to nisu rijetki slučajevi u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. Poslanik, a.s. je rekao:
„Prema ženama su velikodušni i pažljivi samo plemeniti ljudi, a žene ponižavaju i zlostavljaju samo oni koji su loši i niske naravi.“
Islam osuđuje nasilje nad ženama. One su naše majke, a džennet je pod majčinim nogama – reče naš Poslanik a.s., one su naše sestre, one su naša sreća, zadovoljstvo i naš smiraj. One su polovina ljudskog roda, a u isto vrijeme one su te koje rađaju i onu drugu polovicu ljudskog roda. One noćima ne spavaju bdijući nad našom djecom.
Njih je Bog dragi stvorio i učinio da budu fizički nježnije od muškaraca što ne znači da im nasilje trebamo činiti i tako svoju muškost dokazivati. Ko želi muškost svoju da dokaže ima mnogo načina da to uradi, a samo slabići to dokazuju nad ženama ili onima koji su slabiji i nezaštićeni. Također, trebamo znati da su žene u doba Poslanika, a.s., bile aktivni sudionici društvenog života. Čak su učestvovale i u bitkama koje su vodili muslimani. Kroz historiju je bilo jako mnogo žena koje su po svome aktivizmu ostale zlatnim slovima upisane među muslimanske velikane. I sam veliki Buharija je imao ženu učiteljicu.
Poslanik Muhamed, a.s., nikada nije udario ženu. Štaviše, Poslanik, a.s., je pomagao svojim suprugama u kućnim poslovima, sa njima se šalio, dijelio njihovu sreću i njihovu bol i nama pokazao kakvi trebamo biti i kao muževi i kao očevi. Poslanik a.s. je rekao: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“
Također Muslim prenosi hadis u kojem Poslanik a.s. kaže: „Oporučujem vam da ženama činite dobro.“ Dobročinstvo prema ženama je sunnet Poslanika, a.s., Dobročinstvo prema ženama je način na koji mi dokazujemo svoj islam, svoju vjeru. Dobročinstvo isključuje sve oblike nasilja. A danas na ovom svijetu, takvom kakav je postoje različiti oblici nasilja koje muškarci čine prema ženama, prema suprugama ili prema kćerkama.
Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado, reče naš Poslanik Muhamed a.s. i poruči nam, između ostalog i nama muškarcima da ćemo biti odgovorni za one koji su nama povjereni, za naše supruge, za naše kćeri.
Poštovana braćo u islamu! Nemojte nikada zaboraviti da je nasilje prezreno i kod Uzvišenog Boga i kod ljudi. Nije prihvatljivo i ne postoji opravdanje da musliman čini nasilje nad svojom ženom, kćerkom ili sestrom. To nije osobina muslimana, to nije sunnet Poslanika, a.s., već naprotiv, to je osobina onih koji su u svakom pogledu daleko zalutali.
Da nas Uzvišeni Allah uputi na pravi put, amin.