“Krvlju ispisana sloboda” promovisana u povodu 30 godina slobode u Sanskom Mostu

“Krvlju ispisana sloboda” promovisana u povodu 30 godina slobode u Sanskom Mostu

Sinoć je u Hamzibegovoj džamiji promovisana knjiga  “Krvlju ispisana sloboda” autora Refika – Refke Kaukovića iz Bužima.

O knjizi su govorili: glavni imam Medžlisa, Mirza-ef. Žerić, zlatni ljiljan Nirzad Karamujić, autorov saborac Husein-ef. Kovačević, te na kraju i sam autor Refik Kauković.

Neuobičajeno za događaje ovakve forme, promocija je okupila izuzetno veliki broj posjetilaca, a izlaganja svakog od promotora su plijenila pažnju svih prisutnih. Razlog vjerovatno leži i u činjenici da se radi o autoru koji nije po vokaciji ni ratnik, ni pisac, nego tek obični i skromni bosanski čovjek koji u jednom teškom i za Domovinu presudnom vremenu nije kalkulisao, nego uradio ono što je jedino bilo ispravno – izišao na megdan dušmanima i za svoju Domovinu bio spreman žrtvovati sve, a Domovinu nizašto.

Razlog vjerovatno leži i u činjenici što su mnogi prepoznali da se radi tek o jednom od hiljade njih – skromnih i običnih pripadnika Armije R BiH koji su, bez imalo patetike i preuveličavaja, bili najbolji sinovi svoje Domovine.

Odradili ‘zadatak’ kada je trebalo, a nakon toga čestito nastavili sa svojim životima i poslovima, ne tražeći zauzvrat ništa.

Rijetki su među njima ljudi, poput autora ove knjige i dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” koji se odvažio i istrajao u naumu da teške dane borbi u odbrani Domovine od agresora zapiše i u obliku knjige ostavi u amanet onima koji dolaze.

Kao zavjet, kao po(r)uku, spomen i opomenu.

Knjiga, dakle, predstavlja autobiografsko djelo o bužimskim herojima, među kojima je i sam autor Refik-Refko Kauković, pripadnik 505. viteške brigade i elitne čete „Hamze“.

Želja da budućim pokoljenjima u amanet ostavi trajni zapis o teškim i ključnim trenucima opstanka jednog naroda prevazišla je unutrašnju skromnost autora i konačno je ono što je proživljeno i osvjedočeno preneseno na papir, kako bi bilo dostupno javnosti i kako bi ostao trag o najboljim sinovima Bosne kada njih ne bude.

Podijeli