”Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vladika Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici, a na rovovima ko god je htio, on me je davao. Ni sama više ne znam koliko sam puta silovana, na stotine”. (svjedok 2 u haškom slučaju ”Kujundžić)
Zapanjen, zgrožen i ponižen poslije čitanja ispovijesti bošnjačke djevojčice koja svjedoči o seksualnom nasilju kojem je u toku agresije bila podvrgnuta od strane Vladike Kačavende, kao i nekim drugim manje ili više poznatim slučajevima silovanja i zlostavljanja, te sve prisutnijom zabrinutošću koju intimno iskazuju pojedini savjesni roditelji čija djeca često budu zatečena u pregledanju pornografskih i erotskih sadržaja putem interneta, te čak javnim reklamiranjem i pozivanjem na gledanje pornografije, to me inače odavno iritira te iako o tome imam neko skromno znanje, potstaklo me da pokušam pronaći dodatne naučno potvrđene odgovore i tumačenja, gdje leže korijeni za psihički poremećaj kod ljudi koji čine razvrat ili seksualna zlostavljanja, osim što kao vjernik znam da nepridržavanjem vjerskog (po meni islamskog) kodeksa etike ličnog i općeg morala, devijacije ljudske psihe sasvim su izvjesne. No kako je Bosna puna mnogo stručnijih i pametnijih Bošnjaka teologa i daija koji na ovu temu s aspekta islamske doktrine mogu iznijeti sasvim stručna i kompetentna mišljenja, ja sam odlučio malo se pozabaviti naučnim tezama o seksualnoj izvitoperenosti i njenim korijenima.
Pošto je internet ”biblioteka daleko samo jedan klik” ja sam tako surfajući po njegovim stranicama pronašao neke podatke i analize koje je radila grupa američkih istraživača, upravo na temu koja je mene zanimala, a iskreno se nadam da će biti od koristi i drugima. Dakle u osnovi radi se o sljedećem.
Naučnici kažu:
”Stvari kojima hranimo svoj um mogu snažno utjecati na ono što radimo. Što se dešava u slučaju da je hrana pornografske prirode. Pomaže li ona prirodnoj spolnoj želji ili je deformira?
Kad su arheolozi u drugoj polovici devetnaestog stoljeća počeli sistematski iskopavati antičke ruševine Pompeja, šokirali su se onim što su pronašli. Među divnim freskama i drugim umjetninama posvuda je bilo mnogo slika i kipova koji su otvoreno prikazivali golotinju ili spolne odnose. Užasnuti njihovom bestidnošću, istraživači su ih sakrili od očiju javnosti u muzeje. Umjetnine su zbog opscenih prizora nazvali ”pornografija”, izrazom koji su skovali od grčkih riječi porne i graphos, a znače ”pisanje o bludnicama”.
Slučaj arheološkog iskapanja Pompeja pokazuje da pornografija naravno nije izum modernog doba no dokazuje i da su na opscene slike ljudi nekad reagirali drugačije nego mi koji smo pornografskim i erotskim slikama izloženi svakodnevno.
Ona je danas prije svega biznis – samo se u SAD-u na pornografiji godišnje zaradi preko 10 milijardi dolara!
Rasprave o njoj vrlo su žučne – dok je jedni glorificiraju drugima je odvratna jer je povezuju s čitavim nizom štetnih posljedica i stavova koji ponižavaju i obezvređuju čovjeka. Promotrimo je u svjetlu toga promiče li neke pozitivne vrijednosti poput:
Dostojanstvo žena
Prikazivanjem žena kao bezimenih osoba koje uvijek stoje na raspolaganju, koje služe muškarcima tek kao igračka, svlače se i pokazuju tijelo za novac osobama željnim zabave, sigurno se ne ostavlja da su žene jednako vrijedne, da imaju svoje dostojanstvo ta da su također ljudska bića.
Nesebična ljubav
Pornografija ne prikazuje spolne odnose s ciljem da istakne lijepe intimne izraze ljubavi muškarca i žene nego ponižava i izopačuje spolne odnose.
Neobavezni i nastrani seks prikazuje kao nešto uzbudljivo, nešto što nikako ne treba propustiti. Naglasak stavlja na osobni užitak, dok su osjećaji drugih manje važni ili nebitni.
U njoj nema ljubavi jer je ne potiče niti na nježnost niti na obazrivost. Jedino što potiče je sebična požuda.
Dr. Victor Cline, specijalist za liječenje ovisnosti o seksu, zapazio je da ljudi koji gledaju pornografiju često idu korak po korak dalje. Ono što započne sasvim slučajno može na kraju, ukoliko se ne obuzda, prerasti u gledanje tvrdog, nastranog porno materijala. To pak, tvrdi on, može dovesti do nastranog seksualnog ponašanja. Bihevioristi se slažu s time. Dr. Cline navodi kako se ”na taj način može razviti bilo koji oblik devijantnog seksualnog ponašanja koji nikakav osjećaj krivnje ne može iskorijeniti”.
Slobodna volja i nenasilje
Pornografija je često povezana sa silovanjima i drugim oblicima zlostavljanja žena i djece. Ekstremni primjer je zloglasni serijski ubica Ted Bundykoji je priznao ”snažnu želju za pornografijom prožetom nasiljem”.
On kaže: ”Takvu se želju ne primijeti odmah niti je se smatra ozbiljnim problemom. No zanimanje za takve stvari dovodi do seksualnog nasilja. Ne mogu dovoljno naglasiti činjenicu da se želja za pornografijom prožeta nasiljem razvija postupno. Ona se ne javlja preko noći”.
Naime pornografija poput svakog drugog pogrešno korištenog stimulansa u početku izaziva euforiju, no ubrzo postaje nezanimljiva, nešto sasvim obično. Osobe koje gledaju i čitaju pornografiju s vremenom trebaju još eksplicitniji i nastraniji materijal.
Iako vojska konzumenata pornografije nije završila kao ubica Ted treba se pitati pomaže li pornografija u razdvajanju nasilja i seksualnih odnosa ili njihovom povezivanju?
Zablude o silovanju – vjerovanje da žene navode muškarce da ih siluju i da uživaju u tome te da su silovatelji normalne osobe – veoma su raširene među muškarcima koji redovito gledaju pornografiju, zaključili su istraživači američke National Foundation for Family Research and Education.
Vjernost
Pornografija razvija strasnu želju za nečim što neko nema. Gledajući ga vi želite tuđi spolni život. Može se dogoditi da je želja za takvim spolnim životom kojeg nemate jedino o čemu razmišljate.
Mi radimo i govorimo ono na što nas navode naše želje. Ako se te želje razvija i pothranjuje, s vremenom mogu prerasti u opsesije. Budući da se ljudi teško bore protiv opsesija, ono o čemu stalno razmišljaju na kraju mogu pretvoriti u djelo.”
Ova vrlo interesantna analiza američkih istraživača dakle, između ostalog, dokazuje da konzumiranje pornografskih i erotskih sadržaja nesporno negativno utiče na psihu čovjeka sa vrlo mogućim nesagledivim posljedicama.
Da li je Kačavenda ( i mnogi drugi silovatelji) ovisnik o pornografiji ili o nekom drugom moralnom otrovu, zna on a znaju sigurno i njegovi intimni prijatelji, njegov gnusni čin silovanja bošnjačke djevojčice (da li samo nje ???) bio je povod potrazi za kakvim takvim odgovorom iz sfere nauke.
S tvrdnjama američkih naučnika o pornografiji i njenom štetnom utjecaju na psihu ljudi, mu'mini muslimani, nemaju nikakvih dilema. Ova pitanja riješena su uzvišenom Vjerom i njenim postavkama etike i morala. No kako ljudi za sve žele i dodatni dokaz ova otkrića dobro su došla, kao naučni dokaz teološkim stavovima.
