16:69. Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.
Što su pčelinji proizvodi? To su proizvodi biljaka i pčela ili samo pčela: med, vosak, pelud, propolis, matična mliječ i pčelinji otrov.
Propolis je proizvod kojeg pčele rabe za vlastitu medicinu, higijenu košnice, oblaganje i poklapanje ćelija saća te za zatvaranje pukotina u košnici. Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati. Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta.
Tvrdi se da djeluje protubiotski, protuvirusno, protugljivično, protuupalno, protuoksidativno, anestetički, karcinostatski i imunostimulatorno i posjeduje regenerativni učinak na tkiva.
Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Posljednjih desetak godina propolis se rabi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožnih bolesti (akne, ekcem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, astme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti propolisa kao pomoćnog ljekovitog sredstva. Osim što ima protubakterijski i protuvirusni učinak, propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarnih žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost djelovanja na patološke promjene vezane za dijabetes.
Naši rezultati predstavljaju i određeni podstrek za dalja istraživanja združenog učinka propolisa i njegovih sastavnica s različitim citostaticima. Daljnja istraživanja trebalo bi usmjeriti na učinke propolisa na različite organe tijekom dugotrajne uporabe. Jedan od problema uporabe propolisa u medicini je svakako varijabilnost njegovih sastavnica s obzirom na različita geografska područja i biljke koje tamo obitavaju. Standardizacijom kvalitete propolisa povećat će se njegova ljekovita svojstva i povećati učinkovitost liječenja mnogih bolesti. Propolis već mnogi smatraju "zlatnim" proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća. Ove bi spoznaje mogle poslužiti i kao smjernica za istraživanje protutumorskog učinka propolisa i njegovih sastavnica u predkliničkim istraživanjima.
Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. U trenutku lučenja iz žlijezde, vosak je žute boje, a kasnije potamni zbog naslaga nevoštanih tvari. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca. Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki).
Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se rabi kao premaz za slastice. Pčelinji vosak mnogo se primjenjuje u kozmetici, i jedan je od važnijih sastojaka mnogih kozmetičkih preparata. Koža dobro usisava pčelinji vosak te dobiva gladak i nježan izgled. Pčelinji vosak proizvod je voskovnih žlijezda pčela radilica. Medne maske u kombinaciji s voskom znatno su djelotvornije od industrijskih krema i masti.
Pčelinji vosak pridonio je razvoju slikovnog i tonskog zapisa. Još u starim civilizacija Mezopotamije za pisanje su se upotrebljavale ravne drvene pločice, koje su s jedne strane bile premazane slojem voska.
Matična mliječ je najviše cijenjen proizvod od svih pčelinjih proizvoda. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Mnoge od ovih tvrdnji trebalo bi klinički testirati i znanstveno dokazati.
U rukovanju ovim vrijednim proizvodom pčelinje košnice treba biti posebno oprezan. Osjetljiva je na toplini i već na sobnoj temperaturi u roku nekoliko sati gubi najveći dio svojih "čarobnih" svojstava. Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18%; šećeri 9-15%; lipidi 1,5-7%; anorganske tvari 0,7-1,5% i vitamini. U mliječi se nalaze još neki enzimi, neuroprijenosnici i spolni hormoni. Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari. Višekratno davanje malih doza matične mliječi povećava otpornost na stres u pokusnih životinja, dok velike doze djeluju letalno. Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim. Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcinoma, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naši rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak – sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigidnosti, otklanja slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički.
Pčelinji otrov je proizvod samih pčela. Izlučevina je otrovne žlijezde koju pčele koriste za vlastitu obranu, kao i za obranu zajednice. On je gusta, bezbojna tekućina gorko nakiselog okusa i specifičnog mirisa. Sadrži veću količinu mineralnih tvari, naročito bakra i magnezija, histamine i tvari koje imaju sposobnost zgrušavanja krvi. Nakon sušenja, postaje bijeli prah ako je zaštićen od oksidacije.
Skuplja se elektro šok metodom koja ne usmrćuje same pčele. Aparat se postavlja na leto košnice, te pčele prilikom ulaska i izlaska, iritirane slabom izmjeničnom strujom, ispuštaju otrov na odgovarajuću staklenu pločicu. Količine koje se mogu skupiti su izuzetno male, jednokratnim se tretmanom može skupiti oko 0,026 g po zajednici.
Kao izvor farmaceutskih aktivnih sastojaka sve se više koristi u apiterapiji.
Otrov se kao lijek daje injekcijama, ili direktnim ubodom pčela (uz određena pravila davanja uboda). Dokazano je da pčelinji otrov djeluje u liječenju reumatskih bolesti, upale zglobova, reznih neuralgija, nekih akutnih upala krvnih žila.
Kemijski sastav još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime, male peptide, fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike, aminokiseline, te veću količinu mineralnih tvari. U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova (primjerice, peptid MCD i apamin) zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 ml pčelinjeg otrova. Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidu koji čini 50-70 % suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične sastavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Naša opažanja pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom.
Dosadašnje spoznaje o pčelinjem otrovu daju naslutiti da se radi o izuzetno vrijednom proizvodu pčelinje košnice o kojem će zasigurno biti još puno govora.