Sponzor našeg neprijatelja ne može biti naš prijatelj! Blaćenje, klevetanje, ismijavanje našeg vjerskog poglavara je ona tačka na kojoj nema rasprave, jer je poštivanje našeg reisul-uleme poštivanje sviju nas.To su morali znati Željko Komšić i još neki političari kada su podrškom magazinu ‘60 minuta’ odabrali stranu laži i islamofobije sistemu. Piše: Fatmir Alispahić
U februaru 2002. godine na FTV-u je pokrenuta emisija “60 minuta’’, koja se odmah deklarirala kao instrument pravosudnih montaža i kriminalnih diskreditacija ljudi i pojava. U slučaju Bosne i Hercegovine, totalitarna praksa je označena islamofobijom, i prije rata, i poslije rata. Dejtonska demokratizacija i reforma svega i svačega svela se na proganjanje tzv. islamskog ekstremizma, na frtalju bh. teritorije, jer se računa da su tzv. srpski i tzv. hrvatski
krajevi svakako demokratizirani, čim tamo nema muslimana. A pošto tzv. islamskog ekstremizma nema, nužno ga je izmišljati, jer velikosrpski i velikohrvatski sponzori dejtonskog društva naručuju robu i ne pitaju za realnost.
Magazin “60 minuta’’ je najistureniji medijski sluga dejtonske islamofobije. Povjerenje dejtonskih sponzora zadobio je prvim monstruoznim klevetama u procesima protiv nevinih ljudi, kakvi su bili montirani proces “Pogrelica’’ i zločin nad tzv. alžirskom grupom. Za višemjesečne tvrdnje da se radi o teroristima, koje su pravosudno opovrgnute, nije odgovarao niko sa “60 minuta’’. Ekipa ovog zločinačkog magazina sve je čvršće stojala što je brutalnije kasapila istinu, činjenice i nevine ljude. Uglavnom muslimane.
Ko kome prijeti
Iako se radi o političkom fenomenu komunističkog novinarstva u postkomunističkoj Evropi, o
neviđenom prisustvu uličarskog prostakluka, demokratskog i medijskog neobrazovanja, o televizijskoj emisiji koja se po neprofesionalizmu i bljuvatorstvu može jedino još porediti sa ratnom televizijskom produkcijom ubijenog Riste \oge sa Pala – dosad niko nije izvršio tekstualnu analizu ni jedne od ovih emisija. To ukazuje, prvo, na razasutost bošnjačkog
društva, koje nema snage da analizira pojave koje razaraju simbole bošnjačke
opstojnosti (gdje su “Preporod’’, VKBI i ostali simboli bošnjačke akademske pameti?), a drugo, to ukazuje na prestrašenost akademske zajednice od dejtonskog totalitarnog ambijenta,
u kome istinu i pravdu kroji “60 minuta’’ sa svojim pravosudnim prijateljima.
Na kraju, dokaz za to je i čitulja jednom iznenada preminulom sudiji kojom je počela upravo ova emisija od 16. februara, a što sigurno nije nikada viđeno ni u jednom komunističkom
sistemu.
Taj sudija je vjerovatno bio dobar čovjek, i dobar sudija, ali, nije normalno, i nije demokratično, da jedna emisija na javnoj televiziji počinje sa čituljom, u kojoj piše: “Ovo izdanje ’60 minuta’ posvećeno je našem prijatelju, sudiji N. N.’’
Kakva je to demokratija u kojoj su novinari državne televizije i sudije državnih sudova javni i zvanični prijatelji? Mala analiza koja slijedi ima za cilj da pokaže nužnost jednog šireg istraživanja zločinačkog projekta “60 minuta’’, koji bi trebao otvoriti nekoliko pitanja: prvo, dokazati neprofesionalni, totalitarni i pogromaški karakter ove emisije; drugo, analizirati demokratske kapacitete dejtonskog društva, koje, dakle, nije imalo snage da uoči i analitički diskreditira jedan medijski projekat koji zagađuje demokratski i antifašistički imperativ bh. društva; treće, da analizira političku podršku koju dobija “60 minuta’’, kako od člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, tako i od nekih općinskih vijeća u kojima za “60 minuta’’ glasaju i vijećnici SDA, ali i da se uoče jasne obavještajne instrukcije beogradskih i zagrebačkih sponzora…
Sa ovim pitanjem trebalo bi upoznati katedre za žurnalistiku, razne nevladine organizacije koje se kite borbom za demokratiju, a prije svega rukovodstva Federalne televizije koji
se trebaju osjećati prozvanim i obaveznim da odgovore javnosti, prije svega bošnjačkoj, na konkretno pitanje: da li i nakon te analize podržavaju lažljivi, islamofobijski i prostački karakter emisije “60 minuta’’? U ovoj maloj analizi mi ćemo dokazati da emisija “60 minuta’’ laže, vrijeđa, montira, da ispoljava teške oblike novinarskog neprofesionalizma, kakav bi odmah morao biti sankcioniran i zabranjen na javnom radio-televizijskom sistemu.
Umjesto da se to dogodi, ekipa “60 minuta’’ prima političku podršku i učvršćuje svoju poziciju. Mnogi političari, poput Željka Komšića, su neobrazovani, pa ne razumiju razliku između informacije i laži, između osumnjičenog i osuđenog, tako da im dođe normalno da se na javnoj televiziji pedofilom naziva neko ko je tek osumnjičen za pedofiliju, i da se tako vrši strahovit pritisak na pravosuđe. Napose, danima je Milorad Dodik razvaljivao i diskreditirao bh. državu, ali je on danima bio peta ili nikakva vijest, u ime vijesti nad vijestima, hodže koji je osumnjičen za pedofiliju, i od čijeg procesa ispade da ovisi Bosna i Hercegovina. Naravno, ovisi, jer ovo je dejtonska Bosna, Dodikova Bosna, bivša Bosna, buduća balkanska Palestina, sa dva-tri rezervata za muslimane u kojima će se preko srpsko-hrvatskog pravosuđa progoniti neposrbljeni i nepohrvaćeni Bošnjaci. Ovo su tek naznake dolazeće budućnosti.
Naporedo sa pedofilijskom hajkom, kao centralnim državnim događajem, smišljeno je i da neko prijeti toj emisiji “60 minuta’’, pa se kroz salve političke podrške zaboravilo – ko to prijeti, već se samo govorilo o slobodi novinarstva, pri čemu su Bakir Hadžiomerović i njegova ekipa postali paradoksalni simboli te slobode. Ali, ko prijeti? Grupa mještana iz Gluhe Bukovice. Je li neko nekoga prebio? Ubio? Zapalio? Nije. Pa zar je to prkno od prijetnje dovoljno da danima državni televizijski dnevnici počinju sa informacijama o podršci magazinu “60 minuta’’, da član državnog Predsjedništva organizira prijem u čast “ugroženih’’ novinara, da neko izgovori i takvu drskost da bi Bakiru Hadžiomeroviću i njegovom divljačkom magazinu trebalo dati časnu i antifašističku Šestoaprilsku nagradu? U ovoj kriminalnoj manipulaciji učestvovale su najjače dejtonske političke i medijske, ali i diplomatske instance, što znači da dejtonski sistem stoji iza “60 minuta’’, a protiv istine, demokratije, slobode, i protiv jednakopravnosti bošnjačkog naroda.
“Silna ubistva” katolika
U najavi emisije je uskliknuto: “Skandalozno! Građanin Mustafa Cerić postao najpoznatiji zaštitnik pedofila!” Pošto je pedofilija krivično djelo, zaštita pedofila nosi krivične karakteristike, te bi ovakva optužba da je neko “zaštitnik pedofila’’ morala imati debelo utemeljenje u činjenicama. Tu nema srednje varijante, jer teška optužba da neko štiti pedofile mora biti podastrta rečenicom: “Da, ja štitim pedofile’’. U protivnom, radi se o kleveti. Prije priloga o navodnoj reisovoj “zaštiti pedofila’’, emitiran je prilog u kome je reis Cerić doveden u vezu sa navodnim terorizmom u srednjoj Bosni, iako ta veza nije ničim argumentirana. Citiran je dio reisove nedavne hutbe o “starim muslimanima’’ koji su stradali u genocidu, sa njegovim izvrsnim ironičnim osvrtom na proganjanje tzv. vehabija, odnosno “novih muslimana’’.
Bilo je to dovoljno za najavu u kojoj je rečeno: “Cerićeva hutba nam se čini umjesnom najavom za ekskluzivnu priču o konkretnim aktivnostima njegovih novih muslimana na
području srednje Bosne.’’
Prethodno, dvije napomene. Prvo, vidjet ćemo kako se pod “ekskluzivnom pričom’’ prodaje stara priča o ljudima koji su bili osumnjičeni i oslobođeni optužbi, da bi ih se sada na osnovu nedokazane krivice medijski tretiralo kao teroriste, što je medijski kriminal bez presedana. Drugo, vidjet ćemo kako se televizijska retorika, kad se prizemni na papir, i smjesti u nepokretne rečenice, sasvim drukčije doima, pa se laž i montaža odmah prepoznaju, a za razliku od rečenica koje u govornom mediju neuhvatljivo prolaze i od kojih se samo hvataju zaključci, tipa: Dakle, reis Cerić podržava pedofile.
Autor priloga Damir Kaletović napravio je kilerski uvod u temu: “Klerikalizacija prostora Bosne i Hercegovine, posebno svakog pedlja Federacije BiH, koja se osjeti, koja izbija iz
svake izgovorene riječi reisul-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića, na području Srednjobosanskog kantona zapravo je konstantna. Kada reis Cerić kaže, parafraziramo, ’da je
vehabijski red način i model opstanka Bošnjaka BiH’, onda je zapravo teško ne povjerovati da pri tome ne misli na sva silna ubistva nemuslimana koja su se na području Srednjobosanskog kantona dogodila od ’96. godine pa sve do danas, a iza kojih je stajala ovdje duboko infiltrirana vehabijska zajednica.’’
Dakle, “60 minuta’’ tvrdi da je reis Cerić rekao, u kakvoj god varijanti, da je “vehabijski red način i model opstanka Bošnjaka BiH’’. To je opasna laž! Dokaz? Izvor? Citat?
Od ove opasne laži još je gora sljedeća optužba, jer analogijom ispada da su “model opstanka Bošnjaka’’, direktno, “silna ubistva nemuslimana’’, koja, dakle, podržava reis Cerić. Evo gore
citata, evo ovog komentara, evo logike, pa neka svako izvoli zaključiti kako su “60 minuta’’ optužile reisa Cerića da kao model opstanka Bošnjaka vidi “silna ubistva nemuslimana’’. A koja su to “silna ubistva’’? Mora da se dogodio neki genocid nad nemuslimanima, čim se radi o “silnim ubistvima’’?
Jeste, čim “60 minuta’’ dalje tvrdi da su “rastjerivani i brutalno ubijani katolici na području Srednjobosanskog kantona’’. Evo prilike da katolici pokažu svoje kršćansko poštenje, pa da
javno kažu jesu li “silno i brutalno ubijani i rastjerivani’’. Jer “silno’’ znači masovno, a “brutalno’’ je, vala, svako ubistvo. Što se tiče “rastjerivanja’’, to bi podrazumijevalo da katolika više nema ni u Bugojnu, ni u Travniku, a što svako zna da nije istina. U oba grada katolicima je mnogo bolje nego što je muslimanima u ma kojem gradu sa hrvatskom većinom.
Oslobođeni je okrivljeni
Da vidimo sad o kakvim se tzv. vehabijama radi i o kakvim zločinima. Očekujemo konkretna imena osuđenih zločinaca! Ali, gledateljstvo je žrtva zločinačke manipulacije, jer se nevini
ljudi tretiraju kao ubice nekoliko Hrvata, samo zato što su se u jednom momentu našli na listi osumnjičenih. Autor priloga saopćava: “Naknadna istraga, kao što se to vidi iz obimne dokumentacije do koje smo došli, potvrdila je da su se na području sela Nula kod Travnika, u vrijeme izvršenja ubistava, MOGLE NALAZITI osobe čija imena vidite na ekranima.’’ Dakle, imena na ekranima nisu imena ubica, niti terorista, već osoba za koje se u nekakvom
materijalu sumnjalo da su se MOGLE NALAZITI na području na kojem je izvršeno ubistvo. Poslije desetak godina imena ovih nevinih ljudi su metnuta na ekran, kao da su to imena ubica. Običan gledatelj nije dužan razlikovati ubicu od nekoga ko se MOGAO NALAZITI
na mjestu ubistva, pa je možda mogao biti u širem krugu osumnjičenih, ali ovo mora razlikovati novinar, koji je stručan, i koji je u ime demokratije i ljudskih prava dužan štititi građansko dostojanstvo svakoga nevinog čovjeka.
Na ovaj način, nevini su ljudi svjesno etiketirani kao zločinci. Autor priloga potom zaključuje kako iza “silnih ubistava’’ stoje “novi muslimani’’, valjda oni čija su imena prikazana na ekranu, da bismo kasnije saznali da iza ubistava ne stoji niko!
“U svim ovim slučajevima POSTOJALE SU ČVRSTE INDICIJE da iza izvršenja ovih krivičnih djela stoji tzv. bugojanska grupa’’, kaže “60 minuta’’, i sama sebi skače u usta, jer između tvrdnje da je neko ubica i INDICIJA ogromna je razlika. Dalje se kaže: “Za
ubistvo Ante Valjana svojevremeno je optužen Muris Ljubunčić kojeg je Tužiteljstvo Srednjobosanskog kantona teretilo za pripremu, postavljanje i aktiviranje eksplozivne naprave. To je isti onaj kojemu je kao i Jašareviću bilo suđeno kao pripadniku bugojanske
grupe za nedjela oko Bugojna. EPILOG OBA OVA PROCESA BILA JE OSLOBA\AJUĆA PRESUDA ZA LJUBUNČIĆA.’’
Dakle, to što je nekome BILO SUĐENO ne znači da je kriv, da ga se može na javnoj televiziji tretirati kao zločinca, a OSLOBA\AJUĆE PRESUDE dokazuju da magazin “60 minuta’’ ne poštuje ni pravosuđe, ni istinu, jer završene sudske procece otvara na svojoj medijskoj sudnici, na kojoj presuđuje nevinim ljudima. Do kraja priloga slijedilo je još nekoliko sličnih
konstrukcija o nevinim ljudima. No, skandal tek slijedi! Evo, dokaza da polupismeni i opasni medijski teroristi sa “60 minuta’’ apsolutno ne poštuju pravosudnu vlast, koju smatraju svojom polugom u ideološkoj instrumentalizaciji stubova države. Slijedi citat sa kraja ovog priloga: “Bugojanska, donjevakufska i jajačka samo su neke od radikalnih islamskih grupa koje su djelovale i koje djeluju na području Srednjobosanskog kantona, čiji najistaknutiji
predstavnici, zahvaljujući prije svega strahu sudsko-policijskih instanci, ali i pritisku koji je dolazio iz određenih vjerskih krugova, NIKADA NISU OSU\ENI ZA NEDJELA I TERORISTIČKA DJELA IZA KOJIH SU STAJALI.’’ Maločas smo vidjeli da su osumnjičeni Bošnjaci oslobođeni pred pravosudnim instancama, da im nije dokazana krivica, da su nevini ljudi i slobodni građani, ali to ne znači ništa, jer “60 minuta’’ tvrdi da su krivi, jer “nikada nisu osuđeni za nedjela i teroristička djela iza kojih su stajali’’. Ovaj kriminalni prilog kojim se nastojalo reisa Cerića dovesti u vezu sa ubistvima katolika, za koja dakle nije presuđeno ni jednom muslimanu, završava se poentom o regrutiranju Bošnjaka za rat protiv Amerike u Iraku, a regrutni centri su džamije. Naravno, i ova teza nije imala nikakvog dokaza. Ima li makar jedan primjer?
Medijski zločin(ci)
U tom nastupa urednik emisije Bakir Hadžiomerović koji nas uvodi u glavni prilog emisije, a koji 
bi, zar ne, bio nepotpun bez saznanja o reisovoj podršci “silnim ubistvima’’. Urednik “60 minuta’’ je neprevaziđeni majstor prostakluka, jer nikada nije razdvojio ulični jezik od javnog jezika, napose, to od njega niko nikada nije ni tražio, jer mu je za prolazne ocjene bilo dovoljno to što je obilato iskazivao mržnju prema muslimanima, od kojih je želio pobjeći, kao Džeki od svoje sjenke. Budući da je posljednjih godina izdašno nagrađivan za svoje hraljanje na malim ekranima, nije imao nikakva razloga a da ponovo ne izvrijeđa mještane sela Gluha Bukovica, koje je odmah u najavi nazvao “zatucanima’’.
“O zatucanosti većine Gluhobukovljana dovoljno govori podatak da ni nakon što je Sud dokazao nasilje koje je nad svojim maloljetnim žrtvama provodio pedofil Omerhodžić…’’ Ovdje ćemo načas prekinuti SDP-ovog telala. On kaže: “maloljetnim žrtvama’’, čime
nastoji lažno prikazati da je osuđeni efendija navodno bludničio nad mnogim žrtvama, a radi se o jednoj djevojčici. Idemo dalje… “…stanovnici ovog vlašićkog sela još uvijek podržavaju svog hodžu.
Doduše, ključnu ulogu u kreiranju te podrške odigrao je najpoznatiji zastupnik pedofila Omerhodžića, Mustafa ef. Cerić, koji je jučer posjetio Gluhu Bukovicu.’’
Opet, pauza. I u najavi, a evo i sada, urednik Bakir kaže da je ef. Cerić zastupnik, odnosno zaštitnik pedofila. Ne postoji ni jedna jedina rečenica iz koje bi se vidjelo da reis Cerić štiti
pedofiliju ili ef. Omerhodžića. Urednik Bakir nastavlja: “Međutim, ono najstrašnije u čitavoj
priči ipak je snimak koji upravo gledate. Naime, nikada se u poslijeratnoj BiH u ovdašnjim medijima nije pojavila morbidnija slika od ove koja je objavljena u sinoćnjim televizijskim informativnim emisijama. Nikada i niko na sličan način nije zloupotrijebio nevinu djecu kako bi zaštitio presuđenog zlikovca.’’
E u tome i jeste štos! Ko može natjerati djecu da plaču?! Ovaj snimak jeste jedinstven, ali po tome što svjedoči – ISTINU. A istina je da mještani vole svog hodžu i da vjeruju u njegovu nevinost. Ipak, “60 minuta’’ poziva reisa Cerića da – “osudi ZLOČINAČKU zloupotrebu djevojčica iz Gluhe Bukovice’’.
Ako je nešto ZLOČINAČKO u cijeloj ovoj priči, onda je to magazin “60 minuta’’, a ne iskreni plač mještana G. Bukovice. Što se tiče djece, njih niko nije mogao zloupotrijebiti, jer se iz snimka vidjelo da se radi o iskrenim osjećanjima koji do dna razgolićuju medijski zločin Federalne televizije.
Potom se u montažerskom maniru kasapi i izvrće prva izjava reisa Cerića: (?) …da to nas obavijeste, prije nego što obavještavaju ljude kao što je Duško Tomić, koji ne razumije bosansko selo, ne razumije bosansku tradiciju. I, ne može niko više voliti našu djecu od nas samih. Komentar urednika Bakira je: “Šta nakon ovoga konstatirati osim da nam reis Cerić očigledno poručuje da ne razumijemo običaje i tradiciju u bosanskim selima. To bi valjda trebalo da znači da je u bosanskim selima sasvim normalno i u duhu tradicije da hodže seksualno zlostavljaju djevojčice.’’
Posve je jasno šta je rekao reis Cerić, a šta u laž izvrnuo urednik Bakir. Gledateljstvo će upamtiti retorički akcenat, koji je na zaključku da reis pedofiliju smatra našom tradicijom. To ne samo da je opaka laž, već strahovita drskost, budući da se svako, evo, može uvjeriti šta je reis rekao.
Urednik Bakir se ne osvrće na to, grabi dalje, pa veli: “Reis Cerić nam iz Gluhe Bukovice šalje poruku da tu višegodišnju tradiciju u bosanskim selima ne razumiju samo ČASNI NOVINARI, advokati, TUŽITELJI i SUDIJE…’’ Nije tačno!
Reis niti je poručio da je pedofilija tradicija, a time ni da tu tradiciju neko ne razumije. To što urednik Bakir sam sebe časti sintagmom “časni novinari’’, i što sebe stavlja u ekipu sa tužiteljima i sudijama, govori o komunističkom mentalnom
sklopu ovog “simpatizera SDP-a’’. Na kraju uvodnog bloka, urednik Bakir ironično žali što reis Cerić nije završio pravni fakultet – “pa da onda u ovosvjetovnoj zakonskoj proceduri za sva vremena legalizira pedofiliju i zakonski zaštiti pedofile kao što je to već učinio
u preduzeću kojim suvereno upravlja’’.
Ne postoji, ponavljamo, niti jedan dokaz da je reis stao u zaštitu pedofilije. Čak štaviše, reis je suspendirao imama Omerhodžića, iako to nije morao raditi do pravosnažnosti presude. Reis je u više navrata ponovio da će Islamska zajednica prihvatiti odluku Suda kakva god da bude. Zar je mogao više? Zapravo, šta god da je uradio, reis Cerić bi bio etiketiran kao zaštitnik pedofila, terorista i svih zala.
Monstruozna izmišljotina
Uslijedila je najava za prilog Avde Avdića (kojega su zbog oštrog jezika u SDP-u prozvali Av-Av). Uzelo bi nam mnogo prostora da analiziramo Av-Avov prilog, koji je kompletan montaža i laž, već ćemo, tek kao ilustraciju, predstaviti nekoliko upečatljivih dijelova. Citirana je izjava 13-godišnje djevojčice koju je, i sam Av-Av tvrdi, sud uzeo kao vjerodostojnu, a radi se o jedinom dokazu protiv ef. Omerhodžića. Ovaj opasni presedan bi
značio da svako može svakoga optužiti za šta hoće, a da jedna izjava bude dovoljna za zatvora. Nakon citirane izjave, slijedi zasigurno najgora, najmonstruoznija uvreda reisa Cerića u cijeloj “60 minuta’’.
Novinar Av-Av zločinački laje da je – “reis Cerić juče u Gluhoj Bukovici zlostavljanu djevojčicu upitao da li je hodžu pedofila uspjela uzbuditi’’. Ovo je samo dno i vrhunac zločinstva koji u svoj bijedi, u svom fašizmu, otkriva pravo psihopatološko lice emisije koju
podržavaju brojne političke instance.
Takvu lažnu konstrukciju, da se – reis Cerić interesovao da li je djevojčica uzbudila hodžu – mogao je izmisliti i plasirati samo neko ko je po mentalnom sklopu blizak pedofilima, pa mu
je svejedno za patnje ove ili one žrtve. Njima, medijskim monstrumima, zanimljivo je da izmisle kako se reis Cerić kod jadne djevojčice zanima da li je jadni hodža imao erekciju. Nakon ove morbidne izmišljotine, svaka druga se podrazumijeva. Av- Av je do kraja svog priloga izgovorio, između ostalog: “reis Cerić zaštitnik bludnika’’, “reis Cerić na strani
SILEDŽIJA’’ (a zar ih je više?), “I NIJE GA STID!’’, “branitelj bludnika i pedofila’’, “agent UDBE, pod kodnim imenom Car’’ (vidjeti Slobodnu Bosnu, br. 430, 10. 2. 2005., isti
naslov, jer se još jednom potvrđuje da je javni radio televizijski servis zapravo televizijsko izdanje ovog četničkog sedmičnika u Sarajevu), “Vratimo se bludu i HODŽAMA BLUDNICIMA koje reis Mustafa Cerić štiti na svaki mogući način’’, itd. Iako se pred kraj priloga uspjela, vjerovatno nepažnjom i glupošću, probiti krucijalna reisova izjava: “Svako je nevin dok se ne dokaže da je kriv’’, prilog se završava konstatacijom da će – “među glavnim reisovim imamima biti sve više bludnika’’. Jer, urednici i novinari “60 minuta’’ ne razumiju temeljnu maksimu pravne države – da nema krivice bez dokazane krivice. Vidjeli smo da su za njih i ljudi koje je sud oslobodio sumnje za krivicu – krivi, što je totalitarna pozicija sa kojom nema dijaloga. Emisija “60 minuta’’ je zlo za Bosnu i Hercegovinu, za demokratiju,
istinu i pravdu, to je crta na kojoj se razdvajaju demokrati od antidemokrata, antifašisti od fašista, pobornici pravne države od čuvara komunističkog naslijeđa, slobodni Bošnjaci od svojih progonitelja…
Kao što je za Jevreje negiranje holokausta nad šest miliona žrtava neoprostiv grijeh, tako je i za Bošnjake podrška magazinu “60 minuta’’ nepremostiva uvreda, jer – onaj ko je
ZA bošnjačko dostojanstvo i ravnopravnost, taj mora biti PROTIV ovog zločinačkog magazina. To je podjela oko koje više nema nikakve dileme. Sponzor našeg neprijatelja ne može biti naš prijatelj!
(Saff)