Draga braćo, danas je 08. rebiu-l-ahir 1430. h.g., odnosno 03. april 2009. godine.
Islam je vjera koja je utemeljena na imanskim i islamskim šartima. Jedan od obaveznih šartova je klanjanje namaza. Namaz je veza koju čovjek uspostavlja s Uzvišenim Stvoriteljem. Namaz se može obaviti na svakom čistom mjestu. Muhammed, a.s., je rekao da mu je cijela zemlja učinjena mesdžidom i čistim mjestom za obavljanje namaza. (Džuilet lijelerdu mesdžiden ve tahuren). To je opće shvaćanje za obavljanje namaza i ibadeta. To znači da čovjek nema izgovora da ne klanja ako nema džamiju u mjestu gdje živi. Jedan od komentara kojeg često čujemo od ljudi koji se dvoume u vezi namaza jeste slijedeći: «Ja ne mogu ići na džumu, jer nemamo džamije, ne mogu na Bajram, jer mi se ne klanja u sportskoj sali» itd. Islamsko pravilo je: «Nužda zakon mijenja – ed-darurat tubihul-mahzurat.» Sukladno tome moramo očuvati vjeru u formi u kojoj možemo. Muslimani su se od prvih dana medinskog perioda Poslanikove, a.s., misije trudili i natjecali u dobru pomažući izgradnju džamije. U svijetu postoji hiljade džamija. Njihova arhitektura ovisi od ambijenta u kojem muslimani žive. Džamije su mjesta ibadeta, molitve, obrazovanja, čuvanja jedinstva u vjeri, mjesta dobrote i ljudskog susretanja itd. Kada je Muhammed, a.s., bio primoran iseliti se iz Mekke, jer su mekkanski mušrici fizički i psihički zlostavljali sljedbenike Muhammeda, a.s., iselio se u Medinu. Prilikom dolaska u Medinu Poslanik, a.s., je u mjestu Kuba, danas je to predgrađe Medine, sagradio džamiju. Ostalo je pravilo da «ko se okupa i klanja dva rekata u mesdžidu u Kubau ima nagradu kao da je obavio umru», jer je Poslanik, a.s., rekao: „Namaz u mesdžidu Kuba jeste kao umra”. Naravno, odmah nakon dolaska u Medinu Poslanik, a.s., počeo je graditi džamiju. I danas je to jedna od najljepših džamija u svijetu. U Kur'anu se u suri Tevbe govori o prvoj džamiji koja je utemeljena na takvau, bogobojaznosti i svjesnosti o Uzvišenom Bogu. Neki mufessiri smatraju da je to džamija u Kubau, drugi da je u Medini. Mi se nećemo time baviti u hutbi. Nas zanima poruka ovog ajeta. U Kur'anu se u 107. ajetu sure Tevbe spominje kao kritika izgradnja jedne džamija pored Poslanikove, a.s., kao mesdžid dirar, «džamija štete ili raskola». Evo kako glasi sadržaj ajeta o tom slučaju:
„ A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegovog Poslanika još prije borio, sigurno će se zaklinjati: ‘Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci'” „Ti u njoj nemoj nikada na namaz stati! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj na namaz staješ. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnoge čiste.” (Et-Tewbe, 107-108)
Povod objave ovog ajeta prema Ibn Kesiru jeste pokušaj uspostavljanja raskola u Medini među muslimanima izgradnjom džamije koja je poznata kao »paradigma pokušaja uvođenja raskola i nesporazuma među vjernicima«. Ajeti imaju povod zašto su objavljeni, ali i vječno značenje da će uvijek biti pokušaja te vrste u svim generacijama ljudskoga roda. Graditi džamiju i očuvati jedinstvo među muslimanima za sve je farz. Džibrili-Emin obavijestio je muslimane o štetnosti te džamije. Danas mnogi polažu pravo da su oni u pravu kada se grade mjesta u kojima se veliča Stvoritelj Nebesa i Zemlje, bez obzira na posljedice koje među vjernicima izazivaju i mnoge džamije. Mada muslimani nemaju svećenstvo i posebnu klasu koja ostvaruje vezu s Uzvišenim Bogom, samo Allahovom, dž.š., milošću očuvano je jedinstvo muslimana kroz džamije širom svijeta. Upravu nad džamijama u većini zemalja vode jedinstveni organi koji brinu o vakufskim i vjerskim pitanjima. Tako su džamije u Turskoj pod kontrolom Dijaneta, u Egiptu Odjela na nivou države za vjerska pitanja, a slično je u svim zemljama u kojima muslimani stoljećima žive. Gdje postoji nedoumica u tom pitanju? Postoji u zemljama u kojima su se muslimani naselili u većem broju prije pedesetak godina. To je prije svega područje zapadno-evropske i američke civilizacije, naravno uključujući i područje Australije. U tim područjima ima puno SP džamija (samostalni poduzetnici) i osoba koje su se proglasile halifama, mehdijima i sl. Jedan od uvjeta za valjanost džuma-namaza prema hanefijskom fikhu pored murasle, ovlaštenja o javnom tumačenju islama, jeste i slobodan dostup svima koji žele obaviti namaz u džamiji. Mi živimo na području koje je u formalnom smislu pripadalo sferi osmansko kulturno-civilizacijskog utjecaja u razumijevanju islama. Zato su i na našem području sve džamije bile pod upravom jedinstvenog tijela Mešihata ili Rijaseta.
Sve do 1990. godine, džuma-namaz se klanjala samo na jednom mjestu u čitavoj Sloveniji. Formalno-pravno ideju za izgradnju džamije u Ljubljani 1969. godine podnio je tadašnji Odbor IZ-e Ljubljana koji je bio u sastavu Mešihata BiH, Hrvatske i Slovenije u suradnji sa tadašnjim reisu-l-ulemom. Odugovlačenje, opstrukcije i traženje administrativnih prepreka ne samo da je oslabilo IZ-u u Sloveniji nego je u jednom momentu dovelo u pitanje i njeno djelovanje. Temelji na kojima je ona bila zasnovana sačuvali su je od propasti. Naša braća imala su čist nijet kada su pokrenula pitanje izgradnje džamije u Ljubljani, zato vjerujemo uz Allahovu, dž.š., pomoć u uspjeh tog projekta. Draga braćo, naša je obaveza upozoravati na postulate naše vjere, a iskreni vjernici će sačuvati džemat. U svijetu ima pokušaja potpunog devastiranja i same džumanamaza. Neki su u zapadnim zemljama osnovali spolno miješane džuma-džemate, neki klanjaju u džematima utemeljenim na porodičnoj i prijateljskoj vezi, ima pokušaja da i žene budu hatibi itd., neki osnivaju nevladine organizacije, a bave se vjerskim pitanjima, neki se okupljaju samona ideološkoj osnovi i tako slabe ionako slabu poziciju muslimana u tim zemljama. Dakle, ne treba se tome čuditi, uvijek je od prvih dana islamske povijesti pa sve do danas bilo različitih interesa u tumačenju vjere ali je milost Stvoritelja bila nad džematom, zato je i sačuvan ummet usprkos različitim izazovima kroz povijest. Uzvišeni Allah u svakoj generaciji da ljude koji savjesno brinu o džematu i čuvaju džemat. Molimo Uzvišenog Allaha da spusti milost i na naše džemate i da sačuva milost i ljubav u srcima svakog insana prema Zajednici vjernika i da nas sačuva od svih belaja i iskušenja koja ne možemo podnijeti. Slavni Nu'man bin Sabit, Ebu Hanifa, je rekao: «I griješnici su sljedbenici ummeta Muhammeda, a.s., i nikoga ne proglašavamo kafirom», zato mi i jesmo vjernici srednjeg puta, kojeg je Poslanik označio kao najbolji put. (Hajru-l-umuri evsatuha) No, život ne može počivati na anarhiji zato vas pozivamo da čuvate instituciju koja brine o časti islama. Mi živimo u demokratskom društvu i u dobu u kojem se iznova propituje i definira odnos najjačih sila u svijetu ne samo prema islamu kao vjeri nego i prema muslimanima. Mi smo na vlastitoj koži osjetili šta znači mržnja koju su neki mediji i političari proizvodili prema muslimanima u bivšoj Jugoslaviji. Haški tribunal je presudio da je nad muslimanima Srebrenice 1995. godine, učinjen genocid, kao najgora vrsta zločina protiv čovječnosti. Usprkos svemu tome stavljena je negativna hipoteka i na nas muslimane, a posljedično i na IKC u Ljubljani kao potencijalno mjesto nesporazuma među ljudima. Kao najodgovorniji čovjek u IZ-i u Sloveniji pozivam sve imame, aktiviste i članove IZ-e da se i dalje bore na civiliziran način za izgradnju džamije u Ljubljani. Kredibilitet kojeg imamo za ovih četrdeset godina najveća je potvrda da smo zreli vjernici i da ćemo na takav način doći do svoga cilja. Naravno, pokušaji devastiranja projekta IKC u Ljubljani ne samo da dolaze izvana od pojedinih grupa nego i iznutra. Zato se, draga braćo, čuvajte ljudi koji u ovom, najvažnijem, trenutku za IKC pričaju o potpuno nebitnim pitanjima za opće dobro naše Zajednice. Čuvajte se i raskola, jer to slabi našu poziciju u nastojanju da se riješi to pitanje. Čuvajte se svih koji na bilo koji način razgrađuju IZ-u u Sloveniji, jer se bez snažne i čvrste IZ-e ne može riješiti ni pitanje izgradnje IKC. Ako Bog da, za generacije koje dolaze to će biti nevažno, pamtit će se samo oni koji su gradili džamiju. Ko ima obraza i kome karakter dozvoljava da ne sudjeluje u ovom projektu, a tvrdi za sebe da je mu'min, sam je izabrao svoj put. Džamija je pitanje koje nadilazi sve naše pojedinačne i osobne interese. Mi nemamo ništa sa onima koji rade izvan naših struktura, a tvrde da žele dobro muslimanima, smatramo da to znatno slabi našu ionako ranjivu Zajednicu i pozivamo sve dobronamjerne ljude da se nikome ne daju manipulirati kada je u pitanju življenje i primjena islama u Sloveniji.
Kao što znate mi smo, kada je posrijedi govor o kupovini zemljišta za IKC, bili stavljeni pred svršen čin, to jeste u roku od 5,5 mjeseci sakupiti 4,8 miliona eura. Mešihatov godišnji budžet bio je kada sam došao u Sloveniju 2006. godine, 50 hiljada eura. Svi su znali da je zadatak koji nam je postavljen skoro nemoguća misija. I to je dio demokracije. Hvala Uzvišenom Stvoritelju zajedno smo uspjeli, pa se sada krivica ne prebacuje na IZ-u. Pojedinci koji ne razumiju procese, stanje u modernom društvu, odnose snaga i pogotovo poziciju muslimana u savremenom svijetu pričaju priče kako nismo trebali uzeti pozajmicu od Banke za projekte IZ-e. U pravu su pod jednim uvjetom, trebali smo svi, pogotovo oni koji žive u Sloveniji više od dvadeset godina učiniti puno više u ovom procesu kupovine zemljišta, a ne čekati sadaku iz ionako siromašne BiH. Neko je svjesno promovirao priču u kojoj je godinama prolazila ideja ljenčarenja, te ideja da će Arapi napraviti džamiju, možda i hoće, ali su zaboravili da se mora kupiti zemlja, uraditi projekt i platiti infrastruktura i komunalni troškovi za džamiju. E, to smo mi braćo obavezni uraditi. Po iskustvu ljudi koji dugo rade u IZ-i najveći oportunisti i oponenti svim projektima IZe su oni koji ništa niti rade niti doprinose u radu IZ-e. Čuvajte se takvih i molite Allaha, dž.š., da ih uputi pravim putem. Mi smo se morali zadužiti. Uzeli smo pozajmicu od UniCredit banke i pozajmicu od Rijaseta IZ-e. Dužni smo 2,8 miliona eura. To je naravno manje nego 4,8 miliona. Prvi puta u povijesti imamo konkretan zadatak. Zato vas draga braćo pozivam da se uključite u ovaj projekt, jer je to generacijski izazov. Mi smo generacija koja ima šansu za sebe osigurati trajnu sadaku, sadaku džarije. To je puno teže nego „pričati” priče kako to nije dobro, ali je i puno vrjednije, jer na koncu onaj ko se uključi u hajr i pomogne izgradnju džamije ima trajno dobro, a od prazne priče nema nikakve koristi, samo šteta i na ovom i na budućem svijetu. Čuvajte jedinstvo naše vjere, a jedinstvo vjere čuva se i kroz institucije. Muslimani se malo u čemu u potpunosti slažu, ali postoji konsenzus najvećeg broja uleme i vjernika da je naš opći interes čuvati i razvijati jedinstvo kroz IZ-u. Svjesni smo da je ekonomska kriza u svijetu, ali je ovo i prilika propitivanja smisla vrijednosti koje su nam važne. Bez duhovne i moralne snage nema ni snažnog čovjeka, a nama je naša vjera izvor moralno-etičkih vrijednosti bez kojih naš život ne bi imao smisla.
Na koncu želim vas pozvati da pomognemo našoj braći u Sežani da kupe prostor od 80 kvadrata za potrebe mesdžida. Potrebno im je još 40 hiljada eura, oni su sakupili 40 hiljada, a Mešihat je izdvojio 10 hiljada. Sergija u svim džematima u Sloveniji organizirat će se 17.04.2009. godine. O tome ćete biti naknadno obavješteni. Također vas pozivamo da nam se pridružite u akciji čišćenja i druženja na parceli za IKC 18. aprila u 10,00 sati. Tehničke detalje možete dobiti kod imama i predsjednika Medžlisa. Molim
Uzvišenog Allaha da nas pomogne na putu dobra.
Dr. Nedžad Grabus, muftija