Razgovarao: Ezher Beganović
Ovih dana je obilježena godišnjica postavljanja kamena temeljca za Upravnu zgradu Rijaseta Islamske zajednice na Kovačima u Sarajevu. Jeste li zadovoljni tempom izgradnje i hoćemo li iduće godine biti u prilici radovati se završetku izgradnje ovog važnog projekta?
Cerić: Nisam siguran da ćemo iduće godine biti u prilici obilježiti završetak radova ali onim što smo uradili od prošlog ramazana do ovog ramazana više sam nego zadovoljan. Koristim i ovu priliku da se zahvalim svim privrednicima, posebno onim osam privrednika koji su pokrenuli inicijativu da se izgradi trajno sjedište Rijaseta IZ u BiH u Sarajevu, na Kovačima, odmah uz Šehidsko mezarje i uz mezarje rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, koji je veoma zaslužan za naše buđenje u svakom pogledu. Sve te okolnosti su sretne za nas i vrlo indikativne. Zanimljivo je da je taj prostor nakon mnogih planova da se tu podigne hotel i razne druge zgrade sačuvan za upravnu zgradu Rijaseta. Koristim priliku da se zahvalim također svima koji su nam dali podršku u realizaciji ovog projekta, unatoč neodobravanju onih koji, po našem mišljenju, nisu ili dobro razumjeli šta ovaj projekat znači ne samo za Islamsku zajednicu nego i za naš narod i za državu BiH, ili su nahuškani od onih koji su već duže vrijeme upali u zamku islamofobične histerije.
Ako uzmemo u obzir sve ono što je tokom protekle godine učinjeno na planu sprečavanja i otežavanja realizacije izgradnje Upravne zgrade Rijaseta lahko ćemo uočiti da izgradnja ove zgrade na svojevrstan način simbolizira realnu životnu situaciju u kojoj se danas nalaze bosanski muslimani. Kako Vi doživljavate ovaj naš aktuelni trenutak?
Cerić: Svaki trenutak je za nas u zadnjih 120 godina značajan i na neki način kritičan. Ovaj trenutak je za nas značajan zato što smo u prilici da slobodno razmišljamo o svom položaju u svijetu, kako vjerski tako nacionalno i državnički. Ovaj trenutak je značajan za nas i zbog toga što smo generacija koja je preživjela jedan težak period agresije na našu domovinu i naš narod i što smo generacija koja ima u svom sjećanju genocid. To iskustvo koje mi imamo iz tih teških vremena daje nam za pravo da svima kažemo kako našu sudbinu ovdje na Balkanu, kao muslimana Bošnjaka, mi moramo sami razumjeti i moramo preuzeti odgovornost za našu slobodu i za našu sigurnost u budućnosti, kako nam se ne bi ponovio genocid. Dakle, ovaj trenutak je značajan da shvatimo koliko je vrijedna sloboda koju imamo i da ovu slobodu koju imamo ne smijemo trošiti u beskorisne i nepotrebne stvari. Ovaj trenutak je važan za nas da zajednički procijenimo kakvu budućnost želimo, odnosno šta je moguće iz ovakve situacije u kojoj se nalazi naše društvo, država i naš narod, koji je put najbolji za nas. Kod našeg naroda nikad nije bio upitan taj naš vjerski, islamski identitet. Mi smo prolazili kroz mnogo teža iskustva, ali smo uvijek kao narod znali vrednovati prioritete i mi smo uvijek bili vjerni našem islamskom identitetu . Sa tom pretpostavkom da nam je svima to jasno, da niko nikada ne može dovoditi u pitanje našu vjeru, ovaj trenutak je važan za nas i po tome da počnemo razmišljati kako se artikulirati i nacionalno, kako se odrediti i državnički i kako se uključiti u evropsku porodicu naroda, nacija i kulturnih institucija. To je danas za nas važno pitanje, pitanje na koje niko pojedinačno ne može odgovoriti, već treba da se uključi i ulema na svoj način, da razumije da mi baštinimo univerzalne vrijednosti islama, ali da se moramo brinuti i o našim partikularnim potrebama. Svjetovna intelegencija se mora osloboditi iluzija i ideoloških utopija koje su se pokazale za naš narod posebno pogubne i koje nam nisu garantirale jedan sustavni razvoj u nacionalnom ali i državnom identitetu. Svjetovna inteligencija se mora spustiti na zemlju i prepoznati znakove ovog trenutka kojeg živimo, a to je da se čitava Evropa organizirala na principu nacionalnih identiteta i da mi kao Bošnjaci također imamo pravo i obavezu da o tome otvorimo dijalog unutar samih sebe, pod uvjetom da se oslobodimo ideoloških stega koje su nam nametnute tokom zadnjih nekoliko decenija. Naravno da poruka koju mi treba da pošaljemo Evropi jeste da mi hoćemo da znamo da imamo državu koja neće dopustiti da se na teritoriji Bosne i Hercegovine dogodi bilo kome genocid, da se on ponavlja nad Bošnjacima; i hoćemo da pošaljemo poruku Evropi da smo mi dorasli izazovu našeg nacionalnog identiteta koji se ne iskazuje samo u BiH, nego ima svoje elemente i na Kosovu, i u Sandžaku, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji. Dakle, ja ovdje govorim o tom bošnjačkom nacionalnom identitetu koji unutar BiH podrazumijeva bosanski državni identitet. Također, ovaj terenutak je za nas kritičan zato što svi primjećujemo da ne postoji potrebna kohezivnost unutar bošnjačkog naroda na razinama političkog, kulturnog i vjerskog okupljanja. Mi smo sada u jednom trenutku u kojem svako radi svoj posao, nismo uvezani da bismo iskoristili značaj i važnost ovog trenutka o kojem govorim. Međutim, ja mislim da je ovo samo prolazna faza. Mi Bošnjaci smo poznati po tome da nam treba dugo vremena da primjetimo određeni nedostatak i da se pokrenemo u pravcu promjene onoga što svi znamo da nije dobro. Ja mislim da smo mi sada u fazi samopreispitivanja. Svi svima upućujemo poruke, ali još uvijek niko nema onu obvezujuću inicijativu za sve koja bi ujedinila svu tu energiju koja objektivno postoji i kod mladih i kod starih i kod uleme i kod političara. Ja se nadam da će poslije ovog ramazana biti sve više glasova koji će zahtijevati da sve ove spomenute institucije moraju uspostaviti minimum koordinacije koja može poslije izrasti u jednu respektabilnu snagu koja će pokazati našoj omladini da je, ipak, u BiH ne samo moguće živjeti, nego u odnosu na sve opcije koje imamo, da je najbolje živjeti u BiH.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je danas najvažnija institucija bošnjačkog naroda, odnosno jedino što je još ostalo zdravo i što nije totalno razbijeno u Bošnjaka je Islamska zajednica. Nažalost, izgleda upravo zbog toga Islamska zajednica je često izložena raznim napadima. Jeste li zadovoljni stanjem unutar Islamske zajednice i kako komentirate trenutni položaj i tretman Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini?
Cerić: Ja nisam sretan što se u zadnje vrijeme, izgleda, ponovo pokazuje da je Islamska zajednica jedna od vrlo rijetkih institucija u Bošnjaka koja je ostala zdrava. Ako je, zaista, to tako, ja mislim da to nije dobro. Islamska zajednica nije jedina institucija koja treba da određuje šta je perspektiva Bošnjaka, postoje i druge institucije koje trebaju to raditi, uključujući naravno i sve državne institucije. Ipak mi živimo u državi BiH u kojoj Bošnjaci rade i u prilici su da mnoge stvari uređuju. Pitao bih vas ja da nije tako kako bi bilo Bošnjacima. Ja ne bih želio da umanjujemo vrijednost svih onih koji rade, uključujući intelektualce, političare i sve one koji su formalno ili neformalno uključeni u artikuliranje naše sudbine. Međutim, želio bih da ukažem na ono što mi je u zadnje vrijeme prisutno u mislima, naročito nakon moje posjete Kosovu. U zadnje stoljeće mi imami – hodže, ulema smo uspjeli da izgradimo kakve-takve institucije koje imaju kontinuitet i koje imaju legitimitet i koje su prihvaćene na nivou države BiH kao i u međunarodnim asocijacijama. Međutim, mi promjećujemo da Bošnjaci više od jednog stoljeća nisu uspjeli da ustanove nijednu nacionalnu instituciju trajnog karaktera. I te institucije koje su nastajale one su nastajale i radile kratko, ukinut je njihov rad, pa su ponovo oživljavane, tako da nemamo kontinuitet pamćenja nacionalnih institucija Bošnjaka.
Želio bih da se dobronamjerno obratim našoj bošnjačkoj inteligenciji, u smislu da mi prihvatamo dobronamjernu kritiku koja nam se često upućuje i, naravno, mi ne tvrdimo da smo nepogrešivi, međutim bošnjačka svjetovna inteligencija se ponekad bavi Islamskom zajednicom i upućuje takve kritike, a nije u stanju da sama napravi svoje institucije i da kroz svoje institucije artikulira i educira Bošnjake i da to radi na način kako ona misla da treba da radi. Ne treba rušiti ono što imamo, već treba graditi ono što nemamo. Nemojmo raditi na degradiranju institucija Islamske zajednice koje su dokazale svoju vitalnost i opstojnost na sve izazove koje smo preživjeli u zadnjem stoljeću, već trebamo graditi ono što nemamo, a svjetovna bošnjačka inteligencija nema svojih institucija. Naravno, ja imam na umu Bošnjačku zajednicu kulture „ Preporod” koja radi određene poslove, ali nije to dovoljno da bi se jasnije artikulirali naši nacionalni interesi i naši nacionalni zahtjevi i aspiracije i na kraju krajeva i naš nacionalni i kulturni identitet.
Kad je u pitanju stanje unutar Islamske zajednice mogu reći da sam u okolnostima u kojima radimo, hvala Allahu, zadovoljan sa stanjem u Islamskoj zajednici, posebno sam zadovoljan sa činjenicom da vjerovatno Islamska zajednica nije nikad bila jedinstvenija i nije nikad bila kompaknija kao što je danas, u smislu njene unutarnje infrastrukture, njenih institucija, koordinacije unutar tih institucija. Nemojte zaboraviti da je Islamska zajednica doživjela potpunu generacijsku smjenu, došla je potpuno nova generacija imama, koji se izvrsno snalaze u mnogim mjestima. Naravno, svjestan sam da ima slučajeva da nije baš sve onako kako bi džematlije željele, ali općenito govoreći mi imamo jako dobru situaciju u vezi povjerenja unutar Islamske zajednice kroz ustanove i institucije fakulteta, medresa, džemata i imama. Posebno želim naglasiti da sam zadovoljan sa sviješću o važnosti čuvanja islamske tradicije Bošnjaka, u onom smislu da se moramo podsjetiti na ono što smo zaboravili iz vjere zadnjih nekoliko decenija i vratiti se tim principima. Međutim, ne mogu nikad biti do kraja zadovoljan, jer mislim da uvijek može biti bolje i da mi u Islamskoj zajednici trebamo uraditi još više na svim poljima, a naročito na polju rada sa omladinom, da se omladina okupi oko Islamske zajednice. Dakle, bio bih neiskren kada bih kazao da sam potpuno zadovoljan, ali isto tako bio bih nekorektan kada bih kazao da sam nezadovoljan.
Naš magazin redovno upozorava na pogubnost djelovanja tekfirskih ideja među muslimanima. Nažalost, i među Bošnjacima ima pojedinaca koji su zagazili u tu zabludu, koji pozivaju na odvajanje od Islamske zajednice i slično. Kada biste imali priliku da razgovarate sa tim ljudima šta biste im rekli, odnsono postoji li način da se tim ljudima ukaže na svu pogubnost njihovog djelovanja?
Cerić: Nažalost nekim ljudima nema fajde govoriti, jer oni su jednostavno zamrzli svoju pamet i svoj odnos prema svijetu. Mi smatramo da nije nikada bilo upitno to da smo mi muslimani, da smo svjesni šehadeta, da smo sposobni da razumijemo Kur'an, da znamo za važnost hadisa i tradicije Božijeg poslanika Muhameda a.s., da smo svjesni važnosti svoje uloge i svijesti da smo mi dio umeta. Dakle, to nikada nije bilo sporno kod Bošnjaka. Čini mi se da mi imamo jednu pojavu koja nas je sve zatekla. Naime, ljudi koji nisu imali vjersko obrazovanje kroz jedno regularno i tradicionalno obučavanje, već su znanje o vjeri primili u nekom stanju i smislu šoka, dakle nisu imali ranije predznanje o vjeri i u jednom trenutku neke stvari su im se otkrile, i onako kako su oni te stvari primili u šoku oni taj šok žele da prenesu i na druge. Taj problem nije samo pitanje kulturnog ambijenta nego on ima i taj psihološki efekat koji mi treba da razumijemo. Kad se dogodi to da vam neko kaže da su svi drugi krivi, a samo ste vi u pravu i da u jednom trenutku nekog stanja to primite, to je jedno psihološko stanje s kojim se je jako teško nositi, prije svega za one koji to nose u sebi, a onda to šire i prenose na druge.
Ja se ovdje želim posebno zahvaliti Saffu što je kroz svoj odnos prema pojavi tekfira u Bosni i Hercegovini zauzeo veoma pravilan stav. Saff je taj stav zauzeo zato što je razumio povijesni kontekst u kojem mi Bošnjaci živimo i što je shvatio svoju odgovornost za nešto što se zove jedinstvo muslimana i zaštita tradicije muslimana Bošnjaka, da se ne dopusti rastakanje našeg bića kao muslimana. Ja bih volio kada BiH ne bi imala nijednog Bošnjaka koji se bavi poslovima tekfira. Koliko ja znam to ipak nije neka zastrašujuća pojava, ali je važno da ne zatvaramo oči pred tim problemom i da o tom problemu otvoreno glasno i jasno govorimo, da je to protiv interesa bosanskih muslimana, protiv ineteresa islama u BiH i ne samo u BiH. Obično oni pojedinci koji nasjednu na takve priče, a najčešće one dolaze izvan BiH, i mi smo svjesni da u Evropi postoje mnogi centri koji djeluju protiv Islamske zajednice u BiH i protiv BiH, uzimaju sebi za pravo da nas sve proglašavaju nemuslimanima i da nismo na pravom putu, a da su oni koji sjede u nekim foteljama po Beču, Parizu, Londonu, da su oni ti pravi kojima bi se Bošnjaci trebali okrenuti. Ovdje želim uvjeriti naše muslimane u BiH da uz sve naše nedostatke i mahane koje imamo, mi smo imali jako mnogo ljudi koji su dolazili ovdje i prolazili Bosnom, veliki alimi koji su rekli da mi Bošnjaci muslimani možemo biti primjer drugima u svojoj odanosti i predanosti vjeri i u našoj iskrenosti prema onome kako mi uspijevamo da živimo i da se razvijamo u okolnostima multinacionalnog društva u Evropi koja je 1492. protjerala Jevreje sa Iberijskog poluotoka, Evropi koja je protjerivala Jevreje u Drugom svjetskom ratu, u Evropi u kojoj je 1995. godine ovdje u BiH načinjen genocid nad muslimanima. Prema tome, neodgovorna retorika i ponašanje u smislu da se muslimani međusobno optužuju, da im se osporava njihova vjera je zlonamjerno. Iako to ne možemo nedvosmisleno tvrditi, ali takve pojave su očito uvezane u neke strukture koje ni oni sami nisu svjesni, a koje su neprijateljske prema islamu i muslimanima. Ja pozvam sve Bošnjake, posebno omladinu da imaju povjerenja u svoju vlastitu tradiciju i u institucije Islamske zajednice koje brinu o svim detaljima kako da imamo dobre odnose i sa istokom i sa zapadom i kako da omogućimo našoj djeci i našim unucima da budu dobri muslimani i ponosni Bošnjaci, a istovremeno da budu prihvatljivi građani u Evropi koja je, uz sve njene nedostatke i svo licemjereje koje smo mi doživjeli, ipak, uspostavila izvjesne standarde u domenu ljudskih prava koji i nama Bošnjacima u BiH apsolutno odgovaraju.
Zadnjih nekoliko godina redovno imamo bajramski intervju sa Vama. Jedno od neizostavnih pitanja koje smo Vam svake godine postavljali vezano je za islamofobiju. Nažalost, to moramo učiniti i ove godine. Ima li islamofobije u BiH, ako je ima je li ona izraženija nego ranijih godina?
Cerić: Nažalost još uvijek postoji islamofobija u BiH. Ja nisam očekivao da će se ta islamofobija, koja inače vlada u svijetu, posebno na zapadu, preliti i na BiH. Poznato vam je da sam ja učestvovao na više međunarodnih skupova od kojih izdvajam skup u UNESCO-u zajedno sa Jevrejima koji su shvatili da se njihova borba protiv antisemitizma mora udružiti sa borbom muslimana protiv islamofobije. To su dvije bolesti od kojih danas boluje posebno zapadni svijet. Iako me raduje što je ovaj problem u svijetu prepoznat, zbog čega se nadam da će se jednog dana riješiti, nama muslimanima je živjeti sa islamofobijom od sada pa nadalje. Posljedice terorističkih napada u New Yorku, Londonu i Madridu su ostavile dubok trag na psihu zapadnog čovjeka i svako podsjećanje na taj kontekst stavlja muslimane u taj negativan okvir i ljudi se s time ne mogu pomiriti. Kod njih narasta osjećaj da iskazuju te islamofobične stavove.
Kada je u pitanju BiH ono što mene brine jeste to što se prisustvo islamofobije kod nas negira, ne želi se priznati, što se nas, koji ukazujemo na njene primjere, neosnovano optužuje da želimo postići nešto drugo, te na taj način oni manipuliraju islamofobijom. Dakle, oni prave duplu grešku – jednu grešku time što se tolerantno odnose prema islamofobiji, a neki mediji, nažalost i neki javni mediji koje mi Bošnjaci plaćamo, su veoma skloni da proizvode islamofobiju i da je šire umjesto da shvate da se protiv islamofobije treba odlučno boriti. I onda ne samo da se tolerantno odnose prema islamofobiji i šire je, oni nas optužuju što se mi uopće usuđujemo da o tome govorimo. To je veoma zanimljiva situacija za koju ja moram priznati, nisam vjerovao da će se kod nas pojaviti nakon genocida, odnosno onoga što smo mi Bošnjaci preživjeli. Mislim da će, unatoč svim tim poteškoćama, islamofobija u BiH biti poražena. Muslimani ne daju nikakvog povoda da ih se kroz islamofobiju ušutkava. Ono što me posebno brine jeste činjenica da je većina naših medija uglavnom prenosilac vijesti koje se proizvode u nekim centrima izvan BiH i bez provjere se žele aplicirati svi ti stavovi koji nemaju nikakve veze sa nama, već sa nekim drugim u svijetu, te se takvi sadržaji automatski premještaju na naš prostor i stereotipno se apliciraju i stvaraju se percepcije. Recimo, ako postoji neko u Afganistanu ili Pakistanu ili bilo gdje drugo ko ne razumije zapadnu civilizaciju i kulturu ili je protiv civilizacije i kulture, i samim tim što tamo negdje postoje takvi ljudi, onda se to automatski prenosi ovdje i proizvodi se dojam da takvi ljudi postoje i u BiH. Tu je odgovornost medija da prepozanju što je u vijesti kompatibilno i primjereno za BiH, a što se odnosi na neko drugo područje. Ako je iko na svijetu pokazao volju i teoretski i praktično da se uključi u evropske povijesne tokove onda su to bosanski muslimani. Ako to Evropa ne može da prepozna onda se postavlja pitanje, pa koji su to muslimani koji su poželjni i prihvatljivi u ovom svijetu.
Kako komentirate nedavne istupe Valentina Inzka o islamu koje je izrekao u intervjuu u katoličkom magazinu „ Svjetlo riječi”?
Cerić: Ja ne bih želio da komentiram visokog predstavnika, on je ovdje ispred međunarodne zajednice zadužen da tumači Dejtonski sporazum, da brine o državi Bosni i Hercegovoni. Naravno, nije posao visokog predstavnika da tumači bilo čiju vjeru, kulturu, naciju. Ja se nadam da je to bila njegova nesmotrena grešaka koja se više neće ponoviti.
Svjedoci smo da u posljednje vrijeme sve što Vi uradite ili što javno kažete bude podvrgnuto žestokoj javnoj rapsravi, odnosno budete izvrgnuti žestokoj medijskoj kampanji. Kako komentirate takvu praksu?
Cerić: To se može gledati na dva načina. Može se to tumačiti kao neprijateljski odnos, a može se tumačiti da pridaju važnost onom što ja govorim. Ja ne želim da ljude posmatram kao svoje neprijatelje, ja smatram da su to moji, na neki način, promotori koji promoviraju ono što ja radim. Recimo moja posjeta Kosovu da nije komentirana ne bi se ni primjetila. Svaka rasprava o vašim idejama je promocija vaših ideja, posebno ona koja je negativna jer kada imate samo rutinski pozitivan odnos prema nekome onda vam on postaje dosadan. On postaje zanimljiv kada ima neko ko osporava ono što vi imate da kažete. Ja, kao i ostali Bošnjaci, samo pokušavam da se izjašnjavam i artikuliram ideje i mišljenja i u tu svrhu koristim slobodu. Shvatio sam da, pored važnosti sadržaja onoga što se govori, važno je da uopće govorim, a kad govorite javno uvijek ćete naći nekoga ko se ne slaže sa vama, jer BiH je jako kompleksno društvo. Naravno ja govorim sa pozicije svog svjetonazora, pozicije islama i muslimana i naravno da oni koji nisu u tom svijetu imaju potrebu da polemiziraju sa mnom. Ja ću se borit za njihovo pravo da imaju slobodu, da kažu šta žele, ali ću uzeti slobodu da kažem da se ne slažem sa njima.
Većina Bošnjaka odavno upozorava da je smo mi Bošnjaci totalno politički razbijeni. Ovih dana to se itekako osjeti. Svjedoci smo sve nemoći bošnjačke politike naspram srpsko – hrvatske kolicije koja se poigrava sa našim političkim predstavnicima. Molimo Vas za komentar o aktuelnom trenutku bošnjačke politike?
Cerić: Ja profesionalno ne smijem biti zabrinut, nego moram biti optimista. Moja profesionalna dužnost je ukazivanje na nadu i na puteve izlaza. Međutim, da li sam u duši zadovoljan sa stanjem koje vlada među našim prvacima, naravno da nisam i mislim da se propuštaju važne prilike za afirmaciju države BiH i svih naroda u BiH. Možda je ovo način da učimo kako ne treba da više dođemo u ovakvu situaciju u kojoj narod nema priliku da dođe u neposredan kontakt sa svojim političkim predstavnicima i osjeća da njegovi interesi nisu na najbolji način zastupljeni. Nadam se da je ovakvo stanje tek privremeno. Obzirom na stanje u kojem se BiH nalazi i mi svi u njoj, ja se nadam da ipak postoje ljudi koji su svjesni svoje odgovornosti i koji savjesno rade svoj posao.
Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca najavljuje poslije ramazana organiziranje Trećeg bošnjačkog sabora. Podržavate li održavanje spomenutog sabora?
Cerić: Podržavam da se Bošnjaci okupe bez obzira kako se taj skup nazvao, ako je to sabor neka bude. Potrebno je da se što veći broj Bošnjaka nađe na jednom mjestu da međusobno razgovaraju i da pokažu i sebi i drugima da su sposobni da razgovaraju o bitnim pitanjima za svoj opstanak i razvoj. Siguran sam da od bošnjačkog sabora ne može biti bilo kakve štete, a nadati se je koristi.
Bili ste u nedavnoj posjeti Islamskoj zajednici na Kosovu i Bošnjacima koji tamo žive. Znamo da su Vas kosovski Bošnjaci dočekali veoma srdačno i da za njih Vaš zijaret znači mnogo. Kakve impresije nosite sa ovog putovanja?
Cerić: Veoma mi je drago što mi je Allah omogućio da posjetim Kosovo i da se susretnem sa kosovskim muftijom Naimom Trnavom, da obiđem mnoga mjesta na Kosovu da se približimo albanskom narodu i da kroz susrete sa mnogim Albancima intelektualcima i ulemom mogu bolje razumjeti i naše stanje u BiH. Moj susret sa predsjednikom Kosova Fatmirom Sejdijuom je susret dva čovjeka, bez moje želje da to bude protumačeno kao politički čin. Moji susreti sa Bošnjacima na Kosovu bili su jako dirljivi. Kroz taj susret ja potpuno drukčije razmišljam i o nama ovdje u BiH i o našem položaju na Balkanu. Tu sam shvatio da naše bošnjačko pitanje na Balkanu nije vjersko, već je to nacionalno pitanje. Mi u BiH moramo brinuti o Bošnjacima koji žive izvan BiH. BiH još nije shvatila važnost da preuzme ulogu matične države svih Bošnjaka koji žive izvan BiH . To je jedno od pitanja o kojem mi Bošnjaci trebamo razmišljati. Zato još jednom ponavljam naše pitanje je nacionalno pitanje, jer mi ipak kroz instituciju Islamske zajednice institucionalizirmo naše vjersko pitanje. Ostaje nam da gradimo nacionalne i državne institucije koje će našoj djeci osigurati da znaju kome pripadaju i gdje im je centar. Nadam se da će nam Allah u tome pomoći i dozvolite mi da čitaocima Saffa čestitam BAJRAM ŠERIF MURAK OLSUN