Ono što me interesuje, a mislim i većinu posjetitelja IslamBosne, jeste kakav je bio Vaš prvi susret s islamom. Da li ste kontaktirali s muslimanima, i kakav je bio vaš međusobni odnos? Da li ste osjećali averziju prema njima kao djevojka odgojena u Italiji, u katoličkoj porodici, uzimajući u obzir i jaku medijsku antiislamsku propagandu?
Kada sam imala 15 godina odbila sam krizmu, kao posljednji sakrament radi kompletiranja katoličke vjere, jer me to nije ni na koji način uvjeravalo i smatrala sam taj čin besmislenim. Moj muž je samo ubrzao moj bijeg u islam, a treba dodati i to da sam u Sarajevu čula prvi put ezan, i to me još više približilo islamu. Moj otac i ja, u odnosu na majku i sestru, nismo nikada gajili netrpeljivost, ne samo prema muslimanima, već ni prema ostalim imigrantima, nemuslimanima. Nažalost, kao što rekoh, muslimane sam neuko i naivno doživljavala kao osobe koje kupuju žene kamilama, i tako neuka upitah Muamera da li ima u Bosni deva?! Na moju žalost, početkom devedesetih godina nije bilo interneta, a knjige o islamu su bile skoro skrivene i nepristupačne, dok je pravi “bum” nastao poslije 11. septembra, kada su mnogi počeli upoznavati islam.
Ko je uticao na to da se Vaši stavovi i mišljenja promijene? Da li je to bio Vaš suprug?
Sjećam se dobro da sam u toku iste sedmice boravka u Bosni, jula 2002. preciznije rečeno, bila na dva potpuno različita mjesta. U srijedu sam bila u Međugorju, jer sam od muža tražila da me odvede, a on se nije nimalo usprotivio (jer musliman mora ženi ehlul-kitabijki omogućiti sve obrede njene vjere), a u petak sam bila u Sarajevu pred džamijom koju je sagradila vlada Indonezije, slušajući ezan pred početak džuma namaza. Vjerujte mi da to dvoje nije bilo isto, niti je bila ista senzacija. Dakle, poslije boravka u Sarajevu još više sam postala entuzijasta i otklonila sam sve sumnje vezane za islam.
Koje “šupljine”, ako ih tako uslovno nazovemo, ste osjećali u katoličanstvu? I da li ste bili i tad “pobožni”? U čemu se ogledalo Vaše praktikovanje katoličanstva?
Prva sumnja, “šupljina”, je na prvom mjestu “trojstvo Boga”. Pitala sam se zašto da se molim preko posrednika kad mogu direktno, kao što je to slučaj u islamu? Način na koji Biblija tretira ženu nimalo nisam mogla “sažvakati”, jer Bibliju je pisao čovjek iz glave. A kad smo već kod tretmana žene, prema Bibliji, bolja je muška zloća nego ženska dobrota. Ovaj citat nećete nikad čuti na nedjeljnim misama, kao ni na ostalim misama, jer bi to moglo prouzrokovati još veće udaljavanje od ionako uzdrmanog katoličanstva. U katoličanstvu, dok sam živjela s roditeljima, obavezivali su me da idem na mise, iako to nisam baš željela. Kad sam navršila 18 godina prestala sam da idem na mise. Ali, kada sam se upoznala s Muamerom, onda sam iz inata poneki put otišla na misu, pokušavajući da se približim katoličanstvu, kao što je on bio privržen islamu. Poslije Sarajeva jula 2002. godine moji pokušaji su definitivno propali zahvaljujući snazi islamske misli i ideje.
Šta se u Vašem životu promijenilo prihvatanjem islama? I na šta Vam se bilo najteže naviknuti?
Osjećala sam tugu i žalost što nisam mnogo ranije upoznala islam. Naravno, s islamom sam pronašla svoj unutrašnji mir i duhovno bogatstvo. Sjetite se onog ajeta iz Kur'ana koji kaže: „Bio si siroče, pa te imućnim učinio.“ A ovdje se misli na bogatstvo duše. U početku, bilo mi je veoma teško da se naviknem na sabah namaz, ali vremenom to se prevaziđe.
Ne mogu da se ne osvrnem na pitanje da li Vas je islam kao ženu oslobodio, nasuprot ustaljenim stereotipnim mišljenjima da islam ženu sputava? Osjećate li se pod hidžabom kompletnom, zaštićenom i nesputanom?
Pa, naravno da me islam kao ženu oslobodio, jer da sam pala pod uticaj stereotipnih mišljenja i antiislamske propagande ne bih nikada prihvatila islam. Da, od onog momenta kada sam se pokrila, osjećam se definitivno kompletnom ličnošću. Hidžab ne možete staviti i tretirati ga kao majicu po principu: “Kad dosadi skini!” I ovdje moram reći da sam se pokrila tek pet godina poslije prelaska na islam. Ne možete ženu natjerati na pokrivanje ako ona za to nije psihički spremna, jer to donosi više štete nego koristi.
Čini se da je broj žena koje se vraćaju islamu znatno veći nego muškaraca. Šta vi mislite da je glavni razlog za to?
To moze biti i istina, ali treba da uzmete u obzir i to da kada muškarac pređe na islam, mi to i ne primijetimo, jer on ne nosi hidžab. Kad žena pređe na islam, pa se onda i pokrije, onda je normalno da će vam se činiti da je broj žena\konvertita veći od broja muškaraca. Ima puno razloga da žena lakše prihvati islam u odnosu na muškarca, jer žena ne mora ići na posao, tj. nije dužna, ima velika prava, a u kući igra veliku ulogu. Samo se sjetite hadisa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: “Džennet je pod majčinim nogama.”
Da li ste osjećali ikakav pritisak okoline i pokušaje da Vam se promijeni mišljenje i život? Kako ste se osjećali kada ste prvi put izišli s hidžabom u javnost?
Pritiska od strane okoline nije, takoreći, ni bilo, osim prijetećeg pisma koje mi je bilo poslato na kućnu adresu. Naravno, u novinama su bila dva, tri pisma u kojima sam bila malo napadnuta, ali ni sve to nije me pokolebalo da se vratim nevjerstvu. Imala sam velike probleme među rodbinom, i moram reći da mi je u tim trenucima otac mnogo pomogao. Imala sam probleme s rodbinom baš zbog hidžaba, a u javnosti je bilo problema pogotovu u toku i poslije TV nastupa. Nakon godinu dana, moram reći da me rođaci više ne kritikuju, jer sam im dala do znanja da ne popuštam, i da vjerujem, i da se nadam onome čemu se oni ne nadaju, a to je Allahova milost i nagrada. Što se tiče mog hidžaba, pogotovo u posljednje vrijeme, primijetila sam da me Italijanke starije dobi “over 65 godina” veoma cijene i poštuju. Zašto? Pa i one se sjećaju da su davno, sve do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, išle u crkvu s fularom i pokrivene. Ponekad mi na ulici kažu: “Pa, vi muslimanke ste izvanredne, ostale vjerne Bogu, a ne kao ove naše.”
Nezaobilazna tema, feminizam. Da li on ima mjesta u islamu? Da li je po Vašem mišljenju feminizam oblik robovanja i preopterećivanja žene?
Feminizam, nemam ništa protiv, ali neka taj feminizam bude baziran na kur'anskim ajetima, i neka nema nikakve veze sa zapadnim feministkinjama. A feminizam ne treba da znači raskalašno se ponašati i razgolititi se. To je najopasnija forma feminizma za svako društvo, bez obzira na njegovo uređenje. To se pokazalo ovdje na Zapadu, i mi muslimani moramo učiti na greškama Zapada koji nastoji da nas na svaki način ubijedi u ispravnost njihove stranputice kojom već 40 godina idu.
Gotovo svi muslimani su mišljenja da su revertiti/povratnici u islam znatno jači muslimani od muslimana rođenjem. Ovo je možda iz razloga što su revertiti zainteresovaniji za upoznavanje islama, i imaju znatno veći istraživački duh, koji izgleda da muslimanima po rođenju nedostaje. Šta biste preporučili muslimanima po rođenju kao motivaciju da upoznaju svoju vjeru dublje i da iz teorije pređu u praksu?
Kao prvo, predlozila bih im čitanje literature i čitanje Kur'ana srcem, jer je to fundamentalno. U momentu dok čitate Kur'an vaše srce se otvori prema Allahu, džele š'anuhu. A drugo što bih preporučila nekim muslimanima po rođenju, onima koji imaju samo muslimansko ime, da nas konvertite ne vrijeđaju (nažalost, na portalu sarajevo-x.com bilo je uvreda), jer će ih to skupo koštati pred Allahom na Sudnjem danu, i kažem im da sam spremna na dijalog i objašnjenje zašto sam prešla na islam. Na spomenutom portalu sam napisala da muslimani treba da se zapitaju zašto je jedna Italijanka, poput mene, prešla na islam. Šta to nije u redu u samoproglašenoj “superiornoj civilizaciji” (u odnosu na islamsku) da sam morala tražiti utočište u islamu? Još čekam odgovor od njih.
Imate dvoje divne djece, mašallah. Kako je odgajati djecu u katoličkoj Italiji? Da li oni imaju problema u školi, društvu? Da li su na bilo koji način ugnjetavani?
Lijepo pitanje. Nije jednostavno, u nekim odjeljenjima većina su kršćanska djeca, 
ali ako vi kod kuće dobro radite i edukujete, rezultat će biti dobar i pozitivan. Meni se dogodilo da mi je moja kćerka Aiša tražila da joj za peti rođendan kupim tepih za obavljanje namaza. Recimo da sam uvijek razgovarala s učiteljicama, tako da su se problemi i rješavali bez poteškoća, a i učiteljice se navikavaju na strance malo po malo.
Kakav je islamski život u Italiji? S kojim problemima se susrećete? Da li postoje organizirani džema'ati, predavanja, zajednički programi? Da imate finansijsku potporu, kakav biste islamski centar otvorili u Italiji? Na čemu bi se bazirao?
Islamski život u Italiji, pogotovo javni život, nije jednostavan, ali u kući je drugačija atmosfera. Eh, kako bih voljela jednu godinu kontinuirano da živim u Bosni i da se nadišem islamskog zraka. Problema ima, to su slični problemi s kojima se susreću sve ostale muslimanske zajednice u Evropi, kao džamije, škole, prava itd. Osnovala sam asocijaciju Seherzad (http://associazioneshahrazad.blogspot.com) preko koje želim da organizujem susrete i objašnjenja u vezi hidžaba, nikaba i burke, jer postoji velika konfuzija u vezi toga. A izgradnja islamskog centra zavisi od zemlje u kojoj živite. U Bosni je to lakše, a ovdje je veoma komplikovano, osim što imate novinare huškače, ekstremne političare (ne sve), još ako naletite na sudiju koji “interpretira” umjesto da primijeni zakon, onda ste blokirani i otežano je sve, a muslimani se, većina, radije odazovu na ručak i večeru nego na borbu za svoja prava.
U ovom slučaju, da imam jaku finansijsku potporu, radije bih stipendirala muslimanske djevojke i momke da studiraju prava\jurisprudenciju, novinarstvo i ostalo. Jer, kada imate muslimana vjernika kao sudiju, advokata, novinara, pa i političara, vi ste već pripremili teren za nesmetanu izgradnju islamskih centara. Pa zato, zadovoljimo se trenutno i sa džamijama bez munare, tj. magacinima i hangarima, koji su preuređeni u džamije.
U Italiji je aktuelno pitanje islama, zabrana burke, uvođenje islamske vjeronauke u školama? Kakvo je Vaša mišljenje po tom pitanju? Kako reaguje vaša neislamska okolina na previranja i stavove političara i vlade? Da li se mišljenje običnog naroda razlikuje od onoga što pratimo preko TV-a i ostalih medija?
Kao asocijacija poslali smo pismo predsjedniku države u kojem smo tražili da blokira taj zakon koji bi se transformisao u anti-veo/hidžab zakon i, elhamdulillah, diskusija o anti-velu je odgođena, kako mi je javljeno, na šest mjeseci. Vjeronauka, nema problema, ali kome povjerit’ djecu na učenje? Nažalost, pojedini konvertiti i muslimani od rođenja bi bez ikakvih problema povjerili djecu na podučavanje nemuslimanu koji bi djecu učio kako se treba sekularizirati, laicizirati, pa bi to dovelo do evropeizacije islama. To je vrlo opasno, jer bi to bio islam nastran sam sebi. Islam bez politike, jurisprudencije, ne smijemo nikako prihvatiti, jer nas je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na posljednjoj hutbi upozorio da se pridržavamo njegovih direktiva, jer će svako takozvano “obogaćivanje vrijednostima” koje ne pripadaju islamu, dovesti do propasti na oba svijeta. Što se tiče mišljenja naroda, tu recimo imate svašta. Imate Italijana koji razmišljaju svojom glavom, a imate i onih koji su potpali pod uticaj mass-medija.
Kada biste sreli papu, kako bi taj susret izgledao, šta biste mu poručili?
Kad bih srela papu, prvo što bih ga zamolila je da uvede manje luksuza oko sebe, a više pomoći siromašnima i gladnima. Druga stvar koju bih tražila od njega je da se izvini za krstaške ratove, jer se to urezalo u memoriju islama i muslimana.
Kakve su Vaše aktivnosti na polju da've? Imate li neku aktivnu ulogu na tom polju, budući da je Vaše vraćanje islamu pobudilo mnoge strasti u Italiji i izazvalo pažnju medija?
Oformila sam asocijaciju Seherzad i nastojim da regrutujem ostale Italijanke preobraćene u islam da se malo aktiviramo i da se borimo za svoja prava. To ne možemo očekivati od muslimanki imigrantkinja, jer prvo što bi im odgovorili bilo bi: “Idite u Maroko i Tunis, pa tamo tražite prava.” I u pravu su, a i sjećam se kad su se prošle godine za Kurban-bajram oko mene okupile skoro sve žene, i sve su mi rekle jednoglasno: “Mi od tebe očekujemo da nešto uradiš, jer tebe će slušati koliko-toliko, a nas neće.” Što se da've tiče, reklo bi se da sam uspješna koliko-toliko. Prošle godine, poslije mog nastupa na RAI TRE u emisiji ALE FALDE DEL KILIMANGIARO, kontaktirale su me majka i kćerka, koja ima samo 17 godina, sa krajnjeg juga Italije, rođene Italijanke. Rekle su mi da su i one muslimanke već dvije godine i da su se pokrile kad su mene vidjele kako sam hrabro otišla na TV s hidžabom i branila islam kako treba. Isto tako, stigla je do mene vijest da su, također, neke Italijanke, konvertiti, odlučile da se pokriju kad su mene vidjele na TV-u. Saznala sam da su neki imami u Bosni iskoristili moju sliku (sigurno ste čitali Saff od 19.12.2008.) kao neku vrstu poziva u islam, tj. u slijeđenje Allahovog puta. To je upravo ono što želim, da se moja slika s hidžabom koristi kao poziv u Allahovu vjeru.
Upoznati ste s islamom u BiH, imate li zamjerki na organizovanost, djelova
nje? Šta je to što sputava islam u BiH? Kakvi su Vaši stavovi po pitanju međusobnih odnosa muslimana u svijetu? Da li smo svi zakazali po pitanju Palestine?
Da, upoznata sam s islamom u BiH, i želim da vam kažem da i ja pripadam hanefijskoj pravnoj školi. Šta sputava islam u Bosni? Ako slušate mass-islamofobične novinare onda su to tzv. vehabije. A jedina naša krivica je ta što smo muslimani, eto šta nas sputava. Odnosi u islamskom svijetu bi morali biti bolji, morali bismo se pomagati uzajamno, kao što je bio slučaj kada su Arapi pomagali Bosnu za vrijeme rata. Sad se tim istim Arapima bespravno oduzimaju državljanstva, i istjeruju se kao psi iz Bosne. Da, ne daj Bože, ponovo bude rata, zar mislite da bi vam Zapad pomogao kao što su vam pomogli Arapi, Iranci i ostali muslimani? Nažalost, upravu je rahmetli Alija Izetbegović rekao: “Islam je najbolji, ali mi muslimani nismo.” Nismo najbolji, jer imamo munafike koji bi nas prodali, jer imamo, nažalost, islamskih zemalja zagađenih zapadnim nečistoćama, jer preziremo smrt, jer se bojimo “izraelske nuklearne represije“ ako ga napadnemo itd. Po pitanju Palestine moramo biti još odlučniji, i na neki način vršiti pritisak na Zapad da manje podržava Izrael, tog bandita, izroda, kojeg moramo na razne načine izgoniti s okupiranih teritorija Palestine.
Da li je demografija način na koji vrlo lahko možemo osvojiti Rim?
Da, ali moramo biti i islamski svjesniji i obrazovaniji. Jer, teren se mora kasnije i održavati, a to se može samo svješću, obrazovanjem i islamskom edukacijom.
Mislite li da će se odnos svijeta prema islamu promijeniti dolaskom Obame, njegovom tzv. miroljubivom politikom i pokušajem da pomiri islamski svijet sa Zapadom?
Ne mislim da hoće, jer se nažalost pokazalo da je Obama pion u rukama izraelskog lobija koji drži pod okupacijom Senat i Kongres. Obama zna da svaki predsjednički kandidat, pa i onaj sa najčistijom prošlošću, ako se ne povinuje izraelskom lobiju, može biti putem medija iskompromitovan i diskreditovan, i da oni imaju dovoljno aduta da ga prinude na poslušnost. Obama je u Egiptu lijepo pričao, a od tada, šta ste primijetili da se promijenilo?
Koja od trenutno aktivnih muslimanskih ličnosti Vam daje podstrijek, a koja Vas od muslimanskih ličnosti fascinira? Koji moto Vas pokreće i daje Vam snagu kad “zastanete” na trenutak?
Ne, ja ne stajem, i kazala sam već da islam ne ide na godišnji odmor. Od muslimanskih ličnosti koje su mi dale podstrijek izdvojila bih Mustafu ef. Cerića, koji je jednom prilikom rekao da musliman mora zaboraviti tri termina, a to su: “Ne znam, ne mogu i neda mi”. Pa, ako ne znaš – nauči, ako ne možeš – osposobi se, i ako ti neda – prinudi ga da ti da. I tako nam je stavio do znanja da se moramo boriti i da je u borbi naš spas. A od muslimanskih ličnosti me fascinira, kako mene tako i mog muža, Fatmir Alispahić, koji svojim govorom neda mira izdajnicima, kafirima i ratnim zločincima, i mi se osjećamo sigurnim od njegovog jezika. Van Bosne, tu je Fatima Mernissi, koja je u svojoj knjizi “Harem i zapad” napisala: “Hvala ti, Allahu, pa me nisi stjerao na broj 42”, gdje misli na anoreksiju koja je, nažalost, na Zapadu raširena kako fizički tako i psihički, jer moda i menadžeri tako zahtijevaju. Na kraju, ne zaboravimo na Hasana Nasrullaha, vođu libanskog Hezbollaha, koji je zajedno s 1.000 boraca smogao snage i hrabrosti da začepi usta aroganciji Izraela, koji se do ljeta 2006. smatrao nepobjedivim. Nadam se reprizi.
Šta imate predložiti ljudima koji žele da uče o istini, islamu, ali iz nekih razloga ih je strah. Šta biste im preporučili? Da li je to zaista teška odluka?
Njima bih preporučila da se prvo upoznaju, pa čak i tajno, s islamom, ako nema drugih prilika. Tačno je da poslije prelaska na islam slijede reakcije, neke pozitivne, a neke negativne, i to je tako u zemljama koje su još uvijek darul-kufr.
Nedavno ste s mužem nastupali na TV LA 8 konfrontirajući se s muslimankom iz Maroka? Šta nam možete reći o tom TV dijalogu?
Mi smo se ustvari konfrontirali s munafikom iz Maroka koju je Berluskoni postavio za člana italijanskog parlamenta “jer je lojalna i ne nosi hidžab”. Ona je drugim medijskim kućama izjavila da nema nijedne žene muslimanke koja nosi hidžab s ponosom, te da su sve “prisiljene”. Ali, kad je saznala da sam konvertit i da poznajem vrlo dobro islam, onda je počela vrlo prefrigano i ljubazno pričati, dok je nisam razotkrila i upozorila da kod mene “igre i igrice” i podmuklost ne “pale”, jer ja znam šta ona izjavljuje na drugim mjestima. Čak je tvrdila, na drugim mjestima, da u Kur'anu ne postoji propis da žena mora nositi hidžab, dok moj muž nije ponudio čitavu platu, 1.300 eura, onome ko nađe da nema niti jedan ajet koji obavezuje ženu da se pokrije. Ova ponuda još uvijek važi, i važi i za čitavu Bosnu, i sve one koji razumiju jezik kojim govorite.
U prodaji se nalazi i Vaša knjiga ‘Moj bijeg u islam’, šta nam možete reći u vezi nje? Ukratno nam je prezentirajte.
Moja knjiga (Moj bijeg u islam, izdavač ILUM) nije, kako to tvrdi jedan blogger “izbosanskekafane”, priručnik za prelazak na islam, već je to preporuka u kojoj hoću da kažem da islam nije ono što vidimo na TV-u i novinama, i da je Zapad duhovno i moralno bankrotirao, i da je spas u islamu. Tačno je da je Zapad ekonomski i tehnološki jak i svaka mu čast, ali šta je s duhovno-moralnim bogatstvom Zapada? Pitanje koje moramo postaviti je i to, da li će Zapad izdržati duhovno-moralno siromaštvo u kojem ga drže zapadna sredstva informiranja, uzimajući u obzir kako je komunizam skupo platio blaćenje islama, kao što sada i Zapad blati islam? Moja je knjiga mješovita, ima tu i kulturnih, i vjerskih, i moralnih, i političko-historijskih motiva zbog kojih sam odlučila preći na islam. Vidjet ćete, ako budete čitali, gdje se konfrontiram s jednim islamofobom, bez obzira odakle bio, da se islam nikada u historiji nije povinovao ni krstaškom maču, pa neće ni izraelskoj merkavi. Dalje, današnji Zapad je zatočenik ideje o euro-islamu. To je tako, ne samo zbog krivice mass-medija, nego i krivicom tzv. “umjerenih muslimana”, koji prodaju iluzije o postanku euro-islama. I onda Zapad nije u stanju da razumije da se ti “umjereni” bogate na račun neukosti i nesvjesnosti Zapada. Zamislite da ovaj munafik, žena iz Maroka s kojom smo imali duel, napiše knjigu “ISLAM PRED RASPADOM KAO SOVJETSKI SAVEZ”. Pa to bi bio bestseler prije nego što i počne prodaja. Zapad, dakle, više voli slatke i otrovne laži nego gorke lijekove i terapije.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Nastaviti, napisati još koju knjigu i boriti se za islam i naša prava.
Vaša poruka posjetiocima IslamBosne?
Moja poruka je: “Ne popuštajte i borite se.” A evo za posjetioce i mojih blogova, od kojih je jedan u Bosni http://sololislam.blogspot.com http://prvihijab.blogger.ba . Tamo možete naći moj e-mail i pisati mi.
IslamBosna.ba