Dok se VSTV ne oglasi, na vidjelo izbijaju i novi detalji iz njene pravosudne biografije, pa i slučaj iz 1992. u Sanskom Mostu, gdje je Glušac bila sutkinja do kraja rata.
Sinovi u Manjači
Naime, dokumenti do kojih smo došli pretražujući arhive ukazuju na to da je Glušac još tada iskazala, blago rečeno, neshvatljivu neprofesionalnost, kada je Boška (Luke) Veselinovića (1947) iz sanskog sela Kljevci osudila na uvjetnu kaznu zbog silovanja 64-godišnje Rasime Mujkanović iz Sanskog Mosta.
Veselinović, rezervista u srpskoj policiji, upao je u sumrak s automatskom puškom u Rasiminu kuću dok su njena dva sina bila zatvorena u logoru Manjača, i uz prijetnju oružjem natjerao je na spolni odnos, pritom je teško povrijedivši. Rasima je sa strašnim traumama nakon rata živjela u izbjeglištvu u Francuskoj, gdje je i umrla prije tri godine.
Tužilaštvo u Sanskom Mostu podiglo je optužnicu protiv Veselinovića, a sudsko vijeće u kojem su bili Dragica Glušac (predsjednik) i porotnici Mile Crnomarković i Milutin Marković osudilo je silovatelja 30. aprila 1993. uvjetno na godinu zatvora. U procesu protiv Veselinovića (predmet K- 97/92) sve je bilo jasno kada je nekoliko svjedoka hrabro prepričalo strašne scene o nesretnici koja je krvava protrčala do prve komšinice Ajše. Čak je i dr. Dušan Nikolić, ginekolog, u svom nalazu bio kategoričan. No, sve je to, prema mišljenju sutkinje Dragice Glušac, bilo dovoljno samo za uvjetnu kaznu.
Ona je kao olakšavajuće okolnosti za silovatelja navela da je porodičan čovjek, da nije osuđivan, da je pripadnik Vojske RS i da je imao nervnih smetnji. Po “profesionalnom” stavu Dragice Glušac, te okolnosti čine silovanje manje društveno opasnim (!?) imajući u vidu i činjenice da “oštećena ne tereti okrivljenog, da je promijenila prebivalište i odselila, kao i većina mještana pripadnika njene nacionalnosti…”.
Istine radi, kuća u kojoj se dogodilo silovanje sravnjena je sa zemljom, nesretna žena je pobjegla u strahu za život, kao što su to činili i brojni drugi nesrbi Sanskog Mosta.
Žrtve otkazuju saradnju?
Tako je i prisilno iseljavanje Bošnjaka u presudi Dragice Glušac postalo dio olakšavajućih okolnosti za silovatelja!?
Zbog toga je novopečena tužiteljica BiH, tada (samo) sutkinja, Veselinoviću “odrezala” uvjetnu kaznu zatvora od godinu, s rokom provjere od dvije godine.
Glušac je i u svom advokatskom radu pokazala poseban afinitet prema predmetima gdje se radilo o silovanju žrtava drugih nacionalnosti. Udruženja žrtava već su ukazala na to kako je Glušac radila kao advokat zloglasnog Radovana Stankovića i u predmetima ratnih zločina na područjima Ključa, Srebrenice i Korićanskih stijena.
Zato udruženja navode da će, ako VSTV ne poništi imenovanje Dragice Glušac za državnu tužiteljicu, uskratiti svaku saradnju Tužilaštvu i Sudu BiH u procesuiranju ratnih zločina.
Izbačena iz Okružnog suda u Banjoj Luci
Asim Mujkanović, sin rahmetli Rasime, u telefonskom razgovoru (živi u Francuskoj) kazao je da je 2002. godine uputio prigovor protiv tadašnje sutkinje Okružnog suda u Banjoj Luci Dragice Glušac, u vrijeme “reforme” bh. pravosuđa.
Tada je Nezavisna pravosudna komisija sa sjedištem u Banjoj Luci odgovorila Mujkanoviću da je njegova žalba osnovana. Dragica Glušac je zbog ovog sudskog presedana iz 1993. godine izgubila sudijsko mjesto i otišla u advokate.
Civile nazivala muslimanskim ekstremistima
Glušac je kao istražna sutkinja, tvrde upućeni u dokumente pravosudnih institucija, u svojim zapisnicima s mjesta masakra stotina bošnjačkih civila u selu Vrhpolje kod Sanskog Mosta konstatirala da se radi o muslimanskim ekstremistima koji su napadali srpsku vojsku.