Intervju
NEVRES ef. SOFTIĆ i SENAD KUBAT, autori DVD verzije Kur'ana:
Dakle, ima puno razloga što sjedim u ovakvom društvu, ali pravi povod je onaj koji ce biti i okosnica ovog razgovora i o čemu ćemo kasnije. No, da krenemo s prvim pitanjem Nevres efendiji: Ti si imam u džem'atu…?
SOFTIĆ: …Donji Kamengrad, džamija “Sultan Mehmed Fatih” gdje se nalazi jedan od veoma rijetkih spomenika kulturne baštine Bošnjaka – musalla sultana Mehmed Fatiha koja je jedina sačuvana musalla na Balkanu a koju je 1463. godine dao lično sagraditi sultan Mehmed Fatih, dolazeći u kamegradsku dolinu i oslobadjajući Kamengrad od Mađara koji su tada držali kamengradsku tvrđavu. Dakle, u tom sam džem'atu kao imam, hatib i muallim evo već 5-tu godinu.
Musalla je postala na neki način, hajde da kažem, jedna vrsta bosanske Ajvatovice?
SOFTIĆ: Pa, musalla ima za cilj da okuplja ljude na jednom mjestu kako bi više ljudi u jednom danu odaslali određene poruke. Međutim, glavni cilj manifestacije na musalli jeste afirmacija islamskih vrijednosti, a prije svega onih koje je sultan Fatih donio na ove prostore i njegova lična afirmacija u smislu ljudskih prava koja je on donio u Evropu, odnosno valorizacija dobra koje je on sa sobom u to vrijeme ponio i ponudio ovdje bosanskom narodu koji je, možemo slobodno kazati, prigrlio islam, zahvaljujući upravo njegovoj toleranciji i njegovim pravima. O tome svjedoči i njegova čuvena adhnama koju je izdao fra Anđelo Zvizdović1463. godine u Milodražju kod Kiseljaka i to je prvi pisani dokument o ljudskim pravima u to vrijeme. To je tada bilo nezamislivo za Evropu – da možete vjeru ispovjedati slobodno, da će vam se u tome čak i pomoći. Dakle, te vrijednosti mi želimo putem manifestacije na musalli da istaknemo.
Da li se to okupljanje dešava u nekim redovnim godišnjim terminima?
SOFTIĆ: Jeste. Zvanični termin višednevne manifestacije “Musalla”, dakle koja traje od pet do sedam dana, jeste prvi petak u mjesecu julu, svake godine. Tada, zapravo, počinje. Ona je internacionalnog karaktera jer svake godine na njoj prisustvuje zapažen broj gostiju iz Turske i Irana. Termin održavanja “Musalle” je inače utvrdjen odlukom Rijaseta Islamske zajednice BiH i imam i hatib na toj manifestaciji bude reisu-l-ulema ili njegov zamjenik.
Kakva bude posjeta?
SOFTIĆ: Posjeta je, elhamdulillahi, svake godine sve veća i veća. Ove godine smo imali zapažene rezultate po pitanju i posjete i sadržaja manifestacije. Imali smo goste – tradicionalni vojni orkestar iz Turske, što je bila posebna atrakcija u gradu Sanskom Mostu, te atrakcija čitave manifestacije.
Medjutim, osim imamske, hatibske i muallimske duznosti, Ti imaš i jedan hobby: baviš se i multimedijskim poslom, što je, barem meni, neobično za čuti kada je u pitanju jedan mladi imam, naprimjer. Kako i kada si se zainteresirao za taj hobby?
SOFTIĆ: Svjestan okolnosti u kojima živimo, vremena u kojem živimo – 21. stoljeca, a posebno svjestan uloge medija u društvu, primjetio sam neprisutnost muslimana i islama u medijima, a uvidio sam da su najveći razlozi tome needuciranost muslimana te nedostatak kvaltetnog kadra u medijima. Dakle, to su bili moji motivi da započnem sa ovim hobbyjem već u samom početku svoga bavljenja imamskim poslom. Jedan od načina koji sam ja htio i mogao pouditi kao svoj doprinos adekvatnijem predstavljanju muslimana i islama u javnosti jeste jedan uradak – recimo dokumentarni film, pa sam u početku radio neke kratke dokumentarne filmove…
Ali, to si sve mogao u jednom limitiranom vremenu i sa prekidima, da tako kažem, između vaktova namaza…?
SOFTIĆ: Naravno, radio sam to u tzv. slobodnom vremenu, ali šta je to slobodno vrijeme za jednog imama? Naime, kada počnete nešto raditi izvan struke i redovnih dužnosti misleći da to radite u nekom slobodnom vremenu, tek tada vidite da tog vremena, ustvari, nemate. Shvatio sam ako se hoću već baviti nekim hobbyjem, to mogu činiti samo u svojoj kući i između namaza. To je, u mom slučaju, zahtijevalo i moju dodatnu edukaciju, s obzirom da sam ja po struci imam. Naprimjer, ako hocu djeci u mektebu da olakšam savlađivanje kur'anskog pisma, ja sjednem i napravim multimedijalnu sufaru ili snimim nekoga kako obavlja namaz i to djeci vizuelno i tonski prikažem. Našu djecu, na neki način i nažalost, uglavnom odgajaju mediji jer roditelji imaju vrlo malo vremena za njih. Eh, onda su ona (djeca) prepuštena medijima, a tamo se ne nudi puno korisnih stvari, zapravo vrlo ih je malo. Inače, mi i nemamo kvalitetne produkcije koja se može emitovati na televiziji. Dakle, osjetio sam profesionalnu, ljudsku i islamsku potrebu da našoj djeci u mektebu pristupim i sa multimedijalnim metodama rada. Naši mektebi su, elhamdulillahi, solidno tehnički opremljeni – računarima, televizorima.., ali nemamo šta pustiti. Pokušao sam da nešto učinim na tom planu i tako je počeo moj interes u ovom multimedijalnom smislu.
I, prvo si kupio kameru?
SOFTIĆ: Naravno. Kamera je kupljena od nekakvih mojih sitnih honorara. To se onda počelo komercijalizirati, na neki način, snimanjem otvorenja džamija, učenja tevhida…, dakle te sitne honorare sam ulagao u opremu. Naime, kada se započnete baviti ovim poslom tek onda vidite koliko je to skup hobby. Naime, ne može se nešto profesonalno napraviti bez adekvatne opreme. Ali, hvala Allahu, išlo se malo po malo, nekog se novca ušparalo, nešto se uzimalo “od sebe” i uspio sam da nabavim profesionalnu opremu za ovaj hobby.
Jesi li imao ičiju podršku?
SOFTIĆ: Pomogao mi je Medžlis IZ-e Sanski Most, posebno pri kupovini pve kamere i drugih halata za rad. S druge strane uradio sam im web. stranicu i to je moja tehnička podrška svome Medžlisu, a za uzvrat oni su mene podržali u nabavci opreme, kao što rekoh. Njihova pomoć nije dovoljna, ali u određenim momentima jeste značajna. Urednik sam te stranice, ali nažalost, pored administratorskih poslova oko web.stranice, ne stižem je sadrzajnije obogatiti.
Kada se rodila ideja za DVD verziju Kur'ana?
SOFTIĆ: Allah dž.š. je dao da upoznam jednog čestitog insana, sada mog prijatelja, ovdje prisutnog Senada Kubata. Senad ima dugogodišnje iskustvo na radiju, pa je, skupa samnom, to iskustvo htio pretočiti u jedno vrijedno djelo. Krenulo se najprije sa idejom, koja je potekla od njega, da uradimo jedan audio zapis prijevoda Kur'ana. Međutim, ja sam bio više naklonjen video produkciji. Zvanično smo počeli ozbiljno razgovarati o ovom projektu krajem 2006. godine. Dakle, odlučili smo tada da ta audio verzija prijedje u video verziju. Jer, audio verzija se uglavnom može naći, ali video verzija vrlo malo ili nikako. Ono što imamo jeste turske ili arapske produkcije, a na bosanskom nemamo ništa. Nakon toga postavlju se pitanja kako to treba da se uradi, kako da izgleda, kakvog kvaliteta treba da bude produkcija. Vodili smo računa da se to može emitirati javno, u elektronskim medijima, u sklopu, recimo, ramazanskog programa gdje će naši ljudi moći uživati gledajući svoju Bosnu i slušajući plemenite poruke Allaha dž.š., na oba jezika.
Kako je to dalje teklo?
SOFTIĆ: Imali smo odmah visoke ambicije. Znali smo šta hoćemo, ali nismo bili u mogućnosti sami uraditi sve. Ono što je bilo do nas, mi smo uradili. Molili smo Allaha da ovo djelo ugleda svjetlo dana, a za to su, naravno, bila potrebna financijska sredstva. U svakom hairli poslu finansije su uglavnom ono što može da koči. Ali, Allah je uslišio naše dove i poslao nam jedan keramet, kada nam je, zapravo poslao jednog mladića – vrijednog, čestitog Bošnjaka koji sticajem okolnosti živi i radi u Australiji, dakle poslao nam je mladog businessmana Anesa Harambašića koji svoje korjene vuče odavde. On je shvatio šta mi želimo i objeručke je prihvatio da finansira ovaj projekt. Pomogao je najprije u nabavci nedostajuće opreme u pripremnoj fazi, a potom finansirao izradu DVD Kur'ana.
To se može nazvati donacijom?
SOFTIĆ: Pa, nije to donacija. Mi smo s njim zaključili ugovor po kojem on ulaže novac, a mi posao, znanje, vrijeme, ideju…Ako Allah dadne da to prodje, elhamdulillah, a ako ne dadne, sve je halal s njegove strane.
Da li vi njemu dugujete neki novac za ovaj projekt u bilo kojoj varijanti?
SOFTIĆ: Ne, ne dugujemo mu novac ni u kojoj varijanti. Ali imamo prema njemu jednu moralnu obavezu u smislu da se maksimalno potrudimo za plasman ovog DVD Kur'ana, jer mnogo je to novca koštalo da bismo se tako lahko pomirili da to stoji negdje u magazi.
Možemo li tog čovjeka, na neki način, onda nazvati vakifom?
SOFTIĆ: Pa možemo na neki način.
KUBAT: Imamo obavezu ako se to proda da mu nadoknadimo uložena sredstva, a ako šta bude i preko toga, onda ravnopravno dijelimo. Ako prodaja ne prođe, nismo mu dužni ništa.
To je sasvim razumljivo. On je dao da se to uradi u Hongkongu. Zašto tamo?
SOFTIĆ: Pa zbog visokih zahtjeva koje smo imali.
Da li se to moglo i drugdje uraditi?
SOFTIĆ: Pa ne možemo kazati da nije moglo, recimo negdje u Evropi, ali bilo bi znatno skuplje.
KUBAT: Samo da dodam da je ovdje riječ o masprodukciji i da tako nešto niko do sada na ovim prostorima nije uradio.
U pripremi za ovaj razgovor ja sam malo pogledao i poslušao DVD – prvu suru i, naravno, bio impresioniran. Nego, kako su podijeljene vaše uloge u ovom produktu i ko su bili recenzenti?
SOFTIĆ: Ja sam vodio kompletnu video produkciju a i grafički dizajn je moj dio. Znači, osmišljavanje videa, odabir fotografija – bosanskih pejsaža, džamija, kulturnog naslijeđa, a takvih je preko 10 hiljada i sve traje 60 sahata, te montaža svega toga, je moj dio. Ustvari, da pojednostavim: sve što vidite na DVD-ju radio sam ja, a što čujete radio je Senad. U stvari, naraciju i komplet audio produciranje uradio je Senad. Poslije sam ja taj audio objedinio sa video verzijom, posložio po surama odnosno džuzevima. Dodatno smo ugradili opciju “multi language”, s prijevodom na bosanski ili bez. Znači, ima opcija da isključite naratora i slušate samo glas učača – Abdul Sameda.
Možda je pitanje suvišno, ali zbog nekih koji ne znaju ko je bio Abdul Samed, pitam vas zašto ste odabrali baš njega?
SOFTIĆ: Abdul Basad Abdul Samed, rahmetullahi alejhi, je bio Egipćanin koga je Allah dž.š. nadario tako lijepim glasom da je bio i ostao neprevazidjeni učač Kur'ana. Za njega je znao sav islamski svijet i ono što je Pavarotti bio u ozbiljnoj muzici ili Safet Isović u sevdalinci, to je Abdul Samed bio u učenju i interpretiranju Kur'ana. U Bosni je kod nas važilo pravilo da ako neki efendija lijepo uči Kur'an, za njega se kaže: “Eno ga uči k'o Abdul Samed”. On je, jednostavno, bio mjera. Eto, mi smo htjeli da napravimo najbolji uradak i birali smo najboljeg učača.
Koliki je tiraž DVD-ja?
SOFTIĆ: Tiraž za Bosnu i Hercegovinu je 6000 i jedan mali dio je otišao u dijasporu. Međutim, to za dijaporu nije još riješeno…
Šta je problem?
SOFTIĆ: Problem je distributerska mreža do to dodje do ljudi. Individualno smo angažovali neke pojedince u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj ili Švedskoj i oni to nude s vremena na vrijeme po tamošnjim džematima, ali to nije profesionalni i distributerski pristup. Sve smo dobro uradili do te faze, ali ta nam nekako, za sada, zapinje.
Moram sada malo i o cijeni. Ne treba sumnjati da je ovaj uradak od naprocjenjive vrijednosti, ali ipak, ako hoćemo da budemo praktični, ne čini li vam se da je njegova maloprodajna cijena od 100 eura prilično visoka, gledajući sa aspekta standarda prosječnog Bošnjaka, pogotovo onog u Bosni?
KUBAT: Da se uključim u ovu temu. Ako usporedimo sa nekim drugim proizvodima, evo kako to izgleda: naprimjer, jedan muzički CD za koje Bošnjaci ne žale para, ili DVD, takodjer muzički, košta od 7 do 10 eura, a koji traje sahat ili sahat i po i loseg je kvaliteta budući da nije riječ o originalima, već to rade pirati. Eh, ako vi sada pomnožite tu cijenu (koja je, usput rečeno za jedan sahatak muzickog sadržaja) sa 60, vidjet ćete šta ćete dobiti. Ovdje je, zapravo, riječ o percepciji prioriteta. Naš DVD je jeftiniji od najjeftinijeg mobitela. Ni kod jednog Bošnjaka jedan mobitel nije uopće upitan, nego ih imaju i više. Mnogi mijenjaju mobitele svake godine zbog trenda. Da o autima, računarima ili plazmama i ne govorimo. Odgovorno tvdim, a koristim i svoje dugogodišnje producensko iskustvo, da to nije skupo, da je čak ispod realne komercijalne cijene. Ali, rukovodeći se situacijom u svijetu, kupovnoj moći ljudi pa čak i svješcu Bošnjaka i njihovoj listi prioriteta, išli smo na tako male namete na ovaj proizvod i nisku prodajnu cijenu. Usput rečeno, ovaj proizvod je legalno proizveden, dakle sa bar kodom uvezen je u Bosnu i Hercegovinu legalno, na njega su plaćeni carina i PDV. Kada bi mi to komercijalno postavili, kako se inače radi u formiranju cijena, realna cijena ovog DVD-ja bi trebala da bude između 200 i 250 eura. Ali, ni činjenica da smo išli sa samo100 eura nije pomogla da se ljudi odazovu i kupe. Mnogi vjerovatno i ne znaju o kakvom se proizvodu radi, a neki ne pokazuju interes iz nekih drugh razloga. To je jedinstveno djelo u islamskom svijetu – konceptualno, kvalitetom i sadržajno. On u svom sadržaju ima originalan kur'anski tekst. On je zamišljen kao multijezički Kur'an – sa svim svjetskim jezicima gdje žive muslimani (engleski, njemački, francuski, malajski pa, eventualno, i turski) ali nismo imali novaca za to.
SOFTIĆ: I pored činjenice da je uradjen na samo dva jezika, ovaj DVD Kur'an se može smatrati internacionalnim uratkom jer velika većina muslimana, ma gdje žive, uči Kur'an na arapskom jeziku. Zelim spomenuti još jednu važnu stvar a to je da je projekat priznat od strane najpoznatijih alima BiH te od reisu-l-uleme.
Jos jednom pitam za recenzente?
SOFTIĆ: Recenziju je napisao jedan naš prijatelj, profesor Muredef ef. Vuković, a zvaničnu preporuku za korištenje u kućama, mektebima i raznim oblicima edukacije itd. ovog DVD-ja, ili svojevrsni dekret za ovaj projekat je potpisao Mr.Muharem ef. Omerdić, šef vjersko-prosvjetne službe Rijaseta.
To je došlo do ušiju džematlija Bosne i Hercegovine?
SOFTIĆ: Mi se nadamo da jeste…
KUBAT: Mi imamo problem svijesti. Prvo, u svijetu ne postoji islamska produkcija kao usko specijalizirana koja producira islamske teme. Vi kao printani medij ste u situaciji da pratite razne oblike ljudskog stvaralaštva. Međutim, mi smo se opredjelili za knjigu. Ali, sve manje je ljudi koji žele ili mogu da svoje slobodno vrijeme troše na knjigu. Ili, uzmimo za primjer film, koji se, kao što je poznato, pojavio 30-tih godina prošloga stoljeća. Dakle, mi (muslimani,op. B.G.) smo za 80 godina načinili dva igrana filma – “Pod zastavom Muhammeda” i “Pustinjski lav”. Dakle, to su jedina dva filma koja ispunjavaju svjetske standarde. Snimjeno je još mnogo filmova, ali s lokalnim temama. S obzirom da ti filmovi nikada nisu prešli granicu matične zemlje, odnosno da nisu doživjeli neku međunarodnu afirmaciju, dokaz je njihovog kvaliteta. Odgovornost je na nama muslimanima. Mi nemamo tu naviku da konzumiramo ono što je neko, uz pomoć Allaha dž. š., napravio, ulažući svoje stručno znanje i entuzijazam u to pa se, u konkretnom slučaju ljudi pitaju šta je to Kur'an na CD-ju. “Pošto je”?100 eura. “Šta ti je, pa ja za 5 KM imam tri Kur'ana na CD-u. On zapravo i ne zna šta je to. Prvo, to nije CD, nego originalni video proizvod koji može biti ponos Bosne i Hercegovine jer mi smo zadivili jednog ambasadora Saudijske Arabije – države koja jedina u svijetu ima štampariju Kur'ana. Tamo su i specijalizirana studija za snimanje učača Kur'ana i u njima se vrti 5-6 miliona dolara godišnje. Kada smo bili u Ambasadi Saudijske Arabije, ambasador koji je inače doktor nauka i koji je nadzirao štampanje Kur'ana u svijetu, kada je ovo vidio, oduševio se. Ispala je malo neobična situacija da smo mu mi, iz jedne male zemlje koja nije samo muslimanska, nego multietnička, poklonili DVD Kur'an kakvog nema nigdje u svijetu, a on nama Kur'an u audio verziji. Ali, izostala je jedna šira podrška ovom projektu.
A da li se može računati i na njihovu podršku, odnosno da pojedini ambasadori islamskih zemalja otkupe jedan dio tiraža i dijele ga kao poklon u za njih prigodnim situacijama?
KUBAT: Računali smo i s tim kao i na činjenicu da postoji jedna značajna bošnjačka skupina na jugu Albanije i u Turskoj – 3. ili 4. generacija i računali smo i zbog te činjenice da će ovaj naš projekt neko prepoznati. S druge strane, mi smo vodili računa da imamo najadekvatniji prijevod na bosanski pa smo izabrali onaj akademika Enesa Karića. Bio je tu i nama svima dobro poznati prijevod Besima Korkuta, ali trebamo biti jasni i reći da je ta verzija prijevoda urađena jednim hibridnim jezikom – srpskohrvatskim, dakle jezikom koji nikad nije ni postojao jer mu samo ime govori da je koktel srpskog i hrvatskog jezika pa otud u tom prijevodu imamo najviše srpskog jezika, a najmanje bosanskog. Stoga imamo neke tipične srpske riječi kao rdja, lako i sl. Zato je naš izbor za prof. dr. Karića potpuno razumljiv i sa aspekta jezičke kulture te činjenice da će pomoći našoj djeci u dijaspori da preko jezika ne izgube kontakt sa domovinom te da sačuvaju vlastiti identitet. Preko ovog Kur'ana, koji se ne čita, nego recituje, pokušali smo da njegov tekst što bolje dramatizujemo i interpunkcijski što bolje uradimo, da mu damo dušu…Dakle, sve su to njegove prednosti. Ali, nedostatak je što nemamo ljude koji će, evo kao što mi sada o njemu razgovaramo, da ga objasne široj potencijalnoj čitalačkoj publici, da ga prezentiraju.
Da li ste pokušali sa resornim ministarstvima u smislu promocije i marketinga, da tako kažem?
KUBAT: Bosna i Hercegovina je multietnička zemlja u kojoj se ne preferira nijedna kultura ili religija posebno, nego nešto u paketu. Imali smo načelnu podršku od strane ministra kulture Unsko-sanskog kantona i to je bilo sve. Na višim nivoima, dakle entiteskim i državnim, nisu se odredili upravo zbog ovih stvari koje sam spomenuo. Na kraju krajeva, mi smo ovo izdali u vrijeme pojačane islamofobije i antiislamskih aktivnosti u medijima bosanskim, pa smo imali tu nesreću kada je išla hajka na islam i muslimane..
Znači u nevakat?
KUBAT: Možda je u nevakat što se tiče antiislamista, ali vakat za muslimane – mu'mine. No, da se ne bi sada bavili nekom dubokom filozofijom, mi smo i marketinški dio posla odradili – uplatili smo reklamu na TV “Hajat”, dakle na televiziji koju najviše gledaju Bošnjaci – muslimani i u Bosni i vani. Imali smo emisiju na ovu temu – specijalno za dijasporu, učestvovali smo u bajramskom programu, dali smo intervju za Dnevni avaz, pa smo dogovorili reklamu sa Safom – omladinskim časopisom koji, nažalost, u štampanom obliku više ne izlazi, pa smo imali intervju u “Preporodu” i sve se to desilo u godini dana. Dakle, ta reklamna aktivnost je zadovoljena. Da, postavili smo i džambo plakate po cijeloj Bosni i Hercegovini, ali sve to nije dalo očekivane rezultate. Šta je, naime, trebalo da uslijedi? Trebala je, pod tom medijskom podrškom, jedna distribucijska aktivnost. Tu smo, moram da kažem, bili i limitirani. Naime, pošto se radi o Kur'anu, odmah su bili isključeni distributeri koji ne rade u skladu sa islamom. Dakle, nema alkohola u dogovorima- pregovorima i nema nikakvog kompromisa oko toga. Nažalost, u svijetu produkcije i show businessa vecinom su takvi ljudi. Naravno, mi takvima ništa ne spočitavamo i upravo poštujemo njihov izbor života. Dakle, svjesno smo ograničili izbor mogucih distributera uglavnom na imame. A svi mi, koji smo džematlije, znamo da imami nemaju niti dovoljno vremena, ograničeni su kretanjem i još pod posebnom su lupom. Ali, evo ovo je zgodna prilika da putem vašeg medija kažemo da nam je problem plasman u Americi, a znam preko nekih prijatelja da je ono što je Avaz u Bosni, da je SabaH u Americi, pa i šire, a to me raduje da postoji takav jedan medij. Dakle, zgodna je prilika da kažem da je naš problem u Americi distribucija i prezentacija. Naime, ovaj projekt zahtijeva posebnu prezentaciju, budući da se ne radi o uobičajenom projektu tako da se on u dvije riječi ne može ni objasniti – najbolje je da ga pogledaju. A to se može organizirati po dzem'atima i u povodu dana mubareka kao što su Bajrami, ramazan i sl. Najbolji primjer koliko je prezentacija važna jeste naše iskustvo sa djecom. Njima je jako teško prodati maglu. Ali, kada su ovo gledali, pokazali su veliku pažnju i interes. Da kažem i to da ovaj projekat ima i vlastitu web. stranicu www.dvdkuran.ba Tamo se mogu vidjeti video prezentacije i ostale bitne informacije o projektu. Također, preneseni su i članci, tv. emisije i intervjui u medijima koji su ovaj projekat prepoznali i podržali. Nadam se da će i ovaj intervju u vašem cijenjenom listu doprinijeti da se pojača interes za ovaj projekat. Ne bih želio da se shvati kao prepotentno, ali smatram da bi osim Kur'ana – mushafa, ovaj DVD trebala da ima svaka bošnjačka muslimanska kuća. Znate da se pogotovo na Zapadu milioni maraka ili dolara ulažu u medicinu i lijekove za tzv. relax, a slušanje jednog Abdul Sameda ne košta puno, ali njegov glas smiruje bolje od bilo kakvih medikamenata. Uostalom, kuća u kojoj se uči Kur'an je zašticena od džina, sihira… Mi se krećemo u različitim društvima, boreći se za život, iscrpljeni, umorni, nervozni..kreditom opterećeni, mnogi jedva da stignu da klanjaju farzove i taj naš čovjek je i dalje umoran, iscrpljen. Ali, ovaj Kur'an mu omogućuje da on prilegne i da sluša, što će ga sigurno relaksirati i smiriti.
Ove ce riječi biti prenešene našim ljudima kao poruka, ali i kao moja lična sugestija jer se pridružujem vama. Nego, još samo jedno pitanje za kraj: s obzirom na taj multimedijalni oblik vašeg djelovanja, evo, samo ćemo načeti temu o poslu kojim se bavi naš uvaženi prijatelj i brat, ovdje prisutni Bekir Bešić. Kakvu podršku njemu pružate ili ćete pružati?
SOFTIĆ: Meni je čast i zadovoljstvo da me je Allah dž.š. počastio da surađujem sa tako kvalitetnim ljudima Jedan od takvih je i Bekir Bešić koji radi na jednom vrlo korisnom projektu za nas Bošnjake – kartama Bosne i Hercegovine koje će imati označja svih porušenih džamija u našoj zemlji, odnsno logora koji su bili aktivni u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Allah me počastio da sam stručni saradnik u tom tehničkom smislu te dizajner na tim kartama. Evo, vec smo formirali određene okvire tog projekta i zaista mi je drago da ću i u tom hairli projektu učestvovati i u tom smislu naša podrška Bekiru je, nadam se, značajna. Pričajuci svoju životnu priču Bekir nam je dao jednu novu ideju, ali pošto ju je Senad potencirao te iako mi djelujemo kao tim, ali i sa pojedinačnim idejama, zamolio bih Senada da je on objasni.
KUBAT: Gdje ima Nevresa, ima i mene, i obratno. On je mene na neki način uvukao u ovaj projekat. Ja sam upoznao Bekira na jednoj prezentaciji u Hamzibegovoj džamiji – gradskoj džamiji u Sanskom Mostu, kada je prezentirao jedan projekat kojeg je bio realizirao. Ja sam se fascinirao jer znam šta je jedan takav mega projekat zahtijevao. Onda njegova lična tragedija i sudbina kada je ni kriv ni dužan bio prisiljen da prekine jedan ustaljeni život u Banja Luci, kao, uostalom, i većina Banjalučana. I sam sam to doživio jer sam do rata živio u Bosanskoj Gradisci. Dakle, sve me je to kod tog čovjeka fasciniralo i kada mi je Nevres rekao za taj Bekirov projekat, odmah sam pitao ima li prostira i za mene u njemu? Onda mi se rodila ideja da se napravi jedan dokumentarni film o Bekiru i njegovom životu i projektu. S tim bismo skrenuli pažnju na njegovo djelo u nekom budućem vremenu kada arhive budu kopnile, uništavane ili nedostupne. Jedna takva arhiva – djelo koje svjedoči o urbicidu u BiH kojeg je pretrpila Islamska zajednica, o ubijenim imamima, logorima, dakle takvo jedno kapitalno djelo i njegov autor zaslužuju film i mi ćemo, ako Bog da, krenuti u njegovu realizaciju kada prođu ove ljetnje vrućine. Dakle, koncept je jednostavan – kroz jednu tužnu, dramatičnu priču jednoga Banjalučanina, ispričat ćemo priču o rušenju Ferhadije i svih drugih džamija u Bosni i Hercegovini. Naravno, tu će se mnogi ljudi prepoznati – kako oni dobronamjerni, tako i zlonamjerni. Mi smo, zapravo, duzni da ukažemo široj javnosti šta je to bilo, kako je bilo, u kojem obimu i šta je sve uradila ta istočnjačka, bizantijska furija koja je protutnjala kroz Bosnu i Hercegovinu. Ja se ovom prilikom želim da zahvalim Bekiru što je to radio i što to radi. Kada mi je Nevres pokazao Bekirov projekat, iako sam bio itekako upoznat sa tim i ranije, prošao sam i sam kroz golgotu, ratni sam vojni invalid itd. ja sam se bio naježio zbog tako perfidno pripremanog zločina nad islamom i muslimanima BiH, a što je dokumentirao naš Bekir.
Hvala Svevišnjem što je vas trojicu spojio, što ste našli jedan drugoga. Zahvaljujem vama na ovom razgovoru i molim Allaha da u dobra djela upiše, prije svega vaše časne nijjete, a oni su itekako prepoznatljivi, jasni i iskonski čisti.
KUBAT: I ja se vama zahvaljujem i selamim članove vaše redakcije i sve čitatelje. Takodjer poručujemo da se ova naša malobrojna ekipa nije umorila i sprema novi projekat – želimo da snimimo film Fatihov put u Bosnu. Ali, o tom -po tom.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (218)
(preneseno iz bosansko-američkog hetičnika SabaH)