“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.”
Alu Imran, 144.
Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Zahvala Allahu, Milostivom, Samilosnom, pripada. Njega veliča i slavi sve što je na nebesima i Zemlji.
Na Poslanika salavate donosimo, njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike njegovog sunneta i dini-islama po dobru spominjemo.
Muhammed je samo poslanik, kada bi on umro ili ubijen bio, zar biste ste stopama svojim vratili?
Muhammed, a.s., odavno je umro, ali kao da živ je; njegovo ime se spominje, njegov sunnet se praktikuje, svakodnevno milioni na njega salavate donose.
U prenesenom smislu riječi rečeno: – Čovjek nije umro kad umre, već umre kad ga zaborave.
Muhammed, a.s., je davno umro u fizičkom smislu, odnosno preselio je na bolji svijet, duša se vratila Gospodaru a tijelo spušteno u kabur, ali Muhammed, a.s., nije i do Sudnjeg dana zaboravljen biti neće.
Njegovo ime će se spominjati, imenom njegovim muslimani će djecu svoju nazivati.
O liku i djelu, moralu i sunnetu, uvijek će sljedbenici njegovi govoriti, uvijek prilikom izgovora imena njegovog će dodati ono alejhis-selam – neka je na njega mir i Božiji spas.
Tako je bilo od vremena prvih muslimana, Poslanikovih ashaba, njegovih vjernih drugova koji su imali tu čast da žive u Muhammedovom, a.s., vremenu.
Naše vrijeme u kojem mi živimo, nakon mnogo godina od vremena Muhammeda, a.s., i njegovih ashaba, ima svoje karakteristike i specifičnosti koje su svojstvene našem vremenu.
Međutim, Kur'an – Božija knjiga primjenjiva je u svakom vremenu i šerijat je univerzalan za svako vrijeme.
Sunnet – Poslanikova tradicija, također, primjenjiv je u svakom vremenu i na svakom prostoru.
Ono što je jasno samo po sebi se poznaje, nije podložno promjenama ni u kakvom vremenu.
Kroz islamsku povijest vladara raznih je bilo, i dobrih i loših – kako ih povijest pamti – ali nijedan vladar nikada se nije usudio mijenjati Ustav, odnosno Kur'an i kur'anska načela.
Halifati i sjedišta vladara su prenošena iz zemlje u zemlju, iz grada u grad, nastajale su imperije koje se pronosile riječ islama širom svijeta, a Kur'an je u svakom vremenu ostajao onakav kakav je od Boga dat.
Poslanikova tradicija, odnosno sunnet, također se prenosio i o sunnetu se sve znalo, gotovo o svakom dijelu Muhammedovog, a.s., života.
A Muhammed, a.s., je umro, bolje rečeno preselio na Ahiret, umrli su i njegovi ashabi.
Poznati i mudri Hasan Basri, koji se rodio 21. godine po Hidžri, 10 godina nakon smrti Poslanika, a umro je gotovo 100 godina nakon Poslanikove smrti, nije imao čast da živi u Muhammedovom, a.s., vremenu.
Poslanika nije vidio, ali se susreo s nekim njegovim ashabima.
Kada je i ashaba sa Zemlje nestalo Hasan Basri je svojim savremenicima rekao poznatu rečenicu: – Kada bi se na vratima naše džamije pojavio jedan od ashaba Allahovog Poslanika od našeg islama bi prepoznao samo Kiblu prema kojoj se u namazu okrećemo!
Vrijeme u kojem je živio Hasan Basri je vrijeme prvog hidžretskog stoljeća.
Vrijeme u kojem mi živimo je vrijeme 15. hidžretskog stoljeća.
Između prvih muslimana i nas prošlo je više od 1400 godina.
Kada bi se na vratima naše džamije pojavio jedan od ashaba Allahovog Poslanika Kiblu prema kojoj se okrećemo bi sigurno prepoznao.
Šta bi još od islama našeg prepoznao?!, to je pitanje za nas svakog ponaosob.
Ali, s obzirom da naše vrijeme u kojem živimo nije vrijeme ni Hasana Basrija a ni ashaba, mi ćemo sebi postaviti drugo pitanje.
Čovjek nije umro kad umre, već umre kad ga zaborave!
Muhammed, a.s., je davno umro u fizičkom smislu, preselio na Ahiret, ali nije zaboravljen, živi u našim riječima, našim djelima, sunnetu.
Vjerodostojni hadisi govore da je Allah zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.
Također, u hadisima vjerodostojnim se navodi da je Poslanik rekao: „Niko od vas me neće poselamiti, nakon moje smrti, a da mi Džibril neće doći i reći: – Muhammede, taj i taj ti šalje selam. Ja ću odgvoriti: – I na njega neka su Allahov selam, milost i blagoslov.“
Pored navedenog u hadisima se još i kazuje da se Poslaniku našem predočavaju djela njegovih sljedbenika, pa bila ona dobra ili loša.
I nakon svega dolazimo do pitanja našeg vremena koje glasi: – Muhammed, a.s., je umro, ali nam odgovara na naše selame i salavate. Koliko, doista, u našim djelima ima od sunneta njegovog, ili nam je sunnet samo u riječima?!
Za Poslanika i njegov sunnet se vežemo, govorimo i tvrdimo da smo sljedbenici dini-islama i sunneta.
O sunnetu se danas, možda, i najviše raspravlja među samim muslimanima.
A nema muslimana bez islama, pa tek onda dolazi sunnet, odnosno musliman se ne može biti bez šehadeta, namaza, posta, zekata i ako se u mogućnosti hadždža.
Istina, svako dijete se rađa u islamu, čistoj nepatvorenoj prirodi, samo ga roditelji učine onim što ono postane.
Ono dijete čiji roditelji su muslimani ponese muslimansko ime, ali ime nije sav islam.
Onaj ko odabere da od islama ima samo ime, takav zapusti islam u praksi i ostane musliman samo imenom.
A musliman ako se želi biti u punom smislu te riječi onda musliman mora imati: vjeru na jeziku i vjeru u djelima kroz namaz, post, zekat.
Onaj čiji islam je samo na jeziku on može donositi salavate na Poslanika i slati mu selame, ali djela on nema, dok onaj koji djelima potvrđuje ono što priča musliman je i imenom i djelom.
Tek onda kad je musliman i riječju i djelom musliman, na red dolazi sunnet.
A sunnet nije samo ono kako je Poslanik izgledao, niti je sunnet samo ono kako se Poslanik oblačio.
Sunnet je i to, njegov izgled i njegovo oblačenje, ali to nije cjelokupni sunnet.
Sunnet je cijeli Poslanikov život.
U svom životu Muhammed, a.s., je bio cijenjen i poštovan, pošten i pravedan.
Svi su željeli biti u njegovom društvu, jer je s ljudima bio druželjubiv, blag, umjeren, iskren; ljude nije sramotio niti ih je vrijeđao.
Poslanik je takav bio cijeli život, i prije poslanstva su ga znali kao poštenog i pravednog, onog kojem su neizmjerno vjerovali.
Poslanikov moral je bio savršen, jer je njegov moral bio Kur'an.
Nakon svega rečenog o Poslaniku, u najkraćim crtama, možemo sami sebe preispitati koliko to sunneta ima u našim životima.
Koliko je danas poštenja i pravednosti, iskrenosti, umjerenosti, koliko strpljivosti ima kad se neko može uvrijediti ili osramotiti, i možda najvažnije pitanje današnjice: – koliko morala, odnosno stida danas ima?!
A ako stida nema, onda svako radi šta hoće.
Može šta hoće, ali neće dokle hoće.
Na kraju hutbe, u iščekivanju 12. rebiu-l-evvela – dana rođenja Muhammeda, a.s., pozabavimo se sami sobom i preispitajmo sami sebe, koliko imamo sunneta u svojim životima.
Nemojmo gledati samo neke segmente Poslanikovog života, već njegov cjelokupni život.
A u našem vremenu najviše nedostaje morala-stida, kao i strpljivosti i blagosti među samim muslimanima u njihovim nepotrebnim raspravama.
Ne ogleda se sunnet samo u zavraćenim pantalonama ili dugoj bradi, kao ni praktikovanju učenja pobožnih mevludskih stihova koji govore o Poslanikovom životu.
Sunnet je cjelokupan Poslanikov život, a Muhammedov, a.s., život i moral je bio Kur'an.
Onaj ko želi da živi moralno, po sunnetu, neka svoj život uredi po Kur'anu.
Allaha molimo da iskreni sljedbenici Poslanikovi budemo, po Kur'anu i sunnetu živimo, kao muslimani da na Ahiret selimo.
Amin, ja Rabbel-alemin!
Nevres ef. Fatic