„Najbolji čovjek je onaj koji koristi ljudima“… (hadis)
Iako smo svjesni neminovnosti čovjekovog rastanka sa ovim svijetom, smrt nekih ljudi nas ipak posebno iznenadi i ražalosti. Vijest da je ovaj svijet napustio i Gospodaru svome se vratio redovni džematlija Hamzibegove džamije, hadži Redžo Zukić, jedna je od takvih. Hadži Redžo Zukić, iako je bio u prilično poznim godinama, svojom vedrinom i aktivizmom mogao je postidjeti i mnogo mlađe od sebe. Osim što je bio redovni posjetilac svoje džamije na dnevnim namazima, h. Redžo je bio i dugogodišnji član džematskog odbora, ali i veliki aktivista na planu pružanja pomoći porodicama u socijalnoj potrebi, ne samo gradskog nego i ostalih sanskih džemata. Dugi niz godina h. Redžo je uvijek bio na raspolaganju i rado hizmetio pomenute porodice dostavljajući im, ispred socijalnog fonda Medžlisa IZ-e, pakete sa osnovnim životnim namirnicama. Znao je za svaku takvu porodicu predstaviti njenu socijalnu sliku, a kada bi o tome govorio, govor bi redovno završavao dubokim uzdahom, žaleći za teškim životnim sudbinama ljudi. S druge strane, bio je sretan što je među onim ljudima koji mogu biti od koristi drugima. Potpisnik ovih redova bio je nekoliko puta u prilici sa rahmetli h. Redžom ići u nabavku prehrambenih artikala za porodice u socijalnoj potrebi i redovno se čudio kako hadži Redžo uspije svaki put samo se ‘prošetati’ marketom pri tom ubacujući određene artikle u kolica da ni jednom ne pogleda cijenu, a da na kasi iznos redovno bude u predviđenim granicama (70 KM po paketu). Naravno, govorilo je to samo o tome koliko je puta h. Redžo već bio u takvoj ‘hair kupovini’. Svaki taj put i njegov hizmet džematu i porodicama u socijalnoj potrebi Plemeniti Pisari su, bez sumnje, zabilježili i zato, molimo Milostivog Gospodara da rahmetli Redžo svoje hajrate nađe na vagi svojih dobrih djela, da mu se Gospodar smiluje, milostiv duši njegovoj bude, a porodici sabur i uputu daruje. Ne sumnjamo da je hadži Redžo toga bio duboko svjestan i da je u ime Uzvišenog Gospodara dobro činio – ove retke ispisasmo tek da ostave trag o dobrom čovjeku koji je volio drugima dobro činiti.