URUČENA POMOĆ ZA LIJEČENJE GAZIJE EMINA ŠAHINOVIĆA
Emin Šahinović je jedan od rijetkih demobilisanih boraca koji je bio pripadnik oba krajiška korpusa Armije R BiH, Petog i Sedmog. Impresivna je i divljenja vrijedna priča o njegovom ratnom putu u odbrani jedine nam Domovine.
Oni koji ga bolje poznaju, znaju da on o tome ne priča mnogo, osim ako ga neko baš uspije nagovoriti da započne govor na tu temu. Rane na gazijskom tijelu ima običaj reći da nije ni brojao. Nakon jednog težeg ranjavanja koje je iziskivalo izmještanje na liječenje izvan BiH, Emina prebacuju u zagrebačku bolnicu na operaciju. Čim su rane malo zarasle, iako postoperativni oporavak u bonici nije bio ni završen, Emin na svoju odgovornost napušta bolnicu i sa ekipom dobrovoljaca iz Zagreba ponovo se vraća u redove Armije RBiH, ovog puta u 5. Korpus, gdje se uključuje u 505. Vitešku bužimsku brigadu gdje ostaje do kraja rata.
Tako je kraj rata gazija Emin dočekao u posljednjem oslobođenom gradu u BiH, našem Sanskom Mostu. U njemu se skrasio, a od kraja rata nastavio živjeti tihim i povučenim životom, radeći časno i pošteno komme je šta trebalo od poslova. „Samo nek je pošteno i halalom, a nema tog posla koji bih odbio nekome uraditi“, znao bi često spomenuti.
Posljednjih godina Emin je najviše bio tražen kao dobar (i povoljan) moler, u tom poslu se bio ponajbolje pronašao. Nažalost, u posljednje vrijeme je primijetio kako mu stajanje na ljestvama dok kreči sve više prouzrokuje bolove u nozi čiji su mišići izbrazdani i potrgani od posljedica jednog ranjavanja.
Na bolničkim pretragama Eminu je u KB Bihać ustanovljen karcinom na toj nozi. Prvotni stav liječnika je bio da će se Eminu noga morati amputirati. Nakon dodatnih nalaza i konsultacija, liječnici ipak Eminu daju nadu za liječenje noge bez amputacije, te ga upućuju na UKC „Koševo“ u Sarajevo. Očekivano, za sve te pretrage i odlaske potrebna su novčana sredstva i troškovi se samo redaju.
Medžlis Sanski Most je putem imama – aktivista SF „Berićet“ odmah po saznanju odlučio posjetiti ovog gaziju i vidjeti na koji način mu možemo biti od pomoći i podrške. Eminu smo uručili 1.000 KM da mu se nađe za pretrage koje ga čekaju i stavili mu se na raspolaganje za daljnju podršku. Skroman kakav jeste, odmah je rekao da mu za sada ne treba mnogo novaca, da bi se upućivao širi apel za pomoć, ali da mu mnogo znači i sama posjeta i lijepa riječ podrške.
Zadivljujući je sabur i smirenost kojom Emin govori o svojim deverima i prihvatanju svega kao Božijeg emera i odredbe. Za primjera može biti mnogim nama…
Allaha Milosnog molimo da Eminovo liječenje i oporavak budu uspješni i da uskoro sa svojim rukama i na svojim nogama opet bude kadar zarađivati za častan i život dostojan gazije kakav je on.