O odnosu Sjedinjenih Država i Islamskog svijeta
«Mi moramo priznati da je predsjednik Obama izrazio dobre namjere i osjećaje prema Islamskom svijetu koje nijedan raniji predsjednik Sjedinjenih Država, barem u našoj generaciji, nije iznio. Znano nam je da prije nas ove stvari nisu bile fokus američke pažnje. Predsjednik Obama izrazio je ove dobre namjere i osjećaje u svojim govorima tokom izborne kampanje, svoje inauguracije i nakon nje. Također ih je iznio u nekoliko prilika, a sumirao ih je u svom govoru u Kairu. Ovaj i raniji govori stvorli su velika očekivanja u Islamskom svijetu. Njegovo kairsko obraćanje dotaklo je nekoliko fundamentalnih pitanja koja su, sama po sebi, prihvatljiva u Islamskom svijetu. To su Palestinski problem, odnos između Sjedinjenih Država i Islamskog svijeta, i kako ovaj odnos treba biti izgrađivan na dva stuba na koji smo se mi pozvali u izjavi, a to su: uzajamni interes i poštovanje. Nakon govora predsjednika Obame ja sam objasnio javnosti i američkim zvaničnicima da ove dobre namjere moraju biti prevedene u politiku, a ta politika mora biti transformirana u programe i projekte. Predsjednik je imenovao Georga Mitchella kao medijatora u mirovnom procesu. Kontakti se održavaju među zemljama kojih se to tiče. Mi, naravno, želimo da se ovi pregovori obnove sa one tačke na kojoj su suspendirani. Želimo da sve strane nastave izgradnju razumijevanja što su postigli tokom duge historije pregovora. Islamski svijet sada očekuje od američkog predsjednika da primjeni jednu čvrstu poziciju o ovom osnovnom pitanju, Palestinskom pitanju i pitanju Jerusalema. Govor predsjednika Obame na generalnoj skupštini UN-a dao je nadu da je Predsjednik još uvijek zadržao svoj principijelni stav. Nadamo se da će se ovi pregovori voditi u tom duhu.
O stanju u Jerusalemu
«Moraju se odrediti rokovi, jer mirovni pregovori se odvijaju od Madridske konferencije 1991. godine do sada, što je 18 godina. Generacije su se rodile od tada. Ovaj period pregovora predstavlja gotovo jednu trećinu starosti Palestinskog pitanja. Ono se ne smije nastaviti u nedogled. Postoji jedan snažan osjećaj – posebice što izraelske akcije u Jerusalemu zadobijaju jednu veoma agresivnu narav i što se nijedan glas iz Američke admnistracije nije usudio da govori o ovim stvarima, a što se dešava dok se pregovori nastavljaju – koji uzrokuje sve veću zabrinutost među javnim mijenjem u Islamskom svijetu i kod nas. Generalni sekretar OIC-a je u intervjuu prenio i svoj apel upućen na koordinacijskom sastanku ministara vanjskih poslova članica ove organizacije. «Objasnio sam arapskoj javnosti da države, vlade i organizacije moraju preduzeti brzu akciju da se spase Jerusalemljani od izgona, konfiskacije imovine, sakaćenja obrazovnih i zdravstvenih ustanova. Ukazao sam im da moraju posvetiti pažnju ovim pitanjima koja su iznimno važna. Ova pitanja moguće je riješiti i to ne košta mnogo, a neki ljudi i institucije mogu to uraditi i ne moraju čekati predsjednika Obamu, Američku admnistraciju, Quartet, članice Vijeća sigurnosti ili bilo koju drugu državu van Vijeća sigurnosti da nešo učini. Ovo je osnovna islamska dužnost, i sve vlade, organizacije i pojedinci moraju izvršiti svoju obavezu. OIC je spremna koordinirati napore u ovom pogledu. Ne smijemo doživjeti neuspjeh. Otpor aktivnostima naseljavanja mora biti usklađen sa revnošću da se očuva palestinska imovina i zemlja, posebice u istočnom Jerusalemu. Jako naglašavam ovu stvar! Ovo je praktičan put da se ovo pitanje riješi – doprinesite finansijski i spasite kuće, bolnice i škole. Ovo ne smije ovisiti o volji međunarodne zajednice!» kazao je Ihsanoglu.
O ratu u Afganistanu
Govoreći o ratu u Afganistanu i ulozi OIC-a Ihsanoglu kaže: «Mislimo da je vojna opcija ili rješenje problema u Afganistanu vojnim sredstvima najveća greška koju Sjedinjene Države mogu počiniti. Postoje historijski primjeri i dokazi koji ovo potvrđuju. Nažalost, oni koji odlučuju o ratu na stvari gledaju za stolovima vojnih zapovjednika i ne uzimaju u razmatranje politička i demografska ograničenja država u koje hoće da uđu. Oni ne sagledavaju historiju i kompoziciju ovih naroda, njihove unutarnje strukture i njihov odnos sa vanjskih svijetom. Vojne odluke se zasnivaju na vojnim proračunima, a oni otvaraju vrata paklu. Ono što se desilo u Iraku dokazuje da su odluke bile zasnovane na pukim vojnim kalkulacijama daleko od bilo kojih razumnih sagledavanja ili pouzdanog sveobuhvatnog uvida u situaciju. Puka vojna logika vodi neuspjehu. Ovo nije rat između armija, gdje zapovjednici računaju broj tenkova, aviona, i artiljerije. Ovaj rat se dešava u zemlji čiji narod gorljivo cijeni svoju nezavisnost i koji je protiv strane prisutnosti u njoj. Ovaj rat ne izvodi svoj legitimitet ni iz humanih principa. Stoga, ovu tegobu nije moguće okončati dok ne bude razumijevanja korijena problema. Dovojno je da pogledamo u iskustvo Svojetskog Saveza u Afganistanu. Oko 15 hiljada sovjetskih vojnika ubijeno je i hiljade su bili ranjeni. Sovjetska okupacija bila je glavni razlog kolapsa sovjetskog režima. Vojno prisustvo u Afganistanu u posljednjih sedam godina nije postiglo svoje ciljeve, naprotiv. Terorizam nije zaustavljen, već se povećao. Uz žrtve terorizma, tu su i žrtve vojnih operacija, što zapaljuje osjećaje neprijateljstva i mržnje među afganistanskim narodom. Terorizam se povećao ali i krijumčarenje narkotika se povećalo. Afganistan je postao centar trgovine narkoticima. Ovo dokazuje da vojna opcija nije uspjela. Rješenje je da imamo jedan sveobuhvatan pristup situaciji koji će u obzir uzeti, uz siguronosnu dimenziju, političku dimenziju, te demografsku i religijsku kompoziciju afganistanskog naroda. Ovo bi trebalo biti popraćeno programom društvenog i ekonomskog napretka i povećanja ukupnog društvenog dohotka. Ovo nije lahko. Međutim, moram naglasiti, da su milijarde dolara utrošenih na bombe i vojne operacije bile investirane u promoviranje mira, mogle su postići rezultate u ne tako dalekoj budućnosti.»
O prijetnjama Iranu
Generalni sekretar OIC-a upozorio je i na ponavljanje grešaka koje se čine od strane međunarodnih faktora. Govoreći o problemu u vezi iranskog nuklearnog programa i prijetnjama koje stižu sa Zapada Ihsanoglu kaže: «Mislim da više niko ne želi ponavljanje ove nesretne avanture u Iraku. Mislim da skore izjave predsjednika Obame i američkog ministra odbrane Roberta Gatesa idu u ovom smjeru. Također, Iran se mora povinovati pravilima Međunarodne agencije za atomsku energiju i odredbama ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja. Mora postojati puna transparentnost. Pošto Iran govori da ne želi proizvesti nuklearno naoružanje, u njegovom je interesu i interesu Islamskog i cijelog svijeta da se pokaže putpuna transparentnost. Ako ovo nije jasno, uvijek će postojati međunarodno nepovjerenje. Islamski svijet mora biti pošteđen tako vruće konfrontacije.(preporod/SenK.)