Zatim su uspjeli nagovoriti deset dobrovoljaca da provedu sat vremena u sobi ispunjenoj čistim zrakom ili ispušnim plinovima od diesel motora. Svi su bili priključeni na elektroencefalograf (EEG), uređaj koji detektuje električne signale mozga, i to punih sat vremena provedenih u sobi, ali i sat vremena nakon što su je napustili.
Nakon otprilike 30 minuta, mozak grupe koja je boravila u sobi sa ispušnim plinovima su, na EEG-u, pokazivali određene istupanja od normalnih reakcija, što dokazuje da je došlo do promjene načina na koji se informacija obrađuje u moždanoj opni. I nakon što su dobrovoljci napustili sobu, promjene na mozgu su i dalje bile prisutne.
"Možemo samo nagađati kakvi su ovi efekti u slučajevima hronične izloženosti zagađenom zraku u velikim gradovima gdje količine čestica čađi mogu biti veoma visoke", kazao je za BBC vođa studije Paul Borm.
"Razumljivo je da dugoročni efekti izloženosti nanočesticama mogu utjecati na normalnu moždanu funkciju i obradu informacija. Ali, svakako su neophodne nove studije kako bi se detaljnije istražili ovi efekti", dodao je Borm.