– Kurban je ibadet iz imetka, propisan je druge godine po Hidžri, kao i zekat i oba bajram-namaza
– Kurbanom se muslimani podsjećaju na događaj s Ibrahimom, a.s., Allahovim prijateljem, koji je doveden u iskušenje da žrtvuje najmilije. Jer, tako je na ovome svijetu: moramo žrtvovati i odricati mnogih stvari da bismo postigli cilj. Uzvišeni Allah neće pomoći muslimana ako taj musliman nije požrtvovan. Uzvišeni Allah očekuje od nas da dajemo od sebe, da žrtvujemo od sebe, da kurban koljemo i da ga dijelimo u socijalne svrhe.
لَن يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلَا دِمَاؤُهَا وَلَٰكِن يَنَالُهُ التَّقْوَىٰ مِنكُمْۚ كَذَٰلِكَ سَخَّرَهَا لَكُمْ لِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْۗ وَبَشِّرِ الْمُحْسِنِينَ [الحج: ٣٧]
–
– “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!” (Suretul-hadždž, 37)
– Krv kurbanska i meso nisu Allahu potrebni, već naša bogobojaznost. Naša spremnost da se odričemo dijela imetka radi siromašnih.
– Postoje ljudi koji mjesečno odvajaju od svojih primanja po 30 KM da bi učestvovali u tome ibadetu i postoje drugi koji imaju žive ovce u svome stadu i smatraju da nisu dužni zaklati kurban je žive od tog stočarstva i svako im je jagnje neophodno a onda se desi, što sam doživio prije sedam godina, da isti taj čovjek na prvi dan kurbanskog bajrama zakolje jagnje i “okrene” ga na ražnju za doček kćeri koja mu prvi puta dolazi od udaje,… Nećemo ulaziti u tuđe namjere, moguće je da to jagnje nije imalo starosnu dob za kurbana, ili je imalo više od 6 mjeseci a bilo sitno – što opet nije za kurbana,… ali nekako to odaje lošu sliku na prvi dan kurbanskoga bajrama ne kolje kurban a peče jagnje…
– Kurban je u našem mezhebu drugostepena obaveza – vadžib, kao što je – recimo – klanjati vitr-namaz iza jacije.
– Kurban su DUŽNI zaklati materijalno sposobni pametni punoljetni slobodni muslimani i muslimanke koji nisu na putu. Bez obzira što u jednoj kući žive otac i sin, snaha, žena i td., svako onaj ko ima vlastitog imetka (mjesečna primanja, imetak i sl.) dužan je zaklati ispred sebe kurban, bez obzira što živi pod istim krovom s ocem,djedom, puncem, svekrom, bratom i sl.
– U sposobne se ne ubraja osoba koja je prezadužena.
– VRIJEME klanja kurbana počinje NAKON obavljenog bajramskog namaza. Uopće se, ni u kojoj situaciji i ni pod kojim uvjetima, zaklana životinja prije sklanjanog bajram-namaza ne može smatrati kurbanom! Buharija i Muslim bilježe vjerodostojan hadis od Džundeba bin Sufjana, r.a., da je kazao: Bio sam na bajram-namazu s Poslanikom, s.a.v.s., pa kada je izišao ugledao je meso kurbana koji je zaklan prije nego je namaz dovršen, pa kaza: ‘Onaj ko je zaklao kurban prije obavljenog namaza neka ga ponovo zakolje’.”
– NAGRADE su, prema nekim hadisima, za svaku dlaku ili za svaku nit vune, zatim po drugom hadisu nema boljeg dobroga djela u danima bajrama od kurbana, prije nego prva kap kurbanske krvi pane na zemlju Allah je već prisutnima oprostio grijehe njihove. Kurban je zaštita za vlasnika i njegovu porodicu. Et-Taberani bilježi hadis da će iskreno učinjeni kurban biti zaštita od Džehennema, a ed-Dejlemi bilježi drugi hadis da će kurbani biti vjernicima jahalice preko Sirat-Ćuprije.
– Kurban može biti deva (5g), govedo (2g) i brave (1g, osim dobro uhranjene ovce starije od 6mj. koja se ne razlikuje među jednogodišnjim). O najboljem od troga postoje dva suprotna stava. Jedan veli, prema hadisu o dolasku u džamiju ko prvi dođe kao da je žrtvovao devu, drugi ko dođe kao govedo, treći kao da je brave žrtvovao i do kraja hadisa, da je najvrijednije zaklati devu, pa govedo, a najmanje vrijedno ovcu. Drugo mišljenje se temelji na praksi Poslanika, s.a.v.s., da nije običavao uopće klati devu ili govedo već samo ovce, te da se govedo i deva preporučuju samo radi olakšanja klanja tamo gdje bi klanje ovaca znatno otežalo uvjete. U jednoj devi ili govedu može učestvovati do sedam obveznika. Jedan obveznik kolje kurban ispred sebe i porodice koju on uzdržava.
– Još nekoliko pitanja je za naše podneblje veoma bitno:
o Kurban može zaklati mesar koji je ehlul-kitabija (kršćanin ili Židov) ako mi to nismo sposobni s tim da ćemo mi proučiti bismillu nad kurbanom i zanijjetiti da je to od nas. Ne preporučuje se da kurban kolje onaj ko se deklariše kao musliman a ne obavlja ni džumu-namaz, kao što se ne preporučuje da kurban kolje ateista, neznabožac.
o Jedna trećina kurbana se treba podijeliti komšijama bez obzira jesu li oni muslimani ili kršćani, kao što se i druga trećina daje siromašnima a nije uslovljeno da se daje samo muslimanima. Siromah je siromah i kada nije musliman.
o Mesaru ili koljaču kurbana nije dozvoljeni dati ništa od kurbana na ime te usluge, a dozvoljeno mu je platiti novcem. Izuzetak je ako je mesar ili koljač siromah, tada je – sasvim suprotno – njemu najpreče dati dio kurbanskoga mesa jer ga je on gledao cijelo vrijeme.
o Kurbanske kožice nije dozvoljeno prodati, ali nije preporučeno niti baciti. Najbolje ih je ostaviti za vlastitu korist, a preporučuje se dati ih u Islamsku zajednicu koja će prodati te kožice i njihovu protuvrijednost potrošiti isključivo na siromašne i potrebne.
o Ostatke kurbana kao što su iznutrica i kosti bolje je dati životinjama da ih pojedu i tako se nahrane nego ih bacati, a ostalo što je neiskoristivo poput rogova i papaka treba zakopati na prikladno mjesto.
o Kurbane je dozvoljeno uplatiti u Islamskoj zajednici koja je još od rahmetli hafiza Kamila Silajdžića počela kurbansko meso koristiti za potrebe školske kuhinje u Gazijinoj medresi u Sarajevu. Danas se mesom kurbana uplaćenih u Islamskoj zajednici snabdijevaju mnoge medrese, studentske kuhinje, javne kuhinje, merhamet, bolnice, zatvori, domovi za nezbrinutu djecu, starački domovi i druge ustanove koje su doista potrebne ovakvoj pomoći. NE BI SE preporučilo da kurbane uplaćuje onaj ko je kadar kurban kod kuće zaklati i podijeliti ga komšijama i sirotinji. Ova opcija s uplatama kurbana osmišljena je da bi se olakšalo onima koji žive u zgradama, velikim gradovima, ili negdje u zapadnim zemljama, pogotovo onima poput Holandije – ako se ne varam – gdje je zabranjeno klanje životinja. Islamska zajednica je do sada taj emanet sprovodila u duhu islamskih propisa, onako kako treba, na vrijeme i propisan način. Svako ko uplati kurban u IZ-u biće obaviješten o vremenu preuzimanja svoje trećine ako želi preuzeti.
o Kurban se može u cjelosti podijeliti ako čovjek ima dovoljno mesa u toku godine, ali je od sunneta da na prvi dan pojede barem malo od svoga kurbana. Također, siromašan vlasnik može u cjelosti i zadržati kurban u svojoj porodici. Devete godine po hidžri Poslanik, s.a.v.s., je zabranio svim muslimanima da kurbansko meso zadrže kod sebe dulje od tri dana, ali je sljedeće godine dozvolio da čovjek ostavi meso i čuva za poslije pojasnivši da je prethodna godina bila teška te da su mnogi muslimani bili gladni.
– Molim Uzvišenog Allaha da primi naše kurbane i zaštiti naše porodice, amin!
Osman ef. Nadarević