Pred kraj svoga života Ibn Sina (latinizirano Avicena) je bio u službi buvejhidskog emira u Hamadanu, međutim cijelo vrijeme te službe nastojao je približiti se emiru Isfahana jer je on poklanjao veliku pažnju nauci. Zajedno sa svojim bratom, istovremeno najodanijim učenikom, i dva roba, preobučen u siromašnog derviša prebjegao, je iz Hamadana u „neprijateljski“ Isfahan. Tu mu je priređen veličanstven doček. Zadnjih desetak godina života proveo je u službi isfahanskog princa Ebu Džafera el-Edaula. Učestvovao je u mnogim vojnim pohodima kao prinčev liječnik i savjetnik za nauku i književnost. Za vrijeme rata protiv Hamadana Ibn Sina je počeo osjećati žestoke stomačne bolove. Uzimajući lijekove koje je sam spravljao povremeno je bio u tako lošem stanju da nije moga stajati na nogama. Jedva nekako došavši u Hamadan pomirio se sa sudbinom. Prestao se držati strogog režima ishrane koji je zbog bolesti sam sebi bio nametnuo. Prijatelji su mu savjetovali da malo manje radi i da se više čuva. Odbio je odgovorivši: „Više volim kratak, a širok, nego uzak, a dug život!“ Zadnjih dana života svu svoju imovinu podijelio je siromašnima, nastojao je ispraviti nepravde za koje je znao, oslobodio je sve svoje robove, a svaki treći dan, od jutra do večeri, slušao je učenje Kur'ana. Umro je juna 1037. Godine u 58. Godini života. Mezar mu se i danas nalazi u Hamadanu, Iran.
(preporod.com)