Najnovije vijesti

Otkrice u Siriji
Navodna grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, za koju se vjeruje da je u blizini Damaska, glavnog grada Sirije, svojim dimenzijama neosporno potvrdjuje legendu da su u prošlosti na našoj planeti živeli divovi!

Početkom 2005 godine, grupa ruskih znanstvenika, sa profesorom Ernstom Muldasheyom na čelu, organizirala je znanstveno-istraživačku ekspediciju u području Bliskog i Srednjeg istoka. Posjetivši mnoge interesantne arheološke lokalitete u Egiptu, Libanonu i Siriji, ruski su učenjaci pokušali otkriti najveće misterije ljudske civilizacije. Iako do kraja nisu uspjeli i materijalnim dokazima potvrditi svoje znanstvene teze o najstarijoj prošlosti ljudskog roda, straživanja su dovela do senzacionalnih nagovještaja. Istraživači su otkrili i locirali prastare grobnice divovskih ljudi o kojima govore stara predanja i biblijske legende. Ono što bi se moglo uzeti kao materijalna potvrda jeste otkriće gigantske otisaka ljudskih stopala koje su članovi ekspedicije otkrili i snimili u Siriji. Na konferenciji za štampu, organiziranoj po povratak u Moskvu, nastao je i ovaj intervju sa profesorom Ernstom Muldasheyom.

Jedinstveni sarkofazi
– Mnoge antičke legende, mitovi, predanja i epovi pripovjedaju o divovima, jednookim kiklopima i snažnim titanima. Zašto u prošlosti nikada nije pronađen nijedan materijalni dokaz, niti kostur za koji bi se moglo tvrditi da je pripadao prahistorijskim džinovima?
Prof. Muldashey: Prahistorijski džinovi možda nisu sahranjivali svoje mrtve u zemlju na način na koji mi to danas radimo. Različiti narodi i plemenske zajednice na našoj planeti i danas sahranjuju mrtve na različit način. U Indiji je običaj da se mrtvi zapale a pepeo baci u rijeku. Tibetanci i dan-danas praktikuju 'nebesku sahranu', tijela svojih mrtvih uključujući i kosti komadaju i tucaju, te ostavljaju na visokim stijenama da bi ih pojeli orlovi-lešinari. Pripadnici nekih plemena u Papui Novoj Gvineji sve do sredine prošlog stoljeća jeli su svoje mrtve. Meni se čini da su ljudi iz prastarih vremena koji su pripadali plemenima gorostasa, mrtva tijela svojih sunarodnjaka pohranjivali u specijalne sarkofage u kojima su tijela – na neki čudan i neobjašnjiv način – dematerijalizirana i pretvarana u neku vrstu energentskih kapi koje su se koristile u različite svrhe.
– Vratimo se Vašim dugogodišnjim istraživanjima. Da li ste Vi ikada pronašli ijedan nepobitan trag o postojanju džinova na našoj planeti? Možda neku džinovsku kost ili lobanju?!…
Prof. Muldashey: Ne, nisam. Ali pronašli smo grobnicu za koju bi se moglo ispostaviti da je pripadala toj neobičnoj rasi ljudi.
– Možete li nam detaljnije objasniti tu svoju tvrdnju?
Prof. Muldashey: Grobnica Abela, drugog sina Adama i Eve, je najpoznatija i najsignifikantnija grobnica. Locirana je u neposrednoj blizini Damaska. Veliki broj hodočasnika iz cjelokupnog svijeta stiže ovdje da bi iskazali svoje poštovanje. Druzi, članovi neovisne religiozne krsćanske sekte, su čuvali grobnicu posljednjih 300 godina. Oni govore sirijsku varijantu armejskog jezika, kojim se govorilo u prastarim vremenima. To je jezik kojim još uvijek govore pripadnici 'istočne crkve'. Tim jezikom se u svoje vrijeme služio i sam Isus Krist. Nadgrobni kamen na Abelovoj grobnici je uistinu impresivan. To je granitna struktura oko šest metara duga i 1.80 metara široka. Na bočnim stranama grobnice nalaze se neveliki otvori iz kojih – ako im se približite – možete osjetiti čudan zadah.

Groblje divova
– Da li je u novije vrijeme iko pokušao da otvori grobnicu i prouči njen sadržaj?
Prof. Muldashey: Muslimani nikada neće dozvoliti nikome da otvori grobnicu. Na to bi se gledalo kao na oskrvnjavanje grobnice.
– Spomenuli ste nekoliko grobnica divovskih razmjera za koje tvrdite da je otkrila vaša ekspedicija?
Prof. Muldashey: Da, jesam. Dugo istraživanje je konačno rezultiralo otkrivanjem nekoliko gigantskih grobnica lociranih u blizini starog sirijskog grada Aleppa. Grobnice se smatraju muslimanskim svetim mjestima do čijih lokacija krsćanima nije dozvoljen pristup. Međutim, od nekih stanovnika Alepa saznali smo da su prije nekoliko godina neke grobnice u velikoj mjeri oštetili pripadnici muslimanskih radikala. Neke su, navodno, buldožerima pregazili i uveliko oštetili. Mi smo od zvaničnih sirijskih instucija tražili dozvolu da bismo počeli sa iskopavanjima na lociranim mjestima ali dozvolu nikada nismo dobili. No, zahvaljujući jednom profesoru iz Alepa koji nam je želio pomoći, uspjeli smo locirati jednu od džinovskih grobnica. Ona je smještena na vrhu brda nekih dvadesetak kilometara od uništenog groblja. Lokalno stanovništvo od najstarijih vremena mjesto naziva 'grobnicom 7.5 metara dugog muškarca'. Div se navodno zvao Muhammad Attaul ili Muhammad Veliki. Najstarija predanja govore da je div poticao iz Yemena i da je za života ljudima pomagao kao iscjeljitelj. Bio je neobična osoba, koja je bila upućena u mnoga tajna magijska znanja i vještine, a govorio je starim arapskim jezikom koji se koristio i poslanik Muhammad. Njegov život se završio tragično, ubijen je i sahranjen na lokaciji, dvadesetak kilomertara od Alepa. Tragači za skrivenim blagom u prošlosti su dosta oštetili grob, a posljednji pokušaj da se u njega prodre i provjeri da li u sebi skriva bajoslovnu riznicu desio se prije nekoliko godina. Pljačkaši su uhvaćeni i bačeni u zatvor. Lokalni seljaci sada pokušavaju restaurirati grobnicu. Oni su već postavili nekoliko kamenica oko nje i sagradili kamenu ogradu.
Neosporne činjenice
– Da li uistinu vjerujete da su gigantski ljudi bili zakopani u grobnice koje pominjete?
Prof. Muldashey: Bojim se da vam na to tipanje danas niko ne može sa sigurnošću odgovoriti. Tako će biti sve dok se grobnice ne otvore i ne nađu posmrtni ostaci umrlih. Nažalost, sirijske vlasti još uvijek nisu spremne da udovolje znanstvenicima i izdaju im neophodne dozvole za otvaranje grobnica. Ali, i bez toga, postoje brojni podaci koji indiciraju da su uistinu na zemlji u prošlosti živjeli divovi. I to ne tako davno. Na primjer, u Aziji, možete naći veoma detaljan opis Bude. Jedna od knjiga nosi naziv ''60 pojedinosti i 32 karakteristike Buddhe''. Ona kaže da je Buddha bio veoma visok, da je imamo membraozne prste na rukama i nogama i da je imao 40 zuba. Te karakteristike se slažu se sa osobinama rase ljudi prethodnih generacija, npr. Ljudi koji su nazivani Aranteansima… Zašto smo mi u prošlosti, po svaku cijenu, opovrgavali legende o postojanju divova i titana?!… Zašto džinovske otiske stopala u Ain Daru ne bismo smatrali autentičnim dokazom o njihovom postojanju?!… Ili, zašto ne bismo grobnice u Siriji, smatrali istinskim dokazom o postojanju divova na našoj planeti? Zašto su, konačno, obični ljudi te grobnice obožavali još od momenta kada su u njih položena mrtva tijela posljednjih džinova na planeti Zemlji?!… To su pitanja na koja valja čim prije odgovoriti.

-Draga braćo i sestre,

     Ibadet ili pobožnost očituje se okom koje vidi znakove Allahove moći, srcem koje osjeća ljepotu Allahovih darova i jezikom koji izgovara Allahovo ime.

     Ramazan je vrijeme a post je način da oko bolje vidi znakove, da srce više osjeti darove i da jezik više spominje ime Allahovo, kao lijek za dušu.

     Jer, kao što prenose iskusni ljudi, duša je podložna bolestima kao i tijelo. Štaviše, bolesti duše su bolnije i opasnije od bolesti tijela.

     U stvari, neizlječive bolesti tijela su zapravo bolesti duše koja postane nemoćna da se brani od nezajažljivih strasti tijela. Dakle, bolest SIDE nije tjelesna, već je to bolest duše koja postaje nemoćna pred nemoralom tijela. Bolest droge i alkohola je također, bolest duše koja nije sposobna da se odupre bezočnom tjelesnom uživanju.

     Dakako, i bolesti društva su bolesti duše koja se predaje pred pohlepom bezobzirnih ljudi. Zato se kaže da je duša kao tvrđava, koju šejtan, kao najveći čovjekov neprijatelj, nastoji provaliti, te se u njoj nastaniti i po njoj širiti zarazne bolesti.

     Dakle, tajna ljudskog života je da čovjek zatvori sva vrata i sve moguće male i velike rupe kroz koje bi neprijatelj – šejtan mogao ući u njegovu dušu. A da bi to mogao, čovjek mora znati koja su to vrata i koje su to rupe na tvrđavi njegove duše kroz koje šejtan može proći i okupirati njegovo srce i dušu. Može se reći da je to najviše znanje koje čovjek potrebuje, da je to farz-i ajn za svakog muslimana i muslimanku – da zna koja su to vrata i koje su to rupe kroz koje se šejtan provlaći.

     Nažalost, mnogo je vrata i prolaza kroz koje šejtan može ući u ljudsku dušu, ali dvoja vrata na tvrđavi su najšira i najslabije zaključana: vrata srdžbe (gadab) i vrata pohlepe (šehvet). Jer, srdžba opija razum, pa čim razum izgubi ravnotežu, šejtan ga napadne. I zato kad  se čovjek naljuti, šejtan se s njim igra kao dijete s loptom. Tako isto kad čovjeka obuzme pohlepa, on obnevidi i obgluhne tako da se šejtanu širom otvaraju vrata da uđe u čovjekovu dušu koju onda polahko uništava.

     Postoje, dakako, i drugi prolazi na tvrđavi ljudske duše kroz koje se uvlači šejtan – taj najgori i najljući čovjekov neprijatelj, a to su pakost i ljubomora, oholost i bezobzirnost, samovolja i gordost, pristrasnost i isključivost te samodovoljnost i brzopletost.

     Naravno, pojedinac je dužan da brine da mu šejtan ne provali tvrđavu duše i ne nastani se u njoj, ali mi nismo samo pojedinci.

     Mi smo i zajednica, pa tako imamo i zajedničku dušu kao tvrđavu, koju također neprijatelj – šejtan želi provaliti, u nju se nastaniti i u njoj širiti zarazne bolesti srdžbe, pohlepe, pakosti, oholosti, samovolje, isključivosti te samodovoljnosti i brzopletosti.

     To je za nas ovdje i sada najveći izazov otkako znamo za sebe kao narod i kao država – kako osigurati pouzdanu stražu na tvrđavi naše kolektivne duše, naše zajedničke kulture, naše grupne potrebe da budemo i ostanemo ono što jesmo – unuci i praunuci naših djedova koji su kroz vjekove znali i vjerovali u potvrđenu mudrost, koju su naučili od mudrog sufije el-Muhasibije, koji je rekao: – Budite uvijek svjesni Allahovog prisustva, braćo moja. Nemojte se povlačiti iz općeg dobra, niti upadati u opće zlo… Držite se makar malo od onoga najvišeg što vam Allah propisuje, jer iako nema opravdanja da se i jedna Allahova zapovijed zanemari, dobro je da se održi bilo kakva veza. Jer jedno zlo može biti manje od drugog zla. Zato je bolje sačuvati ono što se ima nego sve izgubiti.

     Zato logika sve ili ništa nije bosanska mudrost!  

     To nam je bar svima jasno ovdje i sada: – Moćni smiju biti licemjerni i neprincipijelni. Moćni mogu da govore i ono u šta sami ne vjeruju. Moćni mogu da biraju bolju između dvije dobre stvari.

     Slabi, pak, ne smiju imati dvije priče o sebi i svojoj sudbini. Slabi ne mogu otvoriti zatvorena vrata na tvrđavi duše moćnih. Slabima se grijesi ne praštaju. Slabi mogu između dva zla birati samo manje zlo. Slabi nemaju pravo na samodovoljnost, niti na samoizolaciju. Slabi treba da znaju da je, kao što kaže mudri el-Džahiz, "pola pameti kod tvoga brata". Zato se slabi treba osloniti na svog brata na svakom mjestu i u svakoj prilici, naročito onda kada šejtan nasrće da mu provali vrata na tvrđavi njegova srca. I zato slabi treba da vrijedno radi da bude snažan kako ne bi molio za milost moćnoga, jer, staro je pravilo, "slabima se milost ne ukazuje".    

     Eto zato je važan ovaj ramazan i post u njemu – da postavimo čvrstu stražu na tvrđavi duše naše – individualno i kolektivno, da zaustavimo šejtana koji žuri da nam provali vrata na tvrđavi naše kolektivne svijesti i savjesti, naše kolektivnog duha i duše, naše kolektivne vjere i kulture.

     Uz Allahovu milost i pomoć mi to hoćemo i mi to možemo kao što su htjeli i mogli naši preci – čvrsto se drže Allahovog užeta, oni su bili Allahu Uzvišenom pokorni;

     oni su Allaha i Njegovog Poslanika voljeli;

     oni su imali strah pred Bogom, ali i nadu u Njegovu milost;

     oni su imali jekin i sidk; oni su jedni drugima vjerovali i jedni drugima pomagali;

     oni su pred drugima bili ponosni i pravedni, a pred svojima skrušeni i solidarni;

     oni su znali pred šejtanom zatvoriti vrata na tvrđavi duše svoje, pa smo mi danas ovdje da ih se sjetimo i zahvalimo na mudroti i hrabrosti kojom su nam omogućili da i mi u slobodi i radosti namaz klanjamo, ramazan postimo i zekat dijelimo, kao znak i dokaz da smo muslimani punoga srca i zadovoljne duše, kao tvrđave u kojoj nema mjesta za šejtana.    

     Allahu Svemoćni, Ti najbolje znaš naš hal zato učini da bude bolji nego što jeste i spasi nas od zla koje može biti gore nego što jeste! Amin!

     Allahu Sveznajući, pouči nas da u sebi savladamo srdžbu i pohlepu, kako da se sačuvamo od mržnje i pakosti, kako da izbjegnemo samovolju i isključivost, kako da se oslobodimo straha i siromaštva! Amin!

     Allahu Milostivi, obaspi nas svojom milošću kao što si obasipao našu braću prije nas pa su bili i ostali muslimani na svakom mjestu i u svako vrijeme! Amin!

     Allahu Plemeniti, oplemeni naša srca međusobnom ljubavlju, a ne mržnjom; povećaj u našm srcima međusobno iskrenost i povjerenje, a ne sumnju i nepovjerenje; usadi u našu dušu potrebu da se međusobno savjetujemo i ujedinjujemo, a ne udaljavamo i razilazimo! Amin!

Svim vjernicima i vjernicama, srećne i berićetne

mubarek bajramske dane želi

Medžlis IZ Sanski Most! 

MUDROST POSTA KAO PREVENTIVNE MJERE OÈUVANJA LJUDSKOG ZDRAVLJA

Mnoge medicinske ustanove na Zapadu su uvidjele višestruke koristi posta, te su ga počele primjenjivati u svojim bolnicama • U postu se kriju višestruke koristi za čovjekovo zdravlje: olakšava se rad probavnog sistema i bubrega, umanjuje masnoća, post doprinosi liječenju od pretilosti, diabetisa.. itd. • “Post je štit i zaštita (od bolesti).” (hadis) • Alejhisselam, s.a.v.s., također, preporučuje konzumiranje hurmi (datula), pa veli: “Kada iftarite, započnite hurmom. Ako nemate hurmi, iftarite vodom, jer to čisti.”

Mnogo je tekstova napisano i objavljeno o vrijednosti ramazana i ramazanskog posta. Ovim tekstom ćemo pokušati osvijetliti jedan rjeđe pominjan aspekt koji se krije iza ove temeljne islamske dužnosti, a koji se odnosi na mudrost propisanog posta kao jedne od najefikasnijih metoda preventivnog zdravlja. Ramazanski i dobrovoljni (nafila) post predstavljaju jedan vid efikasnog liječenja bolesnih. Postom se saniraju posljedice bolesti i otklanjaju štete nanesene organizmu tokom godine. Mnoge medicinske ustanove su uvidjele višestruke koristi posta, te su ga u mnogim zapadnim zemljama počele primjenjivati u svojim bolnicama.

Očuvanje zdravlja – dužnost svakog muslimana

Poslanik, s.a.v.s., poziva muslimane da teže ka tome da dostignu stepen i ponesu epitet ‚jakih i zdravih mu‘mina‘, kao što se to nalaže u hadisu: “Jak (zdrav) vjernik je bolji i draži Allahu od slabašnog.” (bilježe Muslim, Ibn Madždže i Ahmed)
Islam upućuje muslimana kako da brine o svom zdravlju, dajući tijelu njegov hakk time što će se hraniti halalom, suzdržavanjem od hrane tokom mjeseca ramazana, održavanjem potpune čistoće i higijene, te liječenjem u slučaju bolesti. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: “Zaista imaš dužnosti (koje moraš ispuniti) prema svome tijelu.” (bilježe Buharija, Muslim i Nesai)
Zdravlje je jedna od najvećih Allahovih blagodati kojim daruje čovjeka. Blagodat zdravlja se smatra na vrhu ovodunjalučkih blagodati koja dolazi odmah nakon blagodati imana. Onome kome je podareno zdravlje u tijelu i duhu ima mogućnost da saznaje, radi, bude uporan i bori se za svoju vjeru, porodicu, imetak i domovinu. Također, zdrava osoba može obavljati svoje vjerske i ovodunjalučke dužnosti na najbolji način, dok bolesnik to nije u mogućnosti. Iz tog razloga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., u jednom hadisu povezuje blagodati imana i zdravlja, pa kaže: “Zaista ljudima nije dato ništa bolje od čvrstog ubjeđenja u vjeri (imana) i zdravlja, pa tražite od Allaha da vam to (dvoje) podari.” (bilježi Ahmed) U drugom hadisu, Resulullah, s.a.v.s., veli: “Postite pa ćete biti zdravi.” (Taberani)
Omer b. el-Hattab, r.a., veli: “Èuvajte se proždrljivosti i pretjerivanja u hrani i piću, jer to uništava organizam, donosi bolest i odvraća od namaza. Budite umjereni, jer to donosi tjelesno zdravlje i odvraća od pretjerivanja.”
Poznati arapski doktor El-Haris b. Keldeh veli: “Stomak je izvor bolesti, a paziti na ishranu je glavni lijek.”

Post i savremena medicina

U preventivne mjere očuvanja zdravlja muslimana se, svakako, ubraja propisani i dobrovoljni post. U postu se kriju višestruke koristi za čovjekovo zdravlje, pogotovo ako postač ispunjava propise, uvjete, sunnete i adabe posta. Također, u postu se, pored dunjalučkih i ahiretskih koristi, nalaze i duhovne i tjelesne koristi. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “Post je štit i zaštita (od bolesti).” (bilježe Buharija, Muslim, Nesai i dr.)

Savremena medicina u postu vidi slijedeće zdravstvene koristi:

• Nakon sehura i tokom posta, olakšava se rad probavnog sistema, jer se umanjuju masnoća i mokraćna kiselina u krvi. Povišena masnoća u krvi doprinosi krutosti arterija, dok povišena mokraćna kiselina u krvi može prouzrokovati kostobolju i arthritis.
• Post olakšava rad bubrega i mokraćnog kanala, time što umanjuje izmokravanje.
• Post zaštićuje od pretilosti, i shodno tome, raznih bolesti koje su posljedica prekomjerne tjelesne težine. Mnogo je lakše zaštiti se, nego liječiti od pretilosti.
• Sa aspekta duhovnog zdravlja, post sputava duševne prohtjeve i strasti koji dovode do nezahvalnosti i nepokoravanja Allahu, dž.š..
• Post pospješuje razboritost uma, jer neumjerenost u ishrani dovodi do lijenosti, uspavanosti i nepromišljanju.
• Buđenje zajedničkih osjećaja sa muslimanskim ummetom u kojem se ne razlikuju bogati i siromašni. U isto vrijeme, prisjećamo se i suosjećamo se sa svim napaćenim, gladnim i iznemoglim, time što dijelimo iste osjećaje sa njima. Post smekšava srca bogatih i podstiče ih na pomaganje i udjeljivanje siromašnim.
• Medicinski je dokazano da post doprinosi liječenju slijedećih bolesti: pretilosti, diabetisa, povećanja napetosti arterija, bolesti bubrega, upalama probavnog sistema, kožnim bolestima… itd.

Medicinski savjeti postačima su:

• Nezapostavljanje sehura koji je sunnet, jer sehur pomaže tijelu da se lakše prebrodi post, te daje tijelu potrebnu energiju. Resulullah, s.a.v.s., kaže: “Sehurite, zaista je u sehuru berićet.” (bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i dr.)
• Izbjegavati spavanje odmah nakon sehura, jer to dovodi do teškoća probave. Velika je greška onih koji u toku ramazana navečer do kasno sjede, jedu, a zatim legnu, otežavajući organizmu da probavi hranu.
• Požuriti sa iftarom, početi sa hurmom ili vodom, jer je to praksa Božijeg Poslanika, s.a.v.s.

Primjeri Poslanikove, s.a.v.s., ishrane

Navest ćemo neke primjere hrane koju je Poslanik, s.a.v.s., konzumirao, podsticao njihovo uzimanje ili ukazivao na njenu važnost. Naučno istraživanje je pokazalo korist koju predstavlja ovakav način ishrane za tijelo i očuvanje zdravlja.

• Kravlje mlijeko za koje se u hadisu kaže: “Kada nekog od vas Gospodar nahrani, neka kaže: ‚Allahumme bārik lenā fīhi ve at‘imnā hajren minhu‘ (Gospodaru, podari nam blagoslov u ovoj hrani i nahrani nas još boljim jelom), a kada popije mlijeko neka kaže: ‚Allahumme bārik lenā fīhi ve zidnā minhu‘ (Gospodaru, podari nam blagoslov i opskrbi nas još više ovim mlijekom). Zaista, ne postoji ništa od jela i pića što je više hranljivo kao što je to mlijeko.” (bilježi Ahmed)
• Sirće (ocat). U hadisu se navodi: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je jednom prilikom zatražio od svojih žena začin (kojim će začiniti kruh), pa mu rekoše: ‚Nemamo ništa osim sirćeta.‘ Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredi da mu to donesu, pa poče jesti govoreći: ‚Sirće je najbolji začin, sirće je najbolji začin.‘” (bilježi Muslim)
• Crno zrno (ćurekot). Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: “Èuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‚U crnom zrnu (ćurekotu) je lijek protiv svake bolesti, osim smrti.‘” (Buharija) Medicinski je dokazano da crno zrno sadrži učinkovite sastojke lijepog okusa.
• • Tikva (masirača) koja je spomenuta u ajetu gdje Allah, dž.š., kaže: “i učinismo da iznad Junusa izraste vriježa jedne tikve.” (Es-Sāffat, 146.) Gospodar je nahranio Junusa, a.s., tom biljkom nakon što je izašao iz utrobe ribe. Inače, tikva se preporučuje onima koji su još slabi i koji se oporavljaju od bolesti, pretjeranog napora, iscrpljenosti i sl.
• Ječmena voda. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: ‚Voda mljevenog ječma je sredstvo za osvježenje (umirenje) duše bolesnika koja otklanja djelić tuge.‘” (Buharija) U drugom hadisu, Aiša, r.a., također prenosi: “Kada bi nekog iz Poslanikove, s.a.v.s., porodice pogodila lakša groznica, malaksalost ili iznemoglost, naredio bi da se za njih napravi supa od ječma.” (Ibn Madždže)
• Bostan. U vjerodostojnom hadisu se bilježi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. “jeo bostan sa sočnim (rutab) hurmama”, te govorio: “Toplotu ovih (hurmi) rashlađuje ovaj (bostan).” (Ebu Davud)
• Pomorandža (ar. neffāš). U sahih predaji se bilježi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Primjer mu‘mina koji uči Kur‘an je kao ukusna pomorandža koja ima lijep miris i okus.” (bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i dr.)

• Riba. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kaže: “Dozvoljeno vam je meso dvaju uginulih životinja i krv dvaju životinja. Dozvoljeno vam je meso ribe (kita) i skakavca, i krv džigerice (jetre) i slezene.” Riba sadrži proteine, vitamine i masti koji su neophodni za tijelo i organizam.

Hurme (datule) – hrana i lijek

Važnost hurmi u svakodnevnoj ishrani se ogleda kroz hadise Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kojima kaže: “Kuća u kojoj nema hurmi je kao kuća u kojoj nema (nikakve) hrane.” (Ahmed) “Stanovnici kuće u kojoj nema hurmi, osjetit će glad.” (Muslim) “Ukućani neće osjetiti glad dok god se kod njih nalaze hurme.” (Muslim)
Alejhisselam, s.a.v.s., također, veli: “Kada iftarite, započnite hurmom. Ako nemate hurmi, iftarite vodom, jer to čisti.” (Tirmizi) Najbolja vrsta hurmi su one sočne i svježe koje se nazivaju rutab. Imam Ahmed bilježi hadis od Enesa, r.a., koji kaže: “Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi ujutro pojeo par sočnih rutab hurmi prije namaza, a ako ih ne bi bilo – onda bi uzeo obične hurme, a ako ni takvih nema – onda bi se napio par gutljaja vode.” (Ebu Davud)
Savremena medicina je nedavno ustanovila da hurme sadrže veliki broj važnih prehrambenih sastojaka koje jačaju imunitet i tijelu daju energiju. Hurme također sadrže veliku koncentraciju šećera, minerala i vitamina koji su lahki za probavu, te pospješuju tjelesnu energiju, toplotu i pokretljivost. Savremena medicina je ustvrdila da hurme predstavljaju glavnu ishranu iz koje čovjek crpi sve neophodne hranljive elemente potrebne za život.
S druge strane, hurme pored hrane predstavljaju i lijek. Hurme imaju djelotvorni učinak na stanje žene prilikom porođaja, jer pomažu jačanju mišića maternice i regulišu kontrakcije. To je samo jedna od tajni koja se krije u ajetu gdje Uzvišeni, dž.š., kaziva Merjemi: “Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe.” (Merjem, 25.)

Povremeni post je dobar za zdravlje baš kao i dijeta, čak iako post ne znači da se manje jede. Ovo su rezultati jedne nove studije. U nekoliko novo objavljenih studija izvještavano je o prednostima dijete, uključujući duži život, povećan inzulin u krvi kao i otpornost na stres.

Naučnik Mattson kaže da ranije studije pokazuju da miševi koji su postili svaki drugi dan, su živjeli duže i da novi eksperiment pokazuje da ovi miševi bolje prebrođuju bolesti kao što je dijabetes ili Alzheimerova bolest. "Mi pretpostavljamo da dobijanje manje količine hrane prouzrokuje kod miševa blaži stres na ćelije i da one povećavaju svoju otpornost na stresne situacije," kaže Mattson. "Ovo se može uporediti sa treningom mišića, usljed čega ovi rastu."

On kaže da naučnici vjeruju da se stres pojavljuje u čitavom tjelu i da je ovo od mogućih razloga zbog čega post produžuje život, kao i otpornost životinja na bolesti u poznim godinama. Miševi koji su bili na normalnoj dijeti i kojima je davano 40% manje hrane izgubili su skoro polovinu svoje težine ( 49% ), dok su miševi koji su postili imali neznatno manje težine nego miševi koji su jeli normalno. Naučnici kažu da su miševi koji su postili u svojoj krvi imali znatno manje koncentracije šećera u krvi kao i inzulina nego miševi koji su jeli kada su htjeli. Èak štaviše, visina inzulina u krvi miševa-postača je bila manja nego kod miševa koji su bili na normalnoj dijeti.

Klanjana dženaza GENERALOVOJ MAJCI

U petak 19. oktobra, u Fajtovcima kod Sanskog Mosta, u prisustvu preko hiljadu musallija od kojih je dobar dio iz drugih djelova Bosne i Hercegovine, kao što je Travnik, Bugojno … obavljena je dženaza

rahmetli FERMANI ALAGIÆ, majci rahmetli generala Mehmeda Alagića. 

U selu Donji Lipnik – Bjeline općina Sanski Most, pronađeni su posmrti ostaci

Beširević Bećira (Beće) i Beširević Ismeta koji su od strane svojih komšija SRBO-ÈETNIKA

1992. godine kao i mnogi drugi nasilno odvedeni iz svojih domova.

Ova dvojica rahmetlija su bili dugo godina istaknuti aktivisti islamske zajednice,

Bećo kao mutevelija a Ismet kao blagajnik džemata Modra. 

Pušten u rad prvi pretraživač islamskih stranica na bosanskom jeziku pod imenom elif.ba!

    Povodom obilježavanja desete godišnjice uspješnog rada Univerziteta u Bihaću

upriličena je dodjela posebnih priznanja za najuspješnije. Dobitnik prestižnog

priznanja NAJUSPJEŠNIJI DIPLOMANT Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću

u proteklih deset godina je Mirsad ef. Spahić. Efendija Spahić  pored dokazanog

rada na polju sticanja nauke već pet godina uspješno obavlja funkciju predsjednika

Medžlisa islamske zajednice u Sanskom Mostu.