Legenda o vrhpoljskoj Galaji

     Ovih dana kao i svake poslijeratne godine, u proljetnim mjesecima maju i junu organizuje se manifestacija  «dani otpora općine Sanski Most». Sadržajima ove manifestacije, Općina Sanski Most i njeni građani sa područja cijele općine,  prisjećaju se događaja iz ratne 1992.god.

 

 

Bila je to godina početka agresije na netom obnovljenu i međunarodno priznatu, nezavisnu državu, Republiku  Bosnu i Hercegovinu.

                      Državni aparat ostatka bivše zajedničke države Jugoslavije, prešao je u apsolutnu vlast bivšeg komuniste i novopečenog srpskog nacionaliste  Slobodana Miloševića. U to vrijeme vrlo moćna JNA, prethodno očišćena od većine nesrpskih oficira i vojnika, stavila se u službu nacionalističkih politika Srbije i Crne Gore, te potpomognuta srpskim nacionalistima iz Bosne i Hercegovine i njihovim paravojnim snagama, izvršila je vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, koja nije imala vlastite oružane snage niti adekvatno naoružanje, osim jednog dijela policijskih snaga i njihovog rezervnog sastava, te razoružane Teritorijalne odbrane u općinama sa bošnjačkom i hrvatskom većinom.

                    Surovi agresor i neumoljiv  neprijatelj u svom tek započetom krvavom pohodu, željeli su Sanski Most samo za sebe, van Bosne i Hercegovine i bez Bošnjaka i Hrvata.

                    Takvim mračnim planovima  suprotstavili su se patrioti ove općine, organizirajući mjesne straže i manje jedinice TO kao i dio rezervnog sastava policije, u mjesnim zajednicama Kamengrada, grada Sanskog Mosta, Trnove, Šehovaca, Briševa itd.  Iako vrlo skromno naoružani hrabro su stali u odbranu načela demokratije slobode i antifašizma. Naspram  sili tenkova i artiljerije kojom je raspolagala tzv. JNA koja se po snazi rangirala na 4 mjeto tadašnje Evrope, svojim lakim pješadijskim naoružanjem i ponekom lovačkom puškom, stajale su ove patriotske grupe, koje nažalost u odnosu ovakvih snaga nisu imale nikakve šanse.      

                    Paradigma otpora i hrabrosti na području Sanskog Mosta ali i šire regije Bos. krajine, oličena je u jedinici Zelenih Beretki iz mjesnih zajednica Vrhpolja i Hrustova, kojima  se priključila  i grupa patriota iz susjedne općine Ključ. Medju njima je bio mladi oficir  Amir Avdić kojeg su borci izabrali za svoga komandanta. Jedinica je u tom trenutku brojala oko 8 stotina boraca.

                   Galaja, šumovita kosa pored Vrhpolja, mjesto je rođenja i ratne baze ove slavne jedinice, koja u to vrijeme pruža vrlo ozbiljan otpor mnogo nadmoćnijem neprijatelju kojem nanosi i prve ozbiljne gubitke u ljudstvu.

                   Nepovoljna strateška pozicija ove jedinice, koja se našla u potpunom neprijateljskom okruženju, nemogućnost logističke podrške u naoružanju, municiji, lijekovima i hrani, nije omogućavala dugoročan opstanak ove jedinice na ovom području.

                  U jednom  taktičkom manevru ove jedinice Zelenih Beretki, dolazi do zarobljavanja  neprijateljske formacije od 40 vojnika i 5 oficira, što njenoj komandi otvara povoljnu poziciju za pregovore oko svoga dislociranja na slobodnu teritoriju Bos. krajine u Okrugu Bihać. Ova hrabra i briljantno  izvedena akcija, ostat će jedinstvena kao takva, tokom cijelog trajanja agresije na BiH.

Jedinica će po izlasku iz okruženja, kao  brigada ući u sastav slavnog 5. korpusa, te nastaviti svoj oslobodilački put sve do pobjedonosnog povratka u Vrhpolje i Hrustovo 1995.god. kao zasebna četa u sastavu Slavne 510. brigade 5. Korpusa.

                 Na svom slavnom i hrabrom ratnom putu ova jedinica ostala je bez mnogih svojih boraca, šehidskih legendi,  mnogi su ranjeni a najhrabriji su odlikovani dok su neki  postali  žive legende.

                  Eto zbog njih i njihove plemenite hrabrosti, trajna  legenda, ponos ovog kraja postala je  i vrhpoljska Galaja.

Senad Kubat

Podijeli