Ovih dana kao i svake poslijeratne godine, u proljetnim mjesecima maju i junu organizuje se manifestacija «dani otpora općine Sanski Most». Sadržajima ove manifestacije, Općina Sanski Most i njeni građani sa područja cijele općine, prisjećaju se događaja iz ratne 1992.god.
Bila je to godina početka agresije na netom obnovljenu i međunarodno priznatu, nezavisnu državu, Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Državni aparat ostatka bivše zajedničke države Jugoslavije, prešao je u apsolutnu vlast bivšeg komuniste i novopečenog srpskog nacionaliste Slobodana Miloševića. U to vrijeme vrlo moćna JNA, prethodno očišćena od većine nesrpskih oficira i vojnika, stavila se u službu nacionalističkih politika Srbije i Crne Gore, te potpomognuta srpskim nacionalistima iz Bosne i Hercegovine i njihovim paravojnim snagama, izvršila je vojnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, koja nije imala vlastite oružane snage niti adekvatno naoružanje, osim jednog dijela policijskih snaga i njihovog rezervnog sastava, te razoružane Teritorijalne odbrane u općinama sa bošnjačkom i hrvatskom većinom.
Surovi agresor i neumoljiv neprijatelj u svom tek započetom krvavom pohodu, željeli su Sanski Most samo za sebe, van Bosne i Hercegovine i bez Bošnjaka i Hrvata.
Takvim mračnim planovima suprotstavili su se patrioti ove općine, organizirajući mjesne straže i manje jedinice TO kao i dio rezervnog sastava policije, u mjesnim zajednicama Kamengrada, grada Sanskog Mosta, Trnove, Šehovaca, Briševa itd. Iako vrlo skromno naoružani hrabro su stali u odbranu načela demokratije slobode i antifašizma. Naspram sili tenkova i artiljerije kojom je raspolagala tzv. JNA koja se po snazi rangirala na 4 mjeto tadašnje Evrope, svojim lakim pješadijskim naoružanjem i ponekom lovačkom puškom, stajale su ove patriotske grupe, koje nažalost u odnosu ovakvih snaga nisu imale nikakve šanse.
Paradigma otpora i hrabrosti na području Sanskog Mosta ali i šire regije Bos. krajine, oličena je u jedinici Zelenih Beretki iz mjesnih zajednica Vrhpolja i Hrustova, kojima se priključila i grupa patriota iz susjedne općine Ključ. Medju njima je bio mladi oficir Amir Avdić kojeg su borci izabrali za svoga komandanta. Jedinica je u tom trenutku brojala oko 8 stotina boraca.
Galaja, šumovita kosa pored Vrhpolja, mjesto je rođenja i ratne baze ove slavne jedinice, koja u to vrijeme pruža vrlo ozbiljan otpor mnogo nadmoćnijem neprijatelju kojem nanosi i prve ozbiljne gubitke u ljudstvu.
Nepovoljna strateška pozicija ove jedinice, koja se našla u potpunom neprijateljskom okruženju, nemogućnost logističke podrške u naoružanju, municiji, lijekovima i hrani, nije omogućavala dugoročan opstanak ove jedinice na ovom području.
U jednom taktičkom manevru ove jedinice Zelenih Beretki, dolazi do zarobljavanja neprijateljske formacije od 40 vojnika i 5 oficira, što njenoj komandi otvara povoljnu poziciju za pregovore oko svoga dislociranja na slobodnu teritoriju Bos. krajine u Okrugu Bihać. Ova hrabra i briljantno izvedena akcija, ostat će jedinstvena kao takva, tokom cijelog trajanja agresije na BiH.
Jedinica će po izlasku iz okruženja, kao brigada ući u sastav slavnog 5. korpusa, te nastaviti svoj oslobodilački put sve do pobjedonosnog povratka u Vrhpolje i Hrustovo 1995.god. kao zasebna četa u sastavu Slavne 510. brigade 5. Korpusa.
Na svom slavnom i hrabrom ratnom putu ova jedinica ostala je bez mnogih svojih boraca, šehidskih legendi, mnogi su ranjeni a najhrabriji su odlikovani dok su neki postali žive legende.
Eto zbog njih i njihove plemenite hrabrosti, trajna legenda, ponos ovog kraja postala je i vrhpoljska Galaja.
Senad Kubat