Pokrila sam se sa 28 pa imam iskustva i kao pokrivena i kao otkrivena. Nije bilo ni zbog decka, ni zbog muza, a ni oca, cak naprotiv. Nekako dodje do toga kada ste prakticni vjernik, imate zelju potpuno se predati. Prvo se javlja na mahove, vremenom zelja postaje sve jaca i jaca…
Klanjate 5 dnevnih namaza, za svaki namaz morate biti pokrivena, tako da ta marama i odjeca je nekako i prije pokrivanja dio tebe, onda se pocnes pitati jednog dana kad ispred dzamije skines maramu zasto ja ovo radim kad se sasvim dobro osjecam i s maramom. Onda nadjes se negdje, muskarci ti prilaze, udvaraju ti, odmjeravaju te, prepricavaju neke neprikladne dozivljaje…
Iskreno nisam bas uvijek pazila sta cu i kako obuci, naravno da nisam izbacivala adute na izvolite, ali bez lazne skromnosti moram reci da sam muskarcima uvijek bila interesantna ma koliko ja mislila da sam pristojno obucena. Neke situacije su mi nekad bile smijesne, a nekada bas i nisu… Uvijek sam smatrala da je pokrivanje farz, samo se nekako nisam usudjivala, bojala sam se mozda cu se predomisliti, ma ne znam sejtan valjda… I onda sam odlucila, bilo je 100 puta lakse nego sam mislila… Svaleri vise nisu prilazili, ljudi su prestali psovati i pricati prostote preda mnom, istina pojavile su se cuvene predrasude, ali to je ojacalo moj karakter…
Islam nikada nece biti fensi-smensi, sto je dobro za borbu protiv vlastitog ega, pa onda prelazite level po level pa se opet vracate, a cilj je da te jedino bude briga sta o tebi misli tvoj Gospodar, a ne komsija, teta u prodavnici, drustvo iz Osnovne itd. Kakvo je osjecanje iznutra, pa ne znam ima tu uspona i padova, covjek uvijek na sebi mora raditi, ako ne radis jednog dana neces vise imati dovoljno imana za nositi hidzab. Ja jednostavno svoj hidzab volim, on je dio mog identiteta, kao moje ime, jezik, zavicaj… Ispocetka, kada sam se tek pokrila, skidala bih hidzab cim negdje dodjem jer ljudi nisu bili naviknuti na mene pokrivenu pa da im olaksam. Vremenom se to urijedilo pa sad nekad skidam, a nekada ne. Kod kuce sam otkrivena jer nema potrebe da se pokrivam. Nisam osim tih sitnih predrasuda i komentara dozivjela neka neugodna aman-zaman iskustva. Cesto i vani putujem, ljudima koji nisu iz Bosne sam cesto interesantna pa mi pridju, pricaju nesto neobavezno, ponekad pitaju ponesto o marami ili vjeri. Vjerovatno i oni zele ispipati kako to funkcioniram, narocito ako je ljeto…
U Sarajevu, konkretno najvece nerazumijevanje dolazi od strane zena, generacija moje majke i malo starije, to su oni malogradjanski standardi. One uvijek pretpostavljaju da se neki novci dobijaju za to. Poneki stariji muskarac znao je nekad kada prodje pored mene promrmljati nesto u stilu kurva…ali to se zaista rijetko rijetko desava. Najveci incident bio je kada sam jedne prilike, bilo je ljetno vece, setala i sa jednog balkona u ulici Marcela Snajdera neko me zalio pivom uz popratne komentare. Tada sam skontala koliko sam spremna na takve stvari jer me uopste nije obuzeo bijes kao sto bi inace, da dobijes zelju da vices, svetis se. Bili su to neki pomijesani osjecaji i neki ponos, sva sreca pa stanujem blizu… Eto, to su neka moja iskustva…
@bosna123