Islamska zajednica noćas mora pasti

reis_2
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić; O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (Kur’an) Izgleda da je u naše vrijeme laž postala neizbježan činilac društvenog života i da je ona, kojeg li paradoksa, uvjet stabilnosti i mira u kući našoj bosanskoj. Ona je posebno svojstvena bh. novinarima – provincijalcima (ne mislimo na provincijalizam u geografskom, već u duhovnom i moralnom smislu, jer je provincijalizam prije svega stanje duha), koji se, umjesto profesionalnim novinarstvom, sve više bave ideološkom indoktrinacijom širih narodnih masa, pokušavajući da, u ime monstruozne i rigidne komunističke ideologije i političke partije za čije se ciljeve bore i nastupaju, utječu na njihovu svijest ili, kako je to nekoć govorio Czeslav Milosz, vrše pravo porobljavanje svijesti. Glavna meta njihovih agresivnih napada, koje prati neskrivena mržnja, bila je i ostala Islamska zajednica, njeno vođstvo oličeno u instituciji reisul-uleme, i sve druge islamske vrijednosti. To su potvrdili i u slučaju famoznog hodže Omerhodžić Rešada koji je osuđen za pedofiliju, a koji su spomenuti novinari iskoristili kako bi osuli paljbu po kompletnoj Islamskoj zajednici, a prije svega po reisul-ulemi Mustafi ef. Ceriću, što im je ustvari i bio cilj.

Ne vjeruj novinarima – federalcima nikada

Većini bh. građana, posebno Bošnjacima, jasno je da spomenute novinare jako malo zanima, s moralnog

i čisto ljudskog aspekta, djevojčica koja je navodno bila žrtva hodže koji je osuđen za pedofiliju, a dokaza za ovu konstataciju imamo napretek. Jer, kako vjerovati novinarima koji su svojom propagandom u logor smrti u Guantanamu poslali šestericu nevinih ljudi i zbog toga se nikada nisu ni pokajali ni izvinili. Sada ih navodno boli sudbina djevojčice iz Gluhe Bukovice, a nimalo ih nije boljela sudbina toliko ucviljenih dječaka i djevojčica čiji su roditelji nevini truhnuli po američkim kazamatima. Komunistički novinari su njihove porodice namjerno i svjesno izvrgli šikaniranju i izolaciji iz društva, a posebno njihovu dječicu koja su u školi i na ulici nazivana sinovima i kćerima terorista i ubica. Kako vjerovati novinarima koji uživaju u patnji i boli Abu Hamzine djece i supruge koja je teško bolesna i koja sama brine o svojoj djeci, kada danima agituju na državne institucije da već jednom uhapse i protjeraju Abu Hamzu, koji sada ni kriv ni dužan truhne u zatvoru. Kako vjerovati Nikolini Veljović koja u Dnevniku FTV-a, drsko i bezobrazno izjavljuje da “reisul-ulema Mustafa efendija Cerić štiti pedofile u redovima Islamske zajednice i ratoborne vehabije i javno poziva na linč nepodobnih novinara’’, kad je to bezočna laž novinarke za koju smo ubijeđeni da svoj provincijski vokabular nikada ne bi upotrijebila za Vinka Puljića, ma kakve se malverzacije u Katoličkoj crkvi otkrile i dokazale. Kako vjerovati komunističko¬ateističkim novinarima koji su ne tako davno bezdušno napali Bošnjakinju koja je bila najbolji student i koja je

kao punodobna osoba izabrala islam za svoj životni put, predstavljajući je kao djevojku-razbojnika, koja je pobjegla od kuće kako bi namjerno napakostila svojim roditeljima, a u isto vrijeme su branili barbarsko ponašanje njenog oca “bubnjara’’ koji joj je zabranjivao javno ispoljavati vjeru. Da je kojim slučajem bilo obrnuto, i da ju je otac tjerao da nosi mahramu i da klanja, “brižni’’ federalci bi, bez imalo sumnje, animirali domaću i svjetsku javnost da im pomognu da spase nevinu i nezaštićenu osobu od oca nasilnika. Kako vjerovati Bakiru Hadžiomeroviću kada u svojoj udbaškoj emisiji ponovo reisul-ulemu Mustafu Cerića naziva lažovom zbog tačne i istinite izjave da kardinal Puljić gradi rezidenciju od 5.000 m², iako je cijela bh. javnost upoznata sa tim, i ko god prođe ulicom Josipa Štadlera lahko će vidjeti kakvu to rezidenciju i koliki mauzolej gradi kardinal Puljić, što znači da je kardinal zapravo govorio neistinu, a ne reis, ali mu Bakir to ne smije reći, što je samo po sebi vrlo indikativno. Kako vjerovati novinaru udbašu koji dezavuira bh. javnost i plaši je talibanizacijom Sarajeva samo zbog toga što direktorica Javne ustanove “Djeca Sarajeva’’ nosi hidžab i što javno ispoljava svoju pripadnost islamu, i koji sve mještane jednog sela naziva divljacima i barbarima samo zato što nisu na strani njegove “istine’’. Kako vjerovati novinarima koji vjeruju Dušku Tomiću, dokazanom špijunu i čovjeku koji je optužen za trgovinu bošnjačkom djecom u toku agresije na BiH, a kojem taj novinar daje maksimum

prostora u svojoj emisiji da napada reisul-ulemu i Islamsku zajednicu. Da ne spominjemo “Pogorelicu’’ i druge montirane procese, i sve nevino osuđene Bošnjake, njihove supruge i djecu, kojima će spomenuti novinari biti vječiti dužnici, jer su svojom hajkom prouzrokovali njihovu patnju i stradanje. Ne može se i ne smije vjerovati novinarima koji zbog svoje patološke mržnje prema islamu i muslimanima, svjesno i namjerno, u drugi plan stavljaju implementaciju četničko-ustaške ideje o podjeli BiH

o kojoj Dodik otvoreno govori, a Ivo Miro Jović i ostali hrvatski političari ga potpuno podržavaju u tome. Ta troglava aždaha, četnici, ustaše i komunisti, svako na svoj način, bez sumnje želi doći glave državi Bosni i Hercegovini, ali nadamo se, ako Bog da, da im to neće poći za rukom.

Municija protiv Islamske zajednice i institucije reisul¬uleme

Orkestrirana antiislamska hajka još jednom je potvrdila povezanost i spregu između komunizma i ateizma. Komunisti i ateisti su jednostavno neodvojivi kao sijamski blizanci i njihova glavna odlika je totalna moralna horizontala, nekultura, arogancija, vrijeđanje neistomišljenika, špijuniranje, podmetanje i život ispunjen lažima i iracionalnom mržnjom. Osim što komunisti i ateisti mrze islam u osnovi, oni Islamsku zajednicu u BiH napadaju i zbog toga što je ona vjerovatno jedina zajednica koja je istinski neovisna i ima mogućnost da potpuno slobodno artikulira i iznosi svoje stavove i da ih prezentira javnosti. Takva vrsta neovisnosti i slobodnog djelovanja, koja je sa sobom donijela i masovnu islamizaciju bošnjačkog korpusa i vraćanje vjeri, posebno omladine, itekako smeta komunistima. Zbog toga je udar na džemat Gluha Bukovica bio tako snažan, jer je to direktni napad na instituciju vjerske pouke koja komunistima smeta i u džamijama i u vrtićima podjednako. Pošto su oni eksperti za konstrukcije, friziranja vijesti i instrumentalizaciju određenih događaja, ubijeđeni su da će se, po domino-efektu, slučaj pedofilije u

jednom džematu negativno odraziti na ostale džemate i džamije, i da će ljudi izvući zaključak da su zapravo sve hodže potencijalni pedofili i da ih kao takve štiti njihov vrhovni poglavar, reisul-ulema Mustafa ef. Cerić, pa je zbog toga opasno i riskantno slati djecu na vjersku pouku. Jer, kada je u pitanju odnos prema islamu i muslimanima, komunistima jednostavno odgovara samo jedno stanje i to im je životni san, a to je da su tamnice pune muslimana, a džamije prazne. Osim toga, njih toliko ne zanima tamo neki hodža pedofil, već im takvi slučajevi služe isključivo kao municija za napad na Islamsku zajednicu i reisul-ulemu Cerića. Ipak je i za njih isuviše neuvjerljivo stalno gađati ćorcima, tj. izmišljotinama, pa im onda svaka i poluistinita, a kamoli istinita informacija dođe kao bojeva municija kojom onda nemilice zasipaju svoju metu. Zbog toga su za njih pozitivci samo oni koji napadaju Islamsku zajednicu, pa makar oni bili narkomani, ubice, kriminalci, trgovci djecom i sl. Komunistički novinari ne bi bili tako “hrabri’’ i drski da nemaju punu političku podršku SDP-a i njenog vođe koji je za samo nekoliko mjeseci vladavine pokazao šta bi radio muslimanima, da ponovo, ne daj Bože, dođe na vlast. No, nevjerovatno je, ali istinito, da oni, osim političke i ideološke, imaju i vjersku podršku i to, koje li koincidencije, od kardinala Vinka Puljića koji se, možemo slobodno kazati, otvoreno stavio na stranu islamofobičnih medija i novinara, namjerno pobijajući reisovu dobronamjernu tvrdnju da i Katolička crkva gradi svoju rezidenciju. Skriva kardinal istinu i lukavo šuti, a to se od njega moglo i očekivati, jer šutio je on i onda kada su ustaše napale na BiH, čekajući da se ostvari Tuđmanov fašistički naum, a šuti bogami i danas dok Dodik u svom manijakalnom zanosu priča o BiH kao savezu tri države, jer je vjerovatno to ono što je licemjerna Evropa obećala Srbima i Hrvatima u Dejtonu, da političkim putem ostvare ono što nisu mogli kamom. Kardinal jedino ne šuti, ni kod kuće ni na strani, kada izmišlja i širi priču o “novim’’ muslimanima u svom okruženju, koji su njemu nešto nepoznati i kojih bi se za sva vremena volio riješiti. Ali, oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti. (Kur’an)

Sijači smutnje i nereda

Mi ovim nipošto ne želimo da stajemo na stranu nekoga ko je osuđen za opasnu nastranost i grijeh, niti želimo biti bilo čiji advokati. Naprotiv, mi priznajemo da u našem društvu, pa i u Islamskoj zajednici koja je dio tog društva, ima mnoštvo problema i negativnih pojava na koje se mora ukazivati i koje se moraju spriječiti i sankcionirati. Svi ljudi griješe, i u islamu, bez obzira kakvu neko funkciju obavljao i službu vršio, nema svetaca i nedodirljivih ljudi. I kada bismo o svim problemima koje tište naše društvo pričali objektivno, dobronamjerno, posebno kada bi to činili mediji, čija primarna uloga i jeste pravovremeno informiranje javnosti i ukazivanje na određene probleme koji se mogu negativno odraziti na kompletno društvo, sigurno je da bi se stanje u društvu popravilo. Međutim, kada novinari nastupaju sa predubjeđenjem, sa ideoloških pozicija i sebi daju za pravo da unaprijed nekog proglase ovakvim ili onakvim, kada preuzimaju ulogu i tužitelja i sudije, i uz to još vrijeđaju, psuju i osuđujući kompletnu javnost ukoliko njihove apriorne tvrdnje ne prihvate kao istinite, onda je jasno svima da oni čak i onda kad raspolažu istinitim informacijama, tim informacijama žele samo posijati smutnju i nered u društvu i ništa više. Zbog svih ovih činjenica, s pravom kažemo da novinari-federalci nisu dobronamjerni i da zloupotrebljavaju svoju poziciju koju im mi obezbjeđujemo plaćanjem televizijske pretplate, kako bi napadali Islamsku zajednicu, njene vođe i sve muslimane. Ali, isto tako Islamsku zajednicu upozoravamo da ne smije zatvarati oči pred unutrašnjim problemima i sakrivati ih pod tepih, i ne smije nipošto dozvoliti da se tim problemima bave i da ih “rješavaju’’ neprijatelji islama i muslimana. Federalna televizija je tek jedan “prozor u svijet’’ koji otvaraju i zatvaraju ateisti. IZ ima hiljade svojih malih “prozora u svijet’’ (džamije i minbere), potencijal koji se mora na ispravan i adekvatan način iskoristiti kako bi se borila protiv svih anomalija i nastranosti u svojim redovima i kako bi se odbranila od zlonamjernih novinara i dušmana koji nam o glavi rade. To se mora učiniti sad i odmah, jer, sutra će već biti kasno.

SAFF 20. februar – 25. rebiu-l-evvel

Preuzeto atis-okc S.Most

Podijeli