U toj časnoj knjizi spasa Uzvišeni Gospodar Allah đž.š. kaže: «A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.» (En-Naziat 40-41)
Draga braćo!
Ovim ajetom Allah dž.š. garantuje Džennet onima koji strepe pred Bogom i suzdrže se od raznoraznih prohtjeva među koje svakako spada i DUHAN.(t.j. bolest zvana Nikotinomanija (upotreba duhana) o kojem vam želim nešto sada kazati)
Duhan je poznat svakom, kao što je poznata i njegova rasprostranjenost u svijetu, ali mnogima, čini se, nije poznata njegova štetnost i njegova besmislenost.
Na upotrebi duhana naročito se vidi koliko su ljudi robovi svojih navika i koliko su slabi pred svojim prohtjevima.
Prvo da se podsjetimo o povijesti upotrebe duhana?
Pušenje duhana dolazi iz Amerike i pojavljuje se na ovim prostorima u XVI stoljeću. U to vrijeme nije se pouzdano znala sa naučnog gledišta njegova korist niti šteta. Čak je bilo onih koji su pripisivali duhanu ljekovita svojstva sve do 1828. godine, kada je otkriven čisti glavni alkaloid duhana, nikotin.
1936. god. objavljeni su prvi pokusi s miševima: udisanjem duhanskog dima izazvan je rak na disajnim putevima u miševa.
1953. god. dokazana je karcinogenost katranskih supstancija iz duhana.
1960. god. u SAD-u izdana je naredba da na svakoj kutiji cigareta mora biti vidljivo napisano da pušenje cigareta škodi zdravlju.
1971. god. svjetska zdravstvena organizacija odlučuje se za sustavnu borbu protiv pušenja duhana, te je pušenje duhana definirano kao bolest ovisnosti.
U drugom ajetu, Uzvišeni Gospodar kaže: «Ne bacajte sami sebe u propast.» (El-Bekare, 195)
Pitamo se kakva je to štetnost duhana?
Jedna od najštetnijih tvari u duhanskom dimu je nikotin. Nikotin je najprofinjenija i uvjetno rečeno najmoćnija od svih droga. Nema dvojbe da je nikotin onaj duhanski sastojak koji uvjetuje ovisnost.
Pušenje se danas smatra glavnim čimbenikom rizika za nastanak raka bronha i pluća, usne i nosne šupljine, ždrijela, grkljana, jednjaka, gušterače, bubrega, mokračnog mjehura, rak želudca, povećava razinu masnoća u krvi, povećava krvni tlak, povećava bolest krvnih žila itd.
Najviše koncentracije duhana ima u zatvorenim prostorijama gdje je više pušača. Procjenjuje se da je četverosatni boravak u tim prostorijama sličan kao i življenje s pušačem 1 mjesec.(npr.razna sijela, kafane, sastanci na kojima se puši, pa čak okupljanja na đžennazama, mevludima itd.)
Pušenje, isto kao droga i upotreba alkohola, posebno štetno djeluje na zdravlje žena i mladeži. Mladež nažalost, i na svoju štetu, danas u veoma velikom broju puši. To čine dječaci, pa i djeca, ugledajući se u starije, ugledajući se jedni u druge i misleći da će pušenjem dokazati svoju važnost i neku jednakost sa odraslim, odnosno da su već stupili u red odraslih.
Zbog dokazanog izrazito štetnog djelovanja duhanskog dima, pa i na nepušače,od 1828g. U svijetu se sve više diže glas i vodi borba protiv upotrebe duhana isto kao i protiv pijančevanja i drogiranja.
Danas u većini zemalja su donešeni zakoni koji ograničavaju i zabranjuju upotrebu duhana (pušenja) na mnogim javnim mjestima i to je svakako pohvalno i treba podržati.
Preporučujem vam da pročitate priručnik: «Pušenje» od pisca dr. med. Zrinka Zvornik-Legen, kako bi se bolje informisali o štetnosti duhana.
S obzirom da se u ranija vremena nije znalo koliko je duhan štetan, mogla se nekako razumjeti, pa možda i tolerisati njegova upotreba. Ali sada to više nije ispravno.
Allah đž. š.nam kaže: « I ne ubijajte sami sebe, Allah dž.š. je zaista prema vama milostiv.» (En-Nisa-29)
A poslušajmo šta naš Poslanik Muhammed a.s. kaže: «Nikome (ni sebi, ni drugom) ne smije se šteta nanositi.» (ibn Madze,Ahmed.)
«Allah dž.š. je zabranio vino i sve što opija.» (Nesai)
«Dozvoljeno je sve što je prijatno i korisno a zabranjeno sve što je odvratno i štetno!»
Prva pojava duhana u XVI st. izazvala je brojne rasprave i u islamskom svijetu i za razliku od ostalih koji su čak govorili da je duhan ljekovit, većina alima je odmah u početku stala na stanovište da je duhan štetan i zabranjen po islamskom učenju.
Među prvim islamskim učenjacima još u 16 –tom stoljeću koji su osudili i zabranili upotrebu duhana bio je vrhovni poglavar muslimana u Istanbulu šejhul Islam – Fahrudin Muhamed Čivizade (umro 1586 god.), uz njega su kasnije pristali i dali mu punu podršku i mnogi drugi istaknuti alimi.
Zatim sultan Murat IV (u periodu od 1623 do1640) strogo je zabranjivao duhan i bio propisao smrtnu kaznu za pušače.
Naša ulema ovih prostora je također osuđivala upotrebu duhana, među koje se, svakako, ubraja i šejh Hasan Kaimija čuveni alim, sufija i pjesnik iz XVII st. rodom iz Sarajeva, a koji je umro 1690 god. u Zvorniku.
Zatim još jedan drugi učenjak i pisac iz XVIII st. Mustafa, sin Muhamedov-Akhisari iz Prusca (koji je umro 1755 god.) napisao je raspravu u kojoj navodi mišljenja mnogih islamskih mislilaca o zabrani duhana, navodi razne štete od njega i onda kaže: «Sve štete od duhana ne mogu se ni nabrojati ni pobilježiti.»
Ovako mišljenje su dali dotični učenjaci na osnovu svog zapažanja štetnih posljedica duhana, koje su oni još tada uočili i koje su, uglavnom, ovako izložili:
«Slabljenje zdravlja pušača, gubitak apetita, poremećaj funkcija nekih važnih organa, a naročito srca i jetre.»
«Osim toga» – rekli su – «Pušač širi oko sebe dim i neugodan zadah, pa tako, zagađivanjem zraka, uznemirava svoju okolinu, a to je već dovoljan razlog za osudu i zabranu duhana, jer je islamski princip i ne uznemiravati druge ljude.»
U Kur`anu se na više mjesta govori o štetnosti i pogubnosti ljudskih strasti s upozorenjem vjernicima, da im ne budu robovi, nego razumni gospodari.
«Ne slijedite strast i niske prohtjeve, da skrenete sa istine i s pravog puta.» (En-Nisa, 135)
«Ne slijedi svoju nisku strast i ne pokoravaj joj se, jer će te onda odvesti u zabludu, daleko od pravog Božjeg puta.» (Sad-26)
S obzirom na sve navedene stavove iz islamskog učenja i s obzirom na sve ono što se saznalo o štetnosti duhana, i što se još saznaje i otkriva o njemu u nauci, sa sigurnošću se može tvrditi da je upotreba duhana, prema islamskom učenju, prezrena i zabranjena stvar. To pogotovo vrijedi, kad ljekar preporuči čovjeku da se u interesu zdravlja okani duhana.
Ovakvo mišljenje zastupaju i dokazuju poznati islamski učenjaci ovog vremena među koje svakako spadaju:
čuveni islamski učenjak rektor el-Azhera Mahmud Šeltut u djelu «el-Fetava»,
zatim dr. Jusuf el-Kardavi u djelu «Halal i haram u Islamu»,
zatim i naš veliki alim rahm. Kasim ef. Dobrača u svom djelu «Kloni se zla».
Kao i naš uvaženi prof. dr. Sulejman Topoljak u svom djelu «Halal i haram u Islamu».
A naš Poslanik upozorava i kaže:
«Doći će ljudima takvo vrijeme u kome čovjek neće voditi računa šta mu je dozvoljeno, a šta mu je zabranjeno.» (Buhari)
Nažalost, mi danas skoro živimo u takvom vremenu, a podsjetimo se primjera kada je halifa Omer r.a. greškom popio mlijeko od deve zekata, kako je postupio, stavio je prst u usta i povratio.
Iskreni Allahovi robovi vodili su računa o halalu i haramu i oni od straha da ne pojedu ili urade i trun harama, napuštali su devet desetina halala.
I završit ćemo riječima našeg miljenika Muhammeda a.s. gdje kaže:
«Halal je jasan a i haram, ali među njima ima nejasnih stvari koje nisu poznate mnogim ljudima. Ko se čuva tih sumnjivih stvari čuva svoju vjeru i čast, a ko ih se ne čuva on će upadati u harame kao čoban koji čuva svoje stado oko zabrane i vrlo lahko počini zijan. Znajte, svaki vladar ima zabrana, a zabrana Allahova jesu Njegovi harami.» (Buhari)
Zato draga braćo budimo sigurni i zapamtimo da je upotreba duhana u svakom pogledu štetna a nije korisna ni u kakvom.
Gospodaru naš molimo Te za korisno znanje, te da ispravno razumijemo stvari koje su halal kao i haram te sačuvaj nas od upotrebe duhana i pomozi nas na pravom putu.
20. Ševval. 1430.h.g. h. Senad ef. Zenković
09.10.2009 god. Džemat-Hrustovo, Džamija «Šehidija»