Šta o Internetu misle najmlađi?
Razgovarajući sa učenicima petog i sedmog razreda osnovne škole o prednostima i nedostacima korištenja kompjuterskih igara i Interneta, uglavnom su isticali prednosti, a ujedno i razloge zbog kojih ih koriste: zabava, upražnjavanje slobodnog vremena, mogućnost dolaženja do informacija (i sižea lektira!) potrebnih za referate i sl. Srednjoškolci sa kojima sam razgovarala o istoj temi, na času odjeljenske zajednice su, pored prednosti, isticali i nedostatke: umor, bol u glavi i kičmi, umor i titranje pred očima različitih slika – ukoliko se radi o prekomjernom gledanju u monitor, izolovanost od vršnjaka, problemi sa roditeljima, trošenje novca itd. Ono što su istakli kao posebnu prednost jeste brza komunikacija na daljinu sa ljudima iz svih dijelova svijeta, druženje putem chata, msn-a, Facebooka i sl.
Uz malu asistenciju nastavnika tj. navođenje da sami dođu do zaključka, a ne da im se izlože gotovi odgovori, učenici su uglavnom odgovorili na zadatu temu. Nakon rada u grupama koje su trebale da odvojeno navedu prednosti i nedostatke korištenja Interneta, te prezentacija urađenog, učenici su istakli da o takvim temama dotad nisu puno razmišljali i da ih razmišljanje o dobrim i lošim stranama nečega može dovesti do pravilnog rasuđivanja.
Inače, i u porodici i u školi se na ovakav način može određeni problem rasvijetliti sa više aspekata, navođenjem isključivo dobrih argumenata i njihovim odmjeravanjem.
Internet – dvije strane medalje
Internet zaista može da pruži obilje informacija, da poboljša komunikaciju među ljudima na brži, jeftiniji i efikasniji način (posebno kada su kamerice u pitanju), da omogući protok znanja, iskustava i vještina, da na prijemčljiv način, putem virtualnih programa, dočara određena zdanja, destinacije i dr., te da poslovnim ljudima otvori mogućnosti za prezentacije, razmjene ideja i uspostavljanje saradnje. Ali, postoji i druga strana medalje. To je neuhvatljivo plasiranje lažnih informacija u svrhu ostvarivanja ideoloških, političkih i kolonizatorskih, ili čak vojnih ciljeva. Informacije koje govore o krupnim događajima u svijetu (podmetanje autobombi, atentati, podmetanje požara, izazivanje drugih nemira i sl.) ne moraju biti a priori tačne, posebno kada se radi o preuzimanju odgovornosti za napade, prijetećim porukama i sl. Znamo da se vrlo lahko može podići stranica na kojoj se mogu plasirati takve informacije. Može se isto tako vijest proslijediti na neograničen broj drugih stranica i mail adresa i tako se proširiti velikom brzinom i na veliko područje. Putem Interneta se mnogi korisnici mogu dovesti u zabludu i zaraziti ne samo virusom, nego i «virusnim oboljenjem» zvanim propaganda.
Prekomjerno korištenje Interneta može dovesti do stanja hipnotiziranosti u kojem korisnik ne može da odvoji realan svijet od virtualnog kojeg ima posredstvom računara. Sa tim problemom se posebno suočavaju djeca koja mnogo vremena provedu „igrajući se“ za računarom. Ali to nije jedini problem. Igre koje mališani preferiraju se uglavnom zasnivaju na ubijanju protivnika (ima tamo neki terorista) oružjem koji oni sami odaberu. Prikazivanje u igrici ubijenog čovjeka koji sav krvav pada na tlo je predstavljeno kao uspjeh igrača, a ustvari se tako kod njega usađuju neke nove osobine: agresivnost, skolonost ka nasilju i ubijanju, ravnodušnost prema žrtvi, ali i potreba za dominacijom, uživljavanje u svijet imaginarnog i bijeg od stvarnosti.
Neko se svojski potrudio da kreira velikom broju djece i mladih svijet oko njih u koji oni bježe u slobodno vrijeme, pa čak i u vrijeme nastave u školi. Nije rijetkost da vidite skupinu dječaka koji pobjegnu sa časa samo da bi pola sata odigrali jednu partiju neke igrice!
Loši utjecaji na socijalizaciju
Opčinjenost računarom, bilo da se radi o igricama ili o surfanju Internetom, može zaista ugroziti socijalizaciju svih korisnika bez obzira na uzrast. Jer, ako se nastavi ovako progresivno razvijanje ovog oblika komunikacije među ljudima, oni će osjećati potrebu da više vremena provedu uz računar, nego u društvu prijatelja. Kod ljudi će se stvoriti navika da radije komuniciraju preko msn-a ili Facebooka, nego da se vide i porazgovaraju face to face. Nije li onda Internet, samo još jedno sredstvo za uspostavljanje otuđenosti među ljudima? A, kada do toga dođe, prestaju živi govor, bliski kontakti među ljudima, čime slabi emocionalnost i to ona pozitivna, ljudi postaju prazni i gube volju za društvom i prisustvom drugih. A sa njma kao takvim, lakše je manipulisati jer nisu u toku dešavanja u onom “vanjskom” svijetu.
Dakle, kako god razmišljali o Internetu kao izobilju informacija dostupnih svima, tako moramo imati na umu i kvalitet tih informacija i njihovu korisnost za pojednica i širu društvenu zajednicu. Jer, jednom pojedincu koji satima gleda u monitor i pretražuje web stranice ili komunicira sa nekim, zaista korist od toga treba da bude dovedena u pitanje naspram njegovog mentalnog zdravlja, društvenosti, otuđenosti od realnog svijeta, podočnjaka i zračenja kojem je izložen. Kao i u svemu, i u ovome treba napraviti balans i od Interneta uzeti samo ono najpotrebnije i najbolje za nas. Jer, jedino na takav način nećemo zapasti u zamku, a to je da od običnog korisnika računara, postanemo ovisnici, da nam potreba za informacijama ne preraste u opčinjenost surfanjem, svakodnevnom navikom bez koje ne možemo zamisliti nijedan dan. Govorimo o tome ne bez razloga, jer su mnogi zapadnjaci već došli u taj stadij da im je draže sjediti za računarom i «družiti se» sa tim uređajem, nego sa prijateljima, da im je lakše prijetelju satima slati poruke, nego se s njim smijati, razgovarati ili svađati isto toliko vremena „uživo“!
Zato odrasli, svedite korištenje Interneta samo na jednostavnu potrebu za tim i provjerite koliko se dnevno vaše dijete zadržava ispred monitora. Pogrešno je mišljenje da su djeca igrajući se kompjuterskih igara mirnija i da vam tako dopuštaju da na miru obavljate svoje obaveze ili se odmarate. Umjesto toga, ako već nemate dovoljno vremena za druženje sa njima, uputite ih na druženje sa vršnjacima. Bit će im zasigurno korisnije. A njihovu upotrebu računara, svedite na pola sata ili maksimalno sat vremena dnevno.
Rezultate tog ograničenja možda nećete primjetiti odmah, ali itekako kasnije kada dijete bude moralo da zna izraziti verbalno svoje mišljenje, znanje i sl., kada bude trebalo da komunicira sa mnogo ljudi, da zna norme lijepog ponašanja, praktično provođenje svojih znanja i umjeća i kada na konkretne probleme bude trebalo da konkretno odgovori. Tu mu upotreba računara, priznat ćete, neće baš mnogo pomoći.
Odgoj.com