Značaj zdrave komunikacije u porodici

family_talking
Komunikacija (lat.communicatio,comunico-saopćiti,priopćiti) je razmjena sadržaja poruka između subjekata, najvažniji i najrasprostranjeniji oblik komuniciranja je pisani i govorni jezik.. To je tvz. verbalno komuniciranje za razliku od neverbalnog komuniciranja koje se sastoji u komuniciranju  pomoću pokreta   očiju,ruku,mimike,pantomime,gestikulacije i dr. Porodica je najvažniji faktor u prvim godinama odgoja mlade ličnosti. Ona udara temelje cjelokupnoj strukturi ličnosti.
Odgovorno roditeljstvo vrlo je važna osobina zrelog čovjeka i zato joj pripada ugledno mjesto među odgojnim vrijednostima porodičnog odgoja uopće. Ima li važnije uloge u društvu od uloge dobre majke ili dobrog oca? Ima li vrijednijeg poziva od poziva roditelja,staratelja i odgajatelja, koji donosi na svijet,njeguje i usmjerava novi život, novog čovjeka? To je ljudski topao,ljubavlju protkan,poštovanja vrijedan, ali i vrlo odgovoran poziv.
Sretan život u roditeljskom domu važan je zalog svakom djetetu. Djeca koja su odrasla u sretnoj porodici, u domu gdje su roditelji bili jedno prema drugom pažljivi, obazrivi, složni imaju bolje izglede da i sami budu sretni.
Porodični odgoj će biti učinkovitiji ako su skladni porodični odnosi  i gdje je izvršena pravilna podjela obaveza u jednom domaćinstvu.
Puni i zdravi život u porodici bez komunikacije je skoro nemoguć, naročito kad je u pitanju odgoj djece školske dobi. Dobra komunikacija roditelja omogućava nadzor nad djecom u izvršavanju njihovih svakodnevnih obaveza i ponašanja. Komunikacija omogućava razumijevanje, podršku, saradnju, rješenje problema.

U  porodici  se  ostvaruju  prvi  socijalni  kontakti, a  u  tom  procesu  socijalizacije  lični  primjer  igra  izuzetno  značajnu  ulogu. To  ostvaruju  samo  one  porodice  sa  uvažavanjem, poštovanjem  i  harmonijom  među  članovima  porodice.

Porodica  je  primarna odgojna  sredina  koja  je  kroz  svoj  razvoj  doživjela  mnoge  promjene  kao  što  su :

–    Promjene u funkciji porodice(zaposlenost  oba  roditelja , društvena  angažovanost i sl.)
–    Promjene  u  strukturi  porodice ( bez  „treće  generacije „, sa  manje  djece, nepotpuna  porodica  i sl.)
–    Promjene  u  odnosima u  porodici ( ekonomska  nezavisnost  žena, izjednačenost  u  obrazovanju, promjene  u  kulturnom  standardu  porodice  i  sl.)
–    Promjene  u  odnosu  prema  djeci ( poštovanje  ličnosti  djeteta, dugotrajnost  školovanja, briga  o  razvoju  i sl.)

Participiranje  roditelja  u  radu  sa  školom  postaje  imperativ  vremena  i  nove  reformisane  škole, primjerene  izazovima  21.vijeka  jer  se  lepeza odgojno-obrazovnog  rada  svakodnevno  proširuje.
Roditelji  se  nadaju  i  sanjaju  o  tome  da  će  njihovo  dijete  biti  najuspješnije – ne  samo  u  sportu, muzici, drami  ili  školi, već  i  u  životu.
Ako  želimo  da  naša  djeca  uspiju  u  životu  moramo  promijeniti  odnos  prema  njima  i  odgojne  principe  koji  se  zasnivaju  na  kažnjavanju („Uči  ili  ćemo  te  kazniti“) u  onaj  princip  koji  će  zadovoljiti  elementarne  potrebe („Uči i to će učiniti tvoj  život  kvalitetnijim“).
Većina  autora  se  slaže  s  tim  da je  i  agresivnost  posljedica  lošeg  odgoja  djeteta. Agresivnost  se  javlja  u  trenutku  kad  dijete  ne  može  zadovoljiti  svoje   potrebe  na  odgovarajući  način  te  se  javlja  frustracija. Npr.  u  porodici  nekoordinirani  odgoj  majke  i  oca   koji  ne  mogu  usaglasiti  svoje  odgojne  postupke, pedagoški  neprijatna  atmosfera  u  porodici, česte  svađe  i   prepirke  između  članova  porodice, fizičko, verbalno  ili  emocionalno  zlostavljanje, autoritativan stav  roditelja  prema  djeci, nebriga  za  dijete, pasivnost  roditelja  utiču  na  pojavu  agresivnosti  kod  djeteta.

Pretpostavke  za  nepravilan  odgoj  djece  bi  mogle  proizaći  iz  slijedećih  postupaka roditelja:
–    Od  najranije  dobi  davati  djetetu  sve  što  poželi, pa  na  taj  način  će  odrasti  u  uvjerenju  da  mu  je  cijeli  svijet  dužan  pružiti  lagodan  život.
–    Kada  dijete  pokupi  ružne  riječi , smijte  mu  se. Mislit  će  da  je  baš  simpatičan. To  će  ga  takođe  ohrabriti  da  nauči  još „simpatičnije“ riječi  koje  će  vas  kasnije  oboriti  s  nogu.
–    Nemojte  ga  nikada  upućivati  u  duhovne  stvari. Čekajte  da  postane  punoljetan  i  tada  ga  pustite neka  sam „ odluči“.
–    Pokupite  za  djetetom sve  što  ostavi  razbacano  u  svojoj  bližoj  i  daljoj  okolini: knjige, cipele  i  odjeću. Činite  sve  umjesto  njega, tako  da  će  naučiti  odgovornost  uvijek  prebaciti  na  drugoga.
–    Dopustite  djetetu  da  pročita  sve  što  mu  dođe  u  ruke.Pazite  da  posuđe  kojim  se  služi  bude  sterilizirano, ali  mu  zato  dopustite  da  mozak  hrani „ smećem“.
–    Redovito  se  svađajte  u  prisustvu  djece.
–    Dajte  djetetu  novca  koliko  želi. Nemojte  mu  nikada  dopustite  da  sam  zaradi. Zašto  da  se  muči  kao  vi?
–    Zadovoljite  sve  njegove  prohtjeve  za  hranom, pićem  i  udobnošću. Neka  svaka  njegova  želja  za  vas  bude  zapovijed!
–    Izbjegavajte  riječ  pogrešno. Ona  bi  i  djetetu mogla  izazvati  osjećaj  krivice.Tako  će  poslije, ako  bude  uhvaćen  zbog  nekog  prestupa, vjerovati  da  se  cijeli  svijet  okrenuo  protiv  njega.
–    Ako  se  sukobi  sa  komšijama, profesorima  ili  policijom, uvijek  budite  na  njegovoj  strani. Oni  svi  imaju  neke  predrasude  o  vašem  djetetu.
–    Kada  vaše  dijete  stvarno  dođe  u  neprilku  izvinite  se  u  njegovo  ime:“Nikada  ništa  nisam  mogao  za  njega  učiniti!“
–    Pripremite  se  za  život  pun  tuge  i  bola. Najvjerovatnije  ćete  ga  imati  upravo  takvog.

Pravilan  odgoj, zasnovan  na  toplini, ljubavi, povjerenju, podsticanje  razvoja  pozitivnih  osobina  ličnosti, iskren  razgovor  roditelja  sa  djetetom  zasnovan  na  uvažavanju  i  obostranom  povjerenju  je   temelj  razvoja  zdrave  ličnosti  i  prevencije bilo  kojeg  poremećaja  u  ponašanju  djeteta.

I  školska  sredina  treba  biti  uređena  na  taj  način  da  stavlja  dijete  odnosno  učenika  u  poziciju  subjekta, da  podstiče zdravu  komunikaciju  sa  učenicima  uvažavajući  njihovu  ličnost  i  njihove  potrebe.

KAKO ODGOJITI NENASILNO DIJETE?

Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja.Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. Ovi prijedlozi su osmišljeni upravo za roditelje,kako bi i oni pridonijeli prevenciji i smanjenju nasilja.

Roditelji imaju važnu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo odgajajući svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi. Slijede prijedlozi koji bi vam u ostvarivanju te uloge mogli pomoći. Iako ih možda nećete moći ostvariti u cijelosti, ako date sve od sebe, sigurno ćete djelovati na promjene u djetetovom ponašanju i životu.

Svako  od  nas  teži  tome  da  bude  što  bolji  roditelj  svom  djetetu. Svako  dijete  je  individua  i  svaki  odnos  između  roditelja  i  djeteta  je  različit  pa  vrlo  često  nema  smisla  slijepo  se  držati  nekih  univerzalnih  savjeta.  Ipak,  postoje  neka  „pravila“  kojih  bi  se  svaki  roditelj  kojem  je  stalo  do  dobrog  odnosa  sa  svojim  djetetom  trebao  pridržavati…

Pružite djeci ljubav i pažnju (osjećaj sigurnosti)

Svakom djetetu je potreban blizak odnos s roditeljima pun ljubavi kako bi se osjećalo sigurno i  zaštićeno te razvilo osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.

Manja je vjerovatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delikvencija ako se roditelji posvete djetetu, puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja.

Nije lako pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Ako vam se biti roditelj čini preteškim i stresnim, porazgovarajte o tome s djetetovim pedijatrom, stručnim  suradnikom u vrtiću ili školi. Oni ća Vam dati savjet ili Vas uputiti u roditeljsko savjetovalište (gdje se roditelji  educiraju kako na pozitivne načine riješiti probleme nastale u odgajanju djece).
Važno je upamtiti da djeca imaju svoju vlastitu ličnost i razum, te da njihovo osamostaljivanje ponekad kod roditelja stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočarenja. Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe  da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

Budite prisutni u djetetovom životu

Djeca ovise o roditeljskoj podršci,zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati  “svojom glavom“. Bez pravilnog nadzora, djeca ne dobijaju potrebnu sigurnost. Studije su pokazale da djeca koja nemaju kvalitetan nadzor roditelja, vrlo često razviju poremećaj u ponašanju.

•    Osigurajte da znate gdje su Vam djeca u svakom trenutku i ko su prijatelji s kojima se druže. Kad ne možete biti s djecom povjerite ih nekome kome vjerujete. Nikada ne ostavljajte malu djecu samu kod kuće, pa makar na kratko vrijeme (djecu mlađu od 10 godina)
•    Ohrabrite školsku djecu za sudjelovanje u nadgledanim školskim aktivnostima kao što su dodatna nastava, sport ili rekreacijske grupe. Uključite ih u preventivne programe raznih sekcija i društva u zajednici.
•    Pratite djecu na aktivnosti i uočite kako se slažu s drugom djecom. Naučite dijete kako se nositi s tuđim uvredama, prijetnjama ili udarcima. Objasnite djeci kako takva ponašanja nisu prihvatljiva te ih ohrabrite da se ne druže s djecom koja se ponašaju na takav način.

Budite model prihvatljivog ponašanja svojoj djeci

Djeca uglavnom uče prema primjerima. Ponašanje, vrijednosti i stavovi roditelja i drugih odraslih imaju veliki utjecaj na djecu. Vrijednosti poštovanja, istine i ponosa u vašoj obitelji mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom susjedstvu ili idu u školu punu nasilja. Većina djece ponekad reagira agresivno i može udariti drugu osobu. Upozorite dijete o mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Pohvalite djecu kad problem riješe konstruktivno bez nasilja. Djeca će vjerovatnije ponoviti pozitivna ponašanja ako ih primjetimo i kad su za njih nagrađena pohvalama i pažnjom.

Djecu možete naučiti kako na nenasilan načine riješiti probleme tako da raspravite problem s njima, podstaknete ih na razmišljanje o tome šta se može dogoditi ako nasilno rješavaju problem te šta ako problem riješe bez nasilja. Ovakav način zajedničnog  “glasnog razmišljanja“, pomoći će djeci da uoče kako nasilje nije koristan način za rjašavanje problema.

Roditelji ponekad ohrabruju agresivno ponašanje, a da toga nisu ni svjesni. Na primjer, neki roditelji smatraju da je za dječake dobro da se nauči tući. Naučite dijete da je probleme bolje rješavati  mirnim riječima, a ne šakama, prijetnjama  ili oružjem.
Pomozite djeci da nauče kako konstruktivno i nenasilno iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Naučite ih svoje najdraže igre,hobije ili sport i pomozite im da razviju svoju nadarenost i vještine. Čitajte priče mlađoj djeci, a starije vodite u biblioteke ili pričajte priče o ljudima koji su uticali da svijet postane bolje mjesto.

Vodite  računa  koliko  vam  djeca  provode  vremena  za  kompjuterom  jer  te  igrice  djecu  odvajaju  od  najbližih, utiču  na  razvoj  mašte, prouzrokuju  čitav  niz  fizičkih  tegoba ( poremećaj  ishrane  i  spavanja). Po  pravilu,  roditelji  bi  trebali  ponekad  igrati  igrica  sa  svojim  djetetom  te  da  o  tome  diskutuju  zajedno, da  analiziraju  realno  i  irealno…  Istraživanja  su  pokazala  da  dijete  do  svoje  15. godine  odigra  oko  10000  sati  igrica  ( autor  istraživanja: Marc  Sprensky  koje  je  nosilo  naziv : Koliko  su  igrice  sa  nasilnim   sadržajima  preduslov  nasilnim  oblicima  ponašanja? )

Ne tucite djecu!

Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih podstaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se oni kažnjavaju.

Fizičko kažnjavanje spriječava određena ponašanja samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da nema nikakav uticaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.

Evo nekih prijedloga kako postupiti kada nas zabrinjava djetetovo ponašanje:

•    Recite kako se osjećate kad se dijete tako ponaša
•    Dajte djetetu “time out“ –neka sjedi mirno i tiho onoliko minuta koliko ima godina starosti

Djeca trebaju osjetiti da greške mogu i popraviti. Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka.Pomognite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti. Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ponizite. Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno i poštivano.

Hvalite  dijete

Pohvala  je  daleko  učinkovitija  od  kazne. Dokazano  je  da  su  djeca  sklona  ponavljati  ona  ponašanja  za  koja  su  nagrađena, makar  to  bilo  samo  u  obliku  pohvale. Nemojte  se  bojati  da  biste  mogli  stvoriti  malog  egomanijaka, jer  se  to  neće dogoditi. Pokušajte  izbjegavati  kažnjavanje  i  pridavanje  pažnje  neželjenim  oblicima  ponašanja, već  se  u  potpunosti  fokusirajte  na  pozitivne  stvari  koje  je  dijete  napravilo. Na  kraju  svakog  dana  prisjetite  se  jedne  dobre  stvari  koje  je  dijete  taj  dan  učinilo( podijelilo  igračke  s  drugim  djetetom, pojelo  cijeli  ručak, pospremilo  igračke…) i pohvalite  ga.

Komunicirajte

Pokažite  iskren  interes  za  ono  što  dijete  radi, razgovarajte  o  njegovim  razmišljanjima, osjećajima  i  svakodnevnici. Pričajte  mu  vi  o  tome  šta  ste  uradili, šta  volite  i  šta  ne  volite. Malo  dijete  učite  verbalizaciji  osjećaja  kako  bi  kad  malo  odraste  moglo  tačno  detektirati  svoje  osjećaje  i  naučiti  se  nositi  s  njima  na  pravilan  način.  Dopuštajte  mu  da  samo  iskomunicira  svoje  želje  i  potrudite  se  što  češće  davati  mu  mogućnost  izbora.Sve  objašnjavajte  i  pričajte  od  najranije  dobi  – naravno, kada  dijete  jednom  počne  pričati, ne  zaboravite  ga  i  slušati.

Pazite  na  djetetovu  ishranu

Nije  nužno  da  hranu  za  djecu  kupujete  isključivo  u  dućanima   sa  zdravom  hranom, no  poželjno  je  težiti  uravnoteženoj  ishrani, izbjegavati  lošu  hranu , a  slatkiše  umjereno  dozirati. Dakle, djetetov  jelovnik  treba  se  temeljiti  na  voću, povrću, žitaricama, mliječnim  proizvodima  i  ribi  i  mesu, a  hranu  poput  pašteta, hrenovki, grickalica, jela  prženih  u  puno  ulja  poput  prženih  krompirića  te  instant  hranu ( supe  iz  vrećica  i  slični  gotovi  proizvodi ) djeca  bi  trebali  potpuno  izbjegavati.

Budite  dosljedni

Nije  uvijek  lako, ali je  dugoročno  isplativo. Većina  roditelja  padne  u  zamku  popuštanja  da  bi  kratkoročno  riješili  problem- npr.  kažete  djetetu   da  mu  nećete  kupiti  igračku,  no  na  kraju  mu,  nakon  njegovog  polusatnog  vrištanja , plakanja, moljenja  i  kumljenja – tu  igračku  ipak  kupite.Prekinite  takve  situaciju  u  startu-  čim  vidite  da  će  doći  do  konfliktne  situacije,  upitajte  se  hoćete  li  popustiti  na  kraju  pod  pritiskom. Ako  hoćete,  onda  je  bolje  da  popustite  odmah.  U  suprotnom  djetetu  šaljite  poruku  da  ćete  promijeniti  svoju  odluku   ako  se  ono  dovoljno  potrudi  i  onda  gubite  kredibilitet. Odvojite  bitno  od  nebitnog  i  ne  insistirajte  na  stvarima  koje  vam  doista  nisu  važne.

Dragi naši roditelji, da li vam je toliko teško da nam ponekad kažete:

Ti si poseban!
Znao sam da ti to možeš!
Ponosan sam na tebe!
Ti si iznad toga!
Sada si na dobrom putu!
Ti si jedinstven!
Sviđaš mi se!
Ti si tako drag!
Ti si važan!
Dobro si naučio!
Ti odrastaš!
Dao si sve od sebe!
Divno od tebe što si to podijelio  sa  nama!
Vjerujem ti!
Puno mi značiš!
Činiš me sretnim!
Ti si naša nada!
Uljepšavaš mi dan!
Poštujem te!
Značiš mi jako puno!
Ti si radost!
Ti si pravo blago!
Ti si divan!
Grlim  te!!
Ljubim  te!!

Vaš osmijeh vrijedi hiljadu riječi!

Znajte, mnogo vas volimo, a bolje da vas volimo, nego da vas se bojimo!!!

MI POSTAJEMO ONO ČEMU NAS UČITE
(nama odraslima na razmišljanje)

Ako dijete živi u neprijateljstvu,
ono uči da se bori.

Ako dijete živi u poruzi,
ono uči da se postidi.

Ako dijete živi sa sramom,
ono uči da se osjeća krivim.

Ako dijete živi u toleranciji,
ono se uči strpljenju.

Ako dijete živi sa ohrabrenjem,
ono se uči povjerenju.

Ako dijete živi sa pohvalom
ono uči da poštuje.

Ako dijete živi s pravednošću,
ono se uči pravdi.

Ako dijete živi u sigurnosti,
ono uči da vjeruje.

Ako dijete živi s odobravanjem,
ono uči da voli samog sebe.

Ako je dijete prihvaćeno i okruženo
prijateljstvom,
ono uči da pronađe  ljubav  na svijetu.

Pripremila: Mediha Beširević, prof. pedagogije i psihologije

Odgoj.com
Podijeli