Danas je 17. dan ramazana u 1431. hidžretskoj godini, koji nas podsjeća na Bedr ili Bedr Hunejn, mali grad jugozapadno od Medine, gdje je tačno prije 1429. godina istina pobijedila laž i tako izvela čovječanstvo iz tame u svjetlost: قل جاء الحق و زهق الباطل إن الباطل كان زهوقا – A sada reci: „Istina je pobijedila a laž je poražena, jer laž je morala biti poražena” (Kur'an, 17:81). Dakle, poput suoćenja Musaovog (a.s.) qavma (naroda) na Moru sa pitanjem „spasit se ili ne spasiti” ispred faraonove nasilne vojske, Muhammedov (a.s.) ummet se suočio na Bedru sa pitanjem „biti ili ne biti” pred najezdom mekkanskih pagana-mušrika. Oba slučaja, Muhammedov (a.s.) na Bedru i Musaov (a.s.) na Moru Kur'an-i azimušan naziva furqān. وما أنزل علي عبدنا يوم الفرقان يوم التقي الجمعان، والله علي كل شئ قدير – I nadahnuće koje smo spustili našem Pokorniku na dan furqāna, a to je bio dan suočenja dviju skupina, došlo je od Allaha koji je Svemoćan u sveme što čini (Kur'an, 8:41) وإذ آتينا موسي الكتاب والفرقان لعلكم تهتدون – I kada smo Musau dali knjigu i furqān kako bi u tome vi prepoznali pravi put (Kur'an, 2:53).
Riječ furqān ukazuje nam da se tog dana, kad je Musaov narod odlučio da se oslobodi faraonovog ropstva, duboko i nepremostivo More rastavilo kao znak Božje milosti za spas Musaovog qavma (naroda) i propasti Faraona i njegove vojske:
وَإِذْ نَجَّيْنَاكُم مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ يَسُومُونَكُمْ سُوَءَ الْعَذَابِ يُذَبِّحُونَ أَبْنَاءكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءكُمْ وَفِي ذَلِكُم بَلاء مِّن رَّبِّكُمْ عَظِيمٌ. وَإِذْ فَرَقْنَا بِكُمُ الْبَحْرَ فَأَنجَيْنَاكُمْ وَأَغْرَقْنَا آلَ فِرْعَوْنَ وَأَنتُمْ تَنظُرُونَ.
I kada smo vas (Musaov narod) od faraonove vojske spasili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku vam silovali – to vam je bilo veliko iskušenje od vašeg Gospodra; a onda smo zbog vas more rastavili i tako vas spasili, a faraonovu vojsku na oči vaše, potopili (Kur'an, 2:49:50).
Ovaj događaj Jevreji nazivaju Passover ili Pesach, kao najvažniji datum u povijesti judaizma. No, život Muasa (a.s.) i njegovog naroda nije ništa manje važan ni za nas muslimane i zato je suvisla usporedba Muhamedovog (a.s.) Bedra i Musaovog (a.s.) Mora u smislu furqāna, razdjelnice u povijesti čovječanstva.
Da Uzvišeni Allah nije rastavio More za spas Musaa i njegovog naroda od faraonovog ropstva, ne bismo znali za deset Božjih zapovijedi; da Uzvišeni Allah nije rastavio istinu od laži za spas istine na Bedru ne bismo znali za Muhammedov (a.s.) ummet, a to je Matica čovječanstva, kao plodna ženka oko koje se okuplja od milijardu i više radilica. To je Muhammedov (a.s.) ummet, Matica čovječanstava koja vjekovima polaže u komorice saća dvije vrste sjemena: oplođeno, iz kojeg se razvijaju radilice i neoplođeno, iz kojeg izlaze trutovi. Radilice izrađuju saće, skupljaju hranu, prerađuju nektar u med, odgajaju potomstvo, čuvaju gnijezdo i reguliraju temperaturu i vlagu unutar gnijezda. O tom sjemenu je danas riječ – o oplođenom sjemenu iz koje su se razvile radilice, koje su na Bedru porazile trutove da bi čovječanstvo imalo duhovnu hranu, sigurno gnijezdo i uravnoteženu temperaturu za razvoj kulture i civilizacije bez koje ljudski život ne bi imao smisla.
Ako Muasaov (a.s.) primjer furqāna na Moru nije dao da se ubije duh slobode čovječanstva, onda Muhammedov (a.s.) primjer na Bedru nije dao da se ugasi duh borbe čovječanstva za slobodu istine i pravde. Uzvišeni Allah je oslobodio Musaov narod od faraonovog ropstva, ali se sam narod nije oslobodio od zabluda:
وَإِذْ وَاعَدْنَا مُوسَى أَرْبَعِينَ لَيْلَةً ثُمَّ اتَّخَذْتُمُ الْعِجْلَ مِن بَعْدِهِ وَأَنتُمْ ظَالِمُونَ (2:51)
– I kada je Uzvišeni Allah (nakon što ste postali slobodni) Musāu četrdeset noći obećanje ispunjavao, vi ste, u njegovoj odsutnosti, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli (Kur'an, 2:51).
U tom je bitna razlika između Musaovog (a.s.) iskustva na Moru i Muhammedovog (a.s.) iskustva na Bedru, koje je, kao što smo vidjeli, doista usporedivo samim tim što se spominje u Kur'anu i to Musaovo (a.s.) iskustvo mnogo ćešće u više kur'anskih poglavlja – dakle, bitna razlika je u tom što u Musaovom slučaju Bog, dž.š., spašava Musaov (a.s.) narod, bez aktivnog sudjelovanja ni Musaa (a.s.), ni njegovog qawma (narod), pa se, stoga, uvijek naglašava: وَإِذْ نَجَّيْنَاكُم مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ – I kada smo vas spasili od faraonovih ljudi… – Sjetite se Allahove blagodati kojom ste spašeni od faraonovih ljudi (Kur'an, 14:6). أذكر نعمة الله عليكم إذ أنجاكم من آل فرعون
Istina, kada se govori o Bedru, Allah Uzvišeni kaže: وما رميت إذ رميت ولكنّ الله رمي ولِيُبلِيَ المؤمنين منه بلاءً حسنا إنّ الله سميع عليم – Nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, a Allah zaista sve čuje i sve zna (Kur'an, 8:17). Pa ipak, Bog, dž.š., ne spašava muslimane na Bedru od mekkanskih pagana-mušrika, kao što je spasio sinove Izaraelićane od faraonove vojske -izravno, već ih stavlja na kušnju na način da se u povijesti zabilježi da je moguće da mala skupina pobijedi veliku skupinu, uz Allahovu pomoć, ako je ta mala skupin odlučna da se bori ne samo za svoj spas i slobodu, već za spas i slobodu univerzalnih vrijednosti, kao što su istina i pravda.
وَلَقَدْ نَصَرَكُمُ اللّهُ بِبَدْرٍ وَأَنتُمْ أَذِلَّةٌ فَاتَّقُواْ اللّهَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ .
– Allah vam je omogućio pobjedu na Bedru a bili ste u manjini zato budite svjesni Allahovog prisustva da biste bili zhvalani (Kur'an, 3:123).
Dakle, Bedr nije furqān kojim je Allah rastavio more da bi spasio i oslobodio jedan narod, već je Bedr nova paradigma o ulozi samog čovjeka, kao pojedninca, i samog naroda, kao kolektiva, u vlastitom spašavanju i oslobađanju uz Božju uputu, podršku i nagradu, a to je uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu. Poslije Bedra nema više Muasovih čuda u povijesti, ali zato ima čudo Muhamedovog (a.s.) kreiranja povijesti, kao borbe za istinu i pravdu, kao borbe za slobodu i jednakost, kao borbe za znanje i moral, kao borbe za čast i ugled čovjeka. Ma koliko se izrugivali ovim i sličnim zahtjevima islama, islamofobi ne mogu zanijekati činjenicu da je islam bio najuvjerljivija i najefikasnija reformacija religijske misli u povijesti čovječanstva zato što je ukinuo izmišljenu isntituciju posredništva između Boga i čovjeka za spas čovjeka, zato što je oslobodio čovjeka od nasljednog grijeha, zato što je objavio da nema prisile u vjeri i zato što je ustanovio ravnotežu na relaciji pojedinca i zajednice. Islam je, dakle, definirao pojedinca kao samosvojno i samostalno ljudsko biće kojeg valja poštovati u svim njegovim ljudskim pravima od kojih su najvažnija: pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Također, islama je definirao zajednicu kao džemāt, tj., kao integralni ummet, u kojem se sjedinjuje ono što štiti prava pojedninca sa onim što snaži zajednicu, odnsono narod ili naciju.
وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِّتَكُونُواْ شُهَدَاء عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا (2:143)
– Vama je Allah odredio da budete integrativni narod (ummet), tj., vi treba da budeti svjedoci svakome ko govori istinu, kao što će Allahov Poslanik vama biti svjedok za svakog od vas koji govori istinu (Kur'an, 2:143).
Prema tome, draga braćo i sestre, na današnji dan Bedra treba da upamtimo ovu poruku: onoliko koliko smo se borili za slobodu da svi ljudi žive u slobodi i pravdi, a ne samo za vlastitu slobodu i pravdu, toliko danas imamo i slobode i pravde u našoj zajednici i našem društvu. Onima kojima je bilo samo važno da se oslobode od nasilničke faraonove vojske, ali im je u srcu i dalje ostao kult zlatnog teleta, kao kod Samirije, oni se, vjerovatno osjećaju slobodni, ali ne i sretni, jer smisao njihove daljne borbe nije jasan. No, onima kojima nije bilo samo važno da se oslobode od faraonove vojske, već i od zlatnog teleta, kojeg nam ovdašnji Samirija nastoji nametnuti, oni znaju razliku između poklonjene i ostvarene slobode, oni znaju smisao naše daljene borbe za istinu i pravdu, oni se ne boje ni javnih ni tajnih spiskova, oni se ne boje da biraju ono što je bolje za njihovu i budućnost njihove djece.
Draga braćo i sestre, nije dovoljno da budemo samo uspješni pojedinci. Mi se moramo prihvatiti zadataka koje samo zajednica, odnosno nacija kao cjelina može ostvariti. Moramo živjeti ne jedni pored drugoga, već kao muslimani, kao zajednica i kao nacija moramo živjeti jedni za druge i boriti se jedni za druge, posebno tamo gdje smo zasada u malom broju, baš kao što su se borci na Bedru borili za istinu i pravdu i pobijedili iako su bili u manjini. Jedan od načina da pokažemo taj kolektivni duh i tu kolektivnu odgovornost za našu kolektuvnu sudbinu kao pojedinci jeste da shvatimo da je očuvanje neovisnosti naše Islamske zajednice zadatak prvoga reda svakog muslimana i muslimanke kako u domovini tako i u dijaspori. Zato obratite pažnju na važnos institucije Bejtulmala, koja je ustanovljena na šerijatskim načelima radi zekata i sadekatu-l-fitra u vrijeme mjeseca ramazana a u svrhu jačanja odgojno-obrazovnih kapaciteta naše zajednice. Uvijek imajte na umu da je Islamska zajednica bila i ostala čuvar našeg znanja i morala i zaštitnik naše slobode i našeg prava na vjeru, kulturu i naciju i zato nemoj da te zavaraju neki trenutaćni razlozi pa da zaboraviš svoju osobnu obavezu prema kolektivnoj slobodi i nezavisnosti od bilo kojih utjecaja koji nas mogu dovesti u iskušenje da popustimo u zahtjevima za naše pravo na život, vjeru slobodu, imetak i čast.
Allahu Svemogući osnaži nas u borbi za istinu i pravdu!
Allahu Sveznajući pouči nas da znamo kako se ostvaruje osobna sloboda i kolektivna čast i snaga!
Allahu Milostivi obaspi nas Tvojm rahmetom, hidajetom i magfiretom tako ti mubarek dana Bedra! Amin!
Riječ furqān ukazuje nam da se tog dana, kad je Musaov narod odlučio da se oslobodi faraonovog ropstva, duboko i nepremostivo More rastavilo kao znak Božje milosti za spas Musaovog qavma (naroda) i propasti Faraona i njegove vojske:
وَإِذْ نَجَّيْنَاكُم مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ يَسُومُونَكُمْ سُوَءَ الْعَذَابِ يُذَبِّحُونَ أَبْنَاءكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءكُمْ وَفِي ذَلِكُم بَلاء مِّن رَّبِّكُمْ عَظِيمٌ. وَإِذْ فَرَقْنَا بِكُمُ الْبَحْرَ فَأَنجَيْنَاكُمْ وَأَغْرَقْنَا آلَ فِرْعَوْنَ وَأَنتُمْ تَنظُرُونَ.
I kada smo vas (Musaov narod) od faraonove vojske spasili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku vam silovali – to vam je bilo veliko iskušenje od vašeg Gospodra; a onda smo zbog vas more rastavili i tako vas spasili, a faraonovu vojsku na oči vaše, potopili (Kur'an, 2:49:50).
Ovaj događaj Jevreji nazivaju Passover ili Pesach, kao najvažniji datum u povijesti judaizma. No, život Muasa (a.s.) i njegovog naroda nije ništa manje važan ni za nas muslimane i zato je suvisla usporedba Muhamedovog (a.s.) Bedra i Musaovog (a.s.) Mora u smislu furqāna, razdjelnice u povijesti čovječanstva.
Da Uzvišeni Allah nije rastavio More za spas Musaa i njegovog naroda od faraonovog ropstva, ne bismo znali za deset Božjih zapovijedi; da Uzvišeni Allah nije rastavio istinu od laži za spas istine na Bedru ne bismo znali za Muhammedov (a.s.) ummet, a to je Matica čovječanstva, kao plodna ženka oko koje se okuplja od milijardu i više radilica. To je Muhammedov (a.s.) ummet, Matica čovječanstava koja vjekovima polaže u komorice saća dvije vrste sjemena: oplođeno, iz kojeg se razvijaju radilice i neoplođeno, iz kojeg izlaze trutovi. Radilice izrađuju saće, skupljaju hranu, prerađuju nektar u med, odgajaju potomstvo, čuvaju gnijezdo i reguliraju temperaturu i vlagu unutar gnijezda. O tom sjemenu je danas riječ – o oplođenom sjemenu iz koje su se razvile radilice, koje su na Bedru porazile trutove da bi čovječanstvo imalo duhovnu hranu, sigurno gnijezdo i uravnoteženu temperaturu za razvoj kulture i civilizacije bez koje ljudski život ne bi imao smisla.
Ako Muasaov (a.s.) primjer furqāna na Moru nije dao da se ubije duh slobode čovječanstva, onda Muhammedov (a.s.) primjer na Bedru nije dao da se ugasi duh borbe čovječanstva za slobodu istine i pravde. Uzvišeni Allah je oslobodio Musaov narod od faraonovog ropstva, ali se sam narod nije oslobodio od zabluda:
وَإِذْ وَاعَدْنَا مُوسَى أَرْبَعِينَ لَيْلَةً ثُمَّ اتَّخَذْتُمُ الْعِجْلَ مِن بَعْدِهِ وَأَنتُمْ ظَالِمُونَ (2:51)
– I kada je Uzvišeni Allah (nakon što ste postali slobodni) Musāu četrdeset noći obećanje ispunjavao, vi ste, u njegovoj odsutnosti, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli (Kur'an, 2:51).
U tom je bitna razlika između Musaovog (a.s.) iskustva na Moru i Muhammedovog (a.s.) iskustva na Bedru, koje je, kao što smo vidjeli, doista usporedivo samim tim što se spominje u Kur'anu i to Musaovo (a.s.) iskustvo mnogo ćešće u više kur'anskih poglavlja – dakle, bitna razlika je u tom što u Musaovom slučaju Bog, dž.š., spašava Musaov (a.s.) narod, bez aktivnog sudjelovanja ni Musaa (a.s.), ni njegovog qawma (narod), pa se, stoga, uvijek naglašava: وَإِذْ نَجَّيْنَاكُم مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ – I kada smo vas spasili od faraonovih ljudi… – Sjetite se Allahove blagodati kojom ste spašeni od faraonovih ljudi (Kur'an, 14:6). أذكر نعمة الله عليكم إذ أنجاكم من آل فرعون
Istina, kada se govori o Bedru, Allah Uzvišeni kaže: وما رميت إذ رميت ولكنّ الله رمي ولِيُبلِيَ المؤمنين منه بلاءً حسنا إنّ الله سميع عليم – Nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, a Allah zaista sve čuje i sve zna (Kur'an, 8:17). Pa ipak, Bog, dž.š., ne spašava muslimane na Bedru od mekkanskih pagana-mušrika, kao što je spasio sinove Izaraelićane od faraonove vojske -izravno, već ih stavlja na kušnju na način da se u povijesti zabilježi da je moguće da mala skupina pobijedi veliku skupinu, uz Allahovu pomoć, ako je ta mala skupin odlučna da se bori ne samo za svoj spas i slobodu, već za spas i slobodu univerzalnih vrijednosti, kao što su istina i pravda.
وَلَقَدْ نَصَرَكُمُ اللّهُ بِبَدْرٍ وَأَنتُمْ أَذِلَّةٌ فَاتَّقُواْ اللّهَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ .
– Allah vam je omogućio pobjedu na Bedru a bili ste u manjini zato budite svjesni Allahovog prisustva da biste bili zhvalani (Kur'an, 3:123).
Dakle, Bedr nije furqān kojim je Allah rastavio more da bi spasio i oslobodio jedan narod, već je Bedr nova paradigma o ulozi samog čovjeka, kao pojedninca, i samog naroda, kao kolektiva, u vlastitom spašavanju i oslobađanju uz Božju uputu, podršku i nagradu, a to je uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu. Poslije Bedra nema više Muasovih čuda u povijesti, ali zato ima čudo Muhamedovog (a.s.) kreiranja povijesti, kao borbe za istinu i pravdu, kao borbe za slobodu i jednakost, kao borbe za znanje i moral, kao borbe za čast i ugled čovjeka. Ma koliko se izrugivali ovim i sličnim zahtjevima islama, islamofobi ne mogu zanijekati činjenicu da je islam bio najuvjerljivija i najefikasnija reformacija religijske misli u povijesti čovječanstva zato što je ukinuo izmišljenu isntituciju posredništva između Boga i čovjeka za spas čovjeka, zato što je oslobodio čovjeka od nasljednog grijeha, zato što je objavio da nema prisile u vjeri i zato što je ustanovio ravnotežu na relaciji pojedinca i zajednice. Islam je, dakle, definirao pojedinca kao samosvojno i samostalno ljudsko biće kojeg valja poštovati u svim njegovim ljudskim pravima od kojih su najvažnija: pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Također, islama je definirao zajednicu kao džemāt, tj., kao integralni ummet, u kojem se sjedinjuje ono što štiti prava pojedninca sa onim što snaži zajednicu, odnsono narod ili naciju.
وَكَذَلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا لِّتَكُونُواْ شُهَدَاء عَلَى النَّاسِ وَيَكُونَ الرَّسُولُ عَلَيْكُمْ شَهِيدًا (2:143)
– Vama je Allah odredio da budete integrativni narod (ummet), tj., vi treba da budeti svjedoci svakome ko govori istinu, kao što će Allahov Poslanik vama biti svjedok za svakog od vas koji govori istinu (Kur'an, 2:143).
Prema tome, draga braćo i sestre, na današnji dan Bedra treba da upamtimo ovu poruku: onoliko koliko smo se borili za slobodu da svi ljudi žive u slobodi i pravdi, a ne samo za vlastitu slobodu i pravdu, toliko danas imamo i slobode i pravde u našoj zajednici i našem društvu. Onima kojima je bilo samo važno da se oslobode od nasilničke faraonove vojske, ali im je u srcu i dalje ostao kult zlatnog teleta, kao kod Samirije, oni se, vjerovatno osjećaju slobodni, ali ne i sretni, jer smisao njihove daljne borbe nije jasan. No, onima kojima nije bilo samo važno da se oslobode od faraonove vojske, već i od zlatnog teleta, kojeg nam ovdašnji Samirija nastoji nametnuti, oni znaju razliku između poklonjene i ostvarene slobode, oni znaju smisao naše daljene borbe za istinu i pravdu, oni se ne boje ni javnih ni tajnih spiskova, oni se ne boje da biraju ono što je bolje za njihovu i budućnost njihove djece.
Draga braćo i sestre, nije dovoljno da budemo samo uspješni pojedinci. Mi se moramo prihvatiti zadataka koje samo zajednica, odnosno nacija kao cjelina može ostvariti. Moramo živjeti ne jedni pored drugoga, već kao muslimani, kao zajednica i kao nacija moramo živjeti jedni za druge i boriti se jedni za druge, posebno tamo gdje smo zasada u malom broju, baš kao što su se borci na Bedru borili za istinu i pravdu i pobijedili iako su bili u manjini. Jedan od načina da pokažemo taj kolektivni duh i tu kolektivnu odgovornost za našu kolektuvnu sudbinu kao pojedinci jeste da shvatimo da je očuvanje neovisnosti naše Islamske zajednice zadatak prvoga reda svakog muslimana i muslimanke kako u domovini tako i u dijaspori. Zato obratite pažnju na važnos institucije Bejtulmala, koja je ustanovljena na šerijatskim načelima radi zekata i sadekatu-l-fitra u vrijeme mjeseca ramazana a u svrhu jačanja odgojno-obrazovnih kapaciteta naše zajednice. Uvijek imajte na umu da je Islamska zajednica bila i ostala čuvar našeg znanja i morala i zaštitnik naše slobode i našeg prava na vjeru, kulturu i naciju i zato nemoj da te zavaraju neki trenutaćni razlozi pa da zaboraviš svoju osobnu obavezu prema kolektivnoj slobodi i nezavisnosti od bilo kojih utjecaja koji nas mogu dovesti u iskušenje da popustimo u zahtjevima za naše pravo na život, vjeru slobodu, imetak i čast.
Allahu Svemogući osnaži nas u borbi za istinu i pravdu!
Allahu Sveznajući pouči nas da znamo kako se ostvaruje osobna sloboda i kolektivna čast i snaga!
Allahu Milostivi obaspi nas Tvojm rahmetom, hidajetom i magfiretom tako ti mubarek dana Bedra! Amin!