Posljednjih dana napisano je nekoliko hvale vrijednih tekstova vezanih za mjesec ramazan koje smo mogli čitati u nekim našim časopisima i portalima. Sve pohvale za vrijedne autore koji, znajući za svekolike vrijednosti mjeseca ramazana, pišu i uvažene čitaoce podsjećaju na te jako bitne vrijednosti i fadilete ovog blagoslovljenog mjeseca.
U nastavku daću nekoliko kraćih ramazanskih preporuka uz mali osvrt na jedan od tih tekstova, odnosno na kraći navod iz istog, uvažavajući našeg cijenjenog profesora koji je napisao pomenuto.
Prva preporuka
Znajmo da je Uzvišeni Allah propisao ramazanski post iz više razloga, te da će nam se svaki dan koji ispostimo udesetorostručiti. Post je poseban ibadet, te su i džennetska vrata za postače posebna. Vodimo se ovim činjenicama dok budemo postili, iskreno se nadajući Allahovoj milosti, Njegovom oprostu i nagradama koje je On pripremio za vrijedne i redovne postače.
Druga preporuka
Post gubi na značaju ukoliko tokom posta ogovaramo, pričamo besmislice i radimo druge slične stvari. Tokom posta dužni smo čuvati svoje oči od gledanja u stidna mjesta drugih, te i sami svoj avret čuvati; dužni smo čuvati svoj jezik od lažnog i beskorisnog govora, te je potrebno izbjegavati sve one radnje koje ne priliče jednom postaču.
Treća preporuka
Ramazan je mjesec Kur'ana, te je veoma pohvalno što više vremena provoditi u njegovom učenju i proučavanju. Kod nas je običaj da se uče tzv. mukabele i to najčešće u dva navrata u toku dana: poslije sehura a prije klanjanja sabaha, te nakon podne ili u nekim džem'atima nakon ikindije.
Posebno bih istakao važnost i efdalnost učenja Kur'ana nakon sehura, a prije klanjanja sabaha, čak i onima koji ne prisustvuju mukabelama u džamijama i mesdžidima. Naravno Kur'an je lijepo učiti i samostalno u toku dana dok postimo, te naveče prije jacije i teravih-namaza.
Četvrta preporuka
Lijepo bi bilo što više dnevnih namaza u ramazanu klanjati u džamiji sa svojim imamom i ostalim muslimanima, a oni koji ne budu u prilici da namaz obave u džamiji, neka propisane farz namaze džematile klanjaju u svojim kućama, firmama, livadama ili bilo gdje drugo gdje se zateknu u vrijeme namaza, a u društvu su sa drugim muslimanima.
Peta preporuka
Ramazan je također i mjesec darežljivosti, stoga udjeljujmo od svoga imetka ono što možemo. Pozovimo rođake, prijatelje i komšije na iftar u svoje domove, a ukoliko to nismo u mogućnosti onda bar pripomozimo drugim muslimanima iz našeg okruženja da zajednički napravimo iftar i na isti pozovemo što više postača.
Šesta preporuka
Muslimani u mjesecu ramazanu, a shodno preporuci Vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., svoje noćne dobrovoljne namaze (teravije) klanjaju u džamiji, u džem'atu. Iako je teravih-namaz dozvoljeno klanjati samostalno kod kuće, ipak većina muslimana u svijetu ide u svoje džem'ate i blagoslovljene noći ramazana oživljava sa namazom, učenjem Kur'ana i zikrom.
Negdje su te teravije produkt istinske pobožnosti prisutnih džematlija, a ponegdje puka formalnost i slijepo zadovoljavanje ”tradicije” i običaja prethodnika. Ko biva:” kad je i moj babo klanj'o teraviju ovako (brzinski i formalno), daj da je i ja klanjam.”
Godinama se mnogobrojne džematlije pitaju zašto se teravih-namaz ne klanja sa manjim brojem rekata. Ove godine sam cijelu sedmicu dana pred ramazan proveo u gostima, obilazeći razne džem'ate, te družeći se sa određenim prijateljima imamima, mujezinima, hafizima, …
Veći dio njih mi je potvrdio da već dobijaju upite od svojih džematlija da li će konačno ove godine doći kakav dekret /čitaj: fetva/, o saglasnosti da imami uz dogovor sa svojim džematlijama, mogu klanjati i manji broj rekata dobrovoljnog noćnog namaza /teravije/. Posebno su se za to interesirali ljudi koji ujutro rane zbog svojih poslova.
Iskren da budem, veći dio nas se potajno nadao da će doći do tog dekreta i da ćemo imati više razumijevanja prema obavezama i potrebama mnogobrojnih džematlija. Međutim, izastalo je to razumijevanje. A kako i ne bi izostalo kad nam naši dragi profesor u javnosti piše slijedeće: ”Nadam se da će muslimani u Hrvatskoj zanemariti onu uredbu, koja je nesretno nazvana fetvom, po kojoj, sada teravih-namaz ima samo osam rekata. Ta uredba nema nikakvu šerijatsku argumentaciju.” (citat iz teksta na koji sam aludirao na samom početku)
E, pa ima dragi moj profesore. Itekako da ima svoju šerijatsku argumetaciju. Svima nam je dobro poznata predaja od Aiše, r.a., koja kaže da Poslanik, a.s., nije nikada ni u ramazanu ni mimo ramazana klanjao noćnu nafilu dužu od osam rekata.
Uz to poznati hanefijski pravnik Kemal ibnul-Humam kaže da je po usulu hanefijskih šejhova osam rekata teravije sunnet, a ostalo mustehab(lijepo). Mnoštvo je drugih stavova uleme koji su pisali o teraviji te iznosili stajališta da teravija nema precizno određeni broj rekata. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: ”Noćni namaz je dva po dva rekata”, ne kazavši da je to striktno dvadeset ili tome slično.
Stvarno mi nije jasno kakav je to grijeh klanjati teravih namaz i sa manjim brojem rekata od dvadeset? Koji ajet i hadis nas obavezuje na stalnih dvadeset rekata? Ako muslimani u Hrvatskoj, te naša braća u oružanim snagama mogu da klanjaju džematile u svojim džem'atima teraviju sa manjim brojem rekata, zašto to ne bi i neki drugi džem'ati mogli?
I jako mi je čudno to da se u tekstu pozivaju muslimani Hrvatske da ne poštuju fetvu koju je nekada neko s razlogom donio.
Sedma preporuka
Pošto ogroman dio naših džematlija ne zna učiti u Kur'anu niti zna prijevode onoga što uči na namazu, prioritetno bi bilo u našim džem'atima osnovati halke Kur'ana, u kojima bi se podučavali sufari i Kur'anu one džematlije koje to žele. Ramazan je jedinstvena prilika da mnogi naši muslimani nauče sufaru, te počnu da se izravno druže sa Časnim Kur'anom.
Basmisleno je vaziti kako je ”vadžib” muslimanu da nauči učiti u Kur'anu, a tim istim muslimanima ne omogućiti i ne pružiti priliku da to na prikladan način nauče.
Imami, softe i ostali vjernici koji znaju propise vjere dužni su podučavati tim propisima i ostale muslimane. Kunem se Allahom, a to nije mala zakletva, da među našim redovnim klanjačima koje svakodnevno susrećemo po džamijama, ima i onih koji ne znaju čestito sami uzeti abdest, ne znaju propise o gusulu i čistoći, a o poznavanju prijevoda onoga što uče u namazu da i ne govorim. Razgovarajte malo više na tu temu sa našim muslimanima, pa ćete se i sami uvjeriti.
Osma preporuka
Ramazanski vazovi bi trebali biti okosnica većine naših ramazanskih i mevludskih programa, svečanosti i druženja. Ne mislim na puke, formalne i dosadne vazove, već na one svrsishodne i dobro pripremljene. Potrebno je na fin, pristupačan način ljudima pojasniti suštinu i intencije naše vjere, a ne stalno vaziti im kako su griješnici, prijestupnici, te kako su svi drugi bolji muslimani od njih.
I za kraj: Trudimo se da što više vremena u ovom blagoslovljenom mjesecu provedemo u ibadetu posta, namaza, zikra, dove i Kur'ana. Družimo se, udjeljujmo onima kojima je to potrebno, ne zaboravljajući i naše medžlise. Potpomaganje rada medžlisa je naša obaveza, te bi bilo jako pohvalno da određene priloge damo i u institucije medžlisa Islamske zajednice.
Allahu moj, učvrsti nas u našoj vjeri, te našim ibadetima i dobročinstvima, kako bi iz mjeseca ramazana izašli čisti od grijeha !
Za akos.ba: piše: Admir Iković