Jedino vrijeme koje je čovjeku prijatelj, drug, ahbab jeste ono provedenu u Ramazanu, jer Poslanik s.a.v.s. samo taj mjesec dana vremena uosobljava u “najdražeg gosta”- dakle osobu s kojom se valja družiti.
Tumači Kur'ana a.š., bazirani na hermenutičkom tumačenju Božije riječi kažu da se u nebeskim religijamaUzvišeni Bog dž.š. predstavlja kao Onaj koji posti,, kao Postač.
Naročito je to vidljivo naglašeno u našoj vjeri dini – Islamu, jer Kur'an a.š. se tačno i precizno izjašnjava po tom pitanju: Allah dž.š. je onaj kojeg ne obuzima ni drijemež ni san, ne jede i ne pije, nezavisan je od svega što je svojstveno čovjeku-ljudskom biću kao stvorenju Stvoritelja, nema oca ni majku ni djecu ni suprugu, dakle krasi ga apsolutna neovisnost od bilo koga i bilo čega, krasi ga POST.
Kada se definiše post kažemo da je on suzdržavanje, odnosno određivanje minimuma materijalnog koje je potrebno vjerniku.
Zato dragi Bog dž.š. kaže u jednom hadisi-kudsiji da je post izuzetno samo Njegov i da će za vjernikov post izuzetno i samo On nagraditi, pa zato vjernici -postači u džennet ulaze na posebna vrata, i zato se postačima dova ne odbija nego se-ili arhivira kod Uzvišenog Allaha dž.š.-ili realizuje i udovoljava na dunjaluku.
Veličina i visina nagrade za post ovdje ostaje skrivena–jedno zbog nemogućnosti čovjekovog razuma da je shvati, obujmi, izmjeri, dokuči, a drugo što je post božanskog porijekla pa ograničeno biće, dakle, čovjek bez duhovnog uzdizanja na stepenicam postačkog savršenstva ne umije i ne može se usavršiti bez upravo posta.
Dakle, post kao farz i ibadet jedini anulira materijalno kod vjernika, svodi potrebu vjernika za prolaznom materijom na minimum pa zbog toga imamo upravo u postu jedno nečinjenje, jednu apstinenciju, jedno mirovanje koje je uzvišeno samo po sebi, a znamo da materija i materijalno je uvijek u pokretu, galami, vrevi, izmjenama,dopunama,u jednom haotičnom djelovanju ali bez uzvišenog božanskog cilja .
Za razliku od posta ,ostali ibadeti potrebuju vjernikovu akciju, činjenje, napor i radnju, pa tako za namaz trebamo izvršiti određene pripreme, obaviti sve neophodne uvjete za taj ibadet poput abdesta, odjeće, mjesta za obavljanje i td.
Isto je s hadžom koji zahtijeva materijalnu i fizičku spremu da bi se izvršio, također izvršenje obaveze zekata iziskuje stvarni, realni trud i činjenje.
Zato su izravne Poslanikove s.a.v.s.preporuke kad govorimo o postu, onome koji se nalazi u ovom uzvišenom stanju, mirovanja, dakle postu u situacijama narušavanja ispravnosti međuljudskih odnosa-ovdje mislim na situacije netrepeljivosti među ljudima u situacijama svađa i sličnog da vjernik postač treba neizostavno primjeniti taj status mirovanja, nečinjenja, ako ga neko grdi ili napada ili ga uznemirava ili galami na njega da odšuti i pravilno postački se povuče odgovarajući ja sam postač, ja postim, jer on nije taj koji uzvraća i on nije taj koji se spušta na niže razine i naravno nije taj koji krnji vrijednost posta svoga.
Nasuprot ovakvom prihvatanju i shvatanju ovog ibadeta, dakle posta, primjećujemo i doživljavamo Ramazan i post kao čistu slobodu djelovanja, kao svojevrsni festival pobožnosti i duhovnosti, kao svekoliku radost pomiješanu s obavezom i naporom, akcijom, odricanjem, dakle djelovanjem.
Zbog toga nigdje i nikada nema takve radosti, takve vreve, takvog ushićenja kao u Ramazanu -jer on jeste kako B.P. Muhammed a.s.kaže gost kome se vjernici raduju i rado ga dočekuju- pa Ramazan kao vrijeme uosobljavamo i tako jako i upečatljivo osjećamo prisustvo te druge osobe, dakle Ramazana, osjećamo da je ta druga osoba tu, došla je i svakome ponešto daje-u prvoj trećini milost, u drugoj oprost , a u trećoj zaštitu od vatre džehennemske.
Treba shvatiti da je ramazansko vrijeme blagodarno, kad je čak vjerniku-postaču dovoljno oči zatvoriti a dobro djelo učiniti – jer Poslanik s.a.v.s. kaže da i spavač postač čini dobro a to je samo ramazansko vrijeme.
Međutim, isto tako trebamo shvatiti da naši napori, djelovanja u vidu učenja i slušanja Kur'ana Časnog na mukabelama, odlasci na teravije,materijalna izdvajanja sadakatul- fitra i zekata, pripremanja sehura i iftara, briga o nemoćnima i slabima,prisustvovanje vazovima i sve druge brojne aktivnosti u ovom najdražem mjesecu sigurno nalaze put i pristanište na konto naših dobrih djela višestruko nagrađenih i pomno čuvanih kod Uzvišenog Allaha dž.š.
Dovu Allahu dž.š. činim da postačima da obećanu nagradu, onima koji nisu mogli iz opravdanih razloga ovaj mjesec provesti kao postači dadne i sabura i snage da iduće Ramazane spremniji dočekaju , a onima koji ne poste zbog “vrućine” ili dugih 18 sati dana ili bilo kog drugog neadekvatnog razloga- da ih uputi, prosvijetli njihovo razmišljanje -da im odagna njihovu brigu i strah od ramazana i posta.
RAMAZAN MUBAREK i ESSELAMU ALEJKUM
Suvad ef. Šekić