Djeca i seksualno nasilje putem interneta

Konferenciju Children and Online Sexual Violence organizirale su The Swedish Children's Welfare Foundation, CBSS (The Council of the Baltic Sea States), BUP Baltički sveučilišni program Elefanten & The Online Project i WGCC (Working Group for Cooperation on Children at Risk). Plenarni izlagači i voditelji radionica bili su stručnjaci aktivni u civilnom sektoru, znanstvenim i zdravstvenim institucijama te policiji. Izlaganja su održali i novinari i tehnologijski stručnjaci zaposleni u području interneta i mobilne telefonije.

Prezentirani su podaci o ugroženosti i obilježjima djece žrtava internetskog zlostavljanja kao i nalazi nekih istraživanja o dječjem ponašanju i stavovima u vezi s internetom. Iz rasprave je proizišla i važnost povezanosti dječje seksualnosti i upotrebe interneta te potreba daljnjih istraživanja.

Uočljiva je praksa uspostavljanja policijskih odjela za cyber kriminal i novija orijentiranost na identifikaciju žrtava i njihov tretman za razliku od dosadašnje orijentacije na otkrivanje i privođenje počinitelja.

Stručnjaci iz tranzicijskih zemalja bivšeg Sovjetskog saveza prikazali su izraziti rast korisnika interneta i mobitela, čiji se broj u nekoliko godina povećao nekoliko stotina puta, problem organiziranog kriminala i dječje pornografije kao i povezanost s otmicama i trgovinom djecom.

Posebno je važno pitanje proporcije pretvaranja internetskog (online) nasilja u nasilje kroz direktni kontakt izvan interenta (offline). Raste broj djece koja sama stavljaju svoje slike na internet iz čega proizlazi pitanje o dobrovoljnosti takvog ponašanja. To je pak povezano s potrebom pružanja psihološke pomoći toj djeci i procjenjivanja razloga zbog kojih ona to čine.

Iz sudskih procesa koji uključuju djecu, bilo kao žrtve dječje pornografije bilo kao stvaratelje takvih materijala, proizlazi problem žrtvinog poricanja sudjelovanja i izloženosti nasilju. Stoga je uočena potreba za promišljanjem drukčijih strategija optužbe i pripreme djece za istragu i suđenje, kao i pitanje financijske odštete žrtvi.

Nametnulo se i niz nedoumica vezanih uz određivanje nedopuštenosti internetskog sadržaja, definicije dječje pornografije, prioriteta u istrazi i policijskom djelovanju, kao i uz percepciju problema seksualnog nasilja na internetu itd.

Zanimljiva je motiviranost i dosadašnja uključenost korporacija internetske tehnologije (TeliaSonera) i proizvođača softwerskih programa za zaštitu računala i mreža od dječje pornografije i preuzimanje odgovornosti za svoj dio posla u prevenciji dostupnosti i distribuiranju sadržaja dječje pornografije putem sigurnosnih rješenja, web filtriranja i blokiranja stranica. Čulo se da neke tvrtke surađuju s policijom u izradi klasifikacije štetnih i nedopuštenih internetskih sadržaja. Posebno je optimistično bilo čuti naglašavanje njihovog etičkog djelovanja.