Posjeta Reisu-l-uleme Sanskom Mostu

U petak 28.12.2007. godine, Medžlis IZ Sanski Most je bio počastvovan posjetom uvaženog poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Reisu-l-uleme prof. dr. Mustafe ef. Cerića u pratnji  Muhameda ef. Salkića, generalnog sekretara Rijaseta IZ-e u BiH i Muharema ef. Omerdića, rukovodioca Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta IZ-e BiH te muftije bihaćkog Hasan ef. Makića i sekretara muftijstva Nurije Kazaferovića. Svoju redovnu petodnevnu posjetu Muftijstvu bihaćkom Reisu-l-ulema je odlučio završiti u Sanskom Mostu. Prije džume namaza Reisu-l-ulema Cerić je posjetio mezar generala Mehmeda Alagića u Fajtovcima gdje je sa predstavnicima ovog džemata razgovarao o završetku radova na džamiji koju je započeo sam general i koja je dobila i ime po ovom velikanu. Ovom prilikom Reis Cerić je izrazio spremnost na podršku i pomoć u završetku radova na ovoj džamiji.

    

Nakon posjete mezaru rahmetli generla Alagića Reisu-l-ulema sa svojom delegacijom se uputio Hamzibegovoj džamiji u Sanskom Mostu, najvećem i najposjećenijem džematu na području Muftijstva bihaćkog, što je vjerovatno i jedan od razloga da ovdje klanja džumu namaz gdje je kao hatib održao hutbu koju vam prenosimo u cjelosti.

{mosimage}

 

Poslije džume namaza Reis Cerić se sastao sa rukovodstvom MIZ Sanski Most i imamima ovog Medžlisa. Na ovom sastanku posebno se interesovao za aktivnosti oko izgradnje i obnove porušenih džamija, mektebske nastave, komunikaciji sa džematlijama te općenito o stanju Medžlisa Sanski Most.  Na kraju ovog sastanka Reisu-l-ulema je ikazao zadovoljstvo i pohvale ovom Medžlisu za dobru organizaciju na čelu sa glavnim imamom prof. Husein ef. Kovačevićem i predsjednikom Medžlisa Mirsad ef. Spahićem kao i rad imama koji iz godine u godinu bilježe zavidne rezultate posebno na polju mektebske nastave što dokazuje dobar procenat prisutnosti djece na mektebskoj nastavi i ne mali broj visokoplasiranih na polju mektebskih takmičenja koja organizuje Rijaset IZ u Bosni i Hercegovini.

 

Hutba reisu-l-uleme

-Hvala Allahu hvalom koja se nikom ne upućuje osim Njemu, jer se uistinu Njemu sve vraća, hvalom koja prilići NjegovMh blagodatima, koja On stalno uvećava i s kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo.

     Molimo Allaha Uzvišenog da blagoslovi onoga s kojim je zapečačeno poslanstvo, Muhammeda Alejhisselama, kao i njegovu braću Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, alejhim salavat i selam, i sve druge koje je Allah nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi donosili radosnu vijest svjetovima. I Neka je blagoslov na sve njihove sljedbenike.

     Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja. Žurimo prema Allahu kako bi naša riječ i djelo bili radost i sreća ljudima. 

Draga braćo i sestre,

     U poznatom hadisu Alejhisselam je rekao: Vjera ima od šezdeset do sedamdeset slojeva, najviši je u osjećaju srca i izgovoru jezika da nema boga osim Allaha (La ilahe illellah), a najniži je u otklanjanju prepreke na putu.

     Dakle, u tom širokom rasponu īmāna-vjere, kao unutarnje podloge Božjeg dara, moguće je da čovjek prepozna slojevitost morala u smislu njegove snažne volje, jasne namjere i čvrstog uvjerenja da je farz dužnost, da je halal dozvola, da je ibadet ugodna pokornost  Bogu, da je haram zabrana, da je mekruh ružno djelo, te da je hadd granica u pravu i moralu koju se ne smije prelaziti. Isto tako, islām, kao vanjski odraz vjere ima svoj široki raspon od čistoće (tahareta), namaza, posta, zekata do hadždža u kojem se čovjek može ostvariti na najbolji način.  Sve to, dakako, upučuje na čovjekov odnos prema Bogu, što je, svakako, prvi znak njegovog odnosa prema svijetu.

     Zapravo, u mjeri u kojoj je čovjek spreman da definira svoj odnos prema Bogu ovisi koliko će on sam imati sigurnosti, povjerenja, pouzdanja i smirenosti u samome sebi (īmān), a onda i koliko će sve to ljudi prepoznati u njemu i on u ljudima (islām), jer jedan od najbitnijih slojeva vjere, tj., islama, sadržan je u pravilu kojeg je Muhammed, a.s., ustanovio u odgovoru na pitanje: Šta je islam?, ovim riječima:  – Islam je da svoje srce povjeriš Bogu i da ljudi budu sigurni od tvog jezika i tvoje ruke.

Naravno, nije moguće izvana izmjeriti tačnu vrijednost vjere – islama na principu prvog djela rečenog pravila, jer to je unutarnja vrijednost koju se može mjeriti samo osobnim osjećanjem srca, ali jeste moguće izmjeriti vrijednost vjere – islama na principu drugog dijela pravila, jer je ta vrijednost – sigurnost čovjeka – prenosiva i vidljiva u stvarnom životu zajednice. Osobna vrijednost vjere može postati kolektivna pod uvjetom da je osoba spremna da je podijeli sa drugima, u protivnom ona će ostati u domenu osobne koristi. Dakako, nas ovdje više zanima zajednička nego osobna vrijednost vjere i to oni slojevi vjere koji upučuju na sigurnost, povjerenje, pouzdanje i smirenost u vjeri kao kolektivnoj vrijednosti. Uistinu, to je danas najvažnije pitanje muslimana u svijetu, pa tako i nas ovdje: kako postići samopouzdanje, jer Alejhisselam nije bez razloga rekao: – Ništa me ne plaši kod mog ummeta osim manjak samopouzdanja.

     Nažalost, Alejhisselamovo upozorenje muslimani nisu na vrijeme shvatili, pa su danas u stanju narušenog samopouzdanja i nisu u stanju sami sebe zaštititi od nepravde i tiranije, izgubili su pouzdanje u sebe i zato su uznemireni. To navodim da bih podcrtao važnost zahtjeva koji se tiče nas ovdje i sada, a to je da u vjeri i moralu tražimo osobno samopouzdanje, kolektivnu sigurnost, društvenu djelotvornost i međubratsko povjerenje, kao najvišu moralnu vrlinu. Za nas nema drugog puta, već da vrijednosti osobne vjere pretvorimo u vrijednosti kolektivnog povjerenja utemeljenog u duhu otvorenosti i iskrenosti u međusobnom ophođenju, u kulturi osobne i kolektivne odgovornosti, te u duhu poštene poslovnosti za dobro svakog pojedinca i cijele zajednice.              

     To je u duhu rečenog hadisa po kojem je istinska vjera – islam snažan u duši pojedinca onoliko koliko povjeri svoje srce Bogu, dž.š., a istinski musliman je koristan u zajednici onoliko koliko svome bratu povjeri svoju riječ i svoju ruku i, dakako, onoliko koliko zna primiti i čuvati povjerenu mu bratsku riječ i bratsku ruku.

Nemojmo zaboraviti da je nestanak muslimana Maura iz Španije uzrokovan više nedostatkom povjerenja u bratsku riječ i ruku, nego dostatnošću neprijateljske sile. Na isti način, današnje teško stanje muslimana u svijetu uzrokovano je više unutarnjim nepovjerenjem zbog nacionalnih i ideoloških podjela, nego svjetska sila koja ih tjera na bezuvjetnu pokornost. To, dakako, važi i za nas ovdje i sada, jer ako svoje srce povjerimo Allahu i svoju riječ i ruku povjerimo svome bratu i, obratno, ako povjerenu nam riječ i ruku budemo znali cijeniti, bit ćemo snažniji, sigurniji i otporniji na izazove onih koji nas ovdje i sada ne žele vidjeti samo zato što smo muslimani.  

Allahu Svemoćni, osnaži nas u vjeri i moralu tako da znamo razlikovati dobro od zla i korisno od štenog!

     Allahu Sveznajući, nauči nas da volimo svom bratu ono što volimo samima sebi!

Allahu Milostivi, podari nam milost koja će nas zbližiti u vjeri i moralu za uspjeh na ovome svijetu i spas na drugome svijetu! Amin!

{gallery}posjetaReisa{/gallery}

 

Podijeli