6. Nikako da prođe, dosadno je
Možda naš nefs može kazati ovako: “Ovaj namaz nikako da prođe. Dosadno nam je zato što stalno klanjamo.” Ove riječi predstavljaju jednu igru našega nefsa, jer svaki dan uzimamo hranu, pijemo vodu, udišemo zrak. Da li nam je to dosadno? Jeste li vidjeli čovjeka koji kaže: “Dosadilo mi je više da jedem!” To nije moguće. Zato jer uživamo u tome. A zar ne uživamo i u namaza? Zar izlazak pred Stvoritelja svega, ispovijedanje Njemu, traženje pomoći od Njega, zar dostizanje srčanog spokojstva i duševnog mira koje On daruje, ne predstavljaju najveće uživanje? Jeste li ikada vidjeli nekog ko klanja da se žali? Možemo li pokazati bar jednog insana koji kaže: “Oh, koliko sam se umorio, dojadilo mi je. Klanjao sam, krenuo sam lošim putem”? Potpuno suprotno tome, ko obavlja namaz on je u miru, rahatluku, jer je namaz hrana za pamet, srce i dušu. Zbog toga klanjanje namaza nikada ne može biti dosadno. Pamet, srce i duša zadovoljni su namazom.Jedino se može pobuniti naš nefs koji prima pouku od šejtana. Protiv njega se moramo boriti, podučavati naš nefs, štaviše silom ga dovesti pred Allaha.
7. Potraga za čarobnom formulom
Pojedini muslimani imaju mnogo znanja o namazu. Međutim, opet se ne mogu suzdržati da ne kažu: “Znamo to, ali nikako ne možemo pobijediti naš nefs i prokletog šejtana. Koliko god da se potrudimo, unutar nas postoji jedno odsustvo želje. Čak ponekad ramazanom počinjemo, pa nakon Bajrama ostavljamo. Nekoliko mjeseci u godini klanjamo a poslije prekidamo. Idemo na džumu i na bajram , ali kada je riječ o dnevnim vaktovima ne bivamo uspješni. Ti nama kaži takvu stvar, da počnemo sa namazom i da ga više nikada ne ostavimo.”
Zaista je stanje pojedine naše braće koja ne klanjaju pet vakata namaza, u potpunosti isto kao što smo naveli. Štaviše, čovjek je stekao vjersko obrazovanje, od početka do kraja proučio je Kur'an i opet se može namučiti u vezi s klanjanjem namaza.
I za ovo ima lijeka. Kur'an, lijek za sve naše bolesti, pokazao nam je i ovaj put.
Samo, povjerujmo u ovo: Niti jedan lijek za bilo koju brigu ne može se naći čarobnom formulom, niti se jedan problem može riješiti u jednom trenutku.
Recimo, zahvatila vas je neka bolest. Možemo li se spasiti ukoliko odmah popijemo nekoliko tableta? Zar nekada nije potrebna terapija koja traje godinama ili čak operacija? Kako zarađujemo novac potreban za izdržavanje porodice? Uz rad od sat-dva dnevno, možemo li se opskrbiti za cio mjesec?
Zamislite nekog učenika: Da li je dovoljno da radi pet minuta da bi položio godinu? Eto, kao što smo naveli, također da bismo pobijedili naš nefs i šejtana, bit će potrebno da se malo potrudimo. Zar možemo pobijediti u jednom bitnom ratu, s mjesta na kojem ležimo, a da ne uradimo ništa? Da bismo mogli klanjati namaz s voljom, potrebno je da nam vjerovanje bude veoma jako. Zato, jer je vjerovanje temelj na kojem se izgrađuje namaz i ostali ibadeti. Veoma dobro razumijevanje kur'anskih ajeta o vjerovanju, jeste put pomoću kojeg se vještački i slabi iman pretvara u aktivni i jaki iman. Potrebno je da pročitamo njihov tefsir i da ojačamo…
8. Klanjao bih, ali ne znam dove
Neki muslimani izmišljaju ovakve izgovore: “Ja ne znam u potpunosti klanjati, a i jedan dio dova nisam mogao naučiti napamet. Na takav način ne mogu da klanjam.” Međutim, toliko mnogo naučimo stvari vezanih za dunjalučki život, pa zašto ne odvojimo nekoliko sati zarad vječitog života i ne naučimo pojedine dove?
Koliko samo detaljnih informacija znamo o ovom prolaznom životu, trošeći veliko bogatstvo pohađamo razne kurseve, i dr. Ukoliko potrošimo malo vremena da bismo naučili način klanjanja, farzove, vadžibe i stvari koje kvare namaz, nećemo ništa izgubiti, naprotiv, zaradit ćemo mnogo. Naša vjera je toliko lahka da čovjek koji zajedno sa Fatihom i Ihlasom nauči i Ettehijjatu, može klanjati sve farz namaze. Ionako nije teško naučiti ostalo. Kojeg god vjernika da zamolimo da nas poduči namazu on će to učiniti. Također, na ovu temu ima mnogo knjiga, kaseta i drugih medijskih formata. Ne ustručavajmo se da pitamo nekoga ko zna. U stanju smo pitati bilo šta u vezi s dunjalukom, pa zašto ne bismo pitali i naučili nešto što se tiče našeg vječitog života?
9. Imam mnogo posla
Još jedan izgovor nefsa jeste: “Imam mnogo posla, ne mogu naći vremena. Ne dozvoljavaju mi na poslu. Imam časove u školi.” U redu, zar namaz nije najvažniji? Zar ne možemo odvojiti 5-10 minuta na podnevnoj pauzi, u trenucima odmora, i sl. U isto vrijeme, namaz će biti uzrokom da nam poslovi dobro idu. Recimo da se nalazite u školi. Shodno satnici ulaska i izlaska, morate se raspitati o vremenu i mjestu. Neki učenici, pod izgovorom da ne mogu klanjati u školi, uopće ne klanjaju namaz. Međutim, svega jedan ili dva namaska vakta zatiču nas u školi. Zato što je period između namaza kraći, zimi se možemo malo namučiti. Ali, u dugim ljetnim danima ozbiljnijeg problema nema. Nekada je pauza veoma kratka i nije dovoljna i za abdest i za namaz. Međutim, neko ko u srcu ima ljubav prema namazu, na jednoj će pauzi uzeti abdest, a na drugoj klanjati namaz. Ako i pored toga imate problema sa vremenom i mjestom, možete se zadovoljiti samo sa klanjanjem farza. Jer smo prvenstveno odgovorni za farz.
U pojedinim školama ne postoji mjesto predviđeno za obavljanje namaza. Zbog toga je potrebno truditi se, ako ne više, onda klanjati farz u nekoj praznoj učionici, podrumu ili na bilo kojem drugom mjestu.
Kao sedžadu možemo koristiti jednu veću plastičnu kesu. Velike kese koje se prodaju u marketima lahko možemo nositi u džepu i tako možemo klanjati na kojem god mjestu želimo. Za onoga ko želi, postoji mnogo formula za obavljanje namaza.
Trojica mladića koji inače klanjaju namaz, pohađala su kurs pripreme za prijemni ispit na univerzitet. Jedan od njih spomenu da nije mogao klanjati akšam -namaz. Upitah ga: “Kako može biti? Ukoliko vi ne možete klanjati namaz, ko može?” Rekao mi je da u dershani nemaju mjesto predviđeno za namaz i da pauza iznosi svega 5 minuta. Čak i kada sam mu rekao da može saznati za pravac Kible od drugova i klanjati na klupi, odgovorio mi je: “Ne, stidim se da klanjam pred očima ljudi.” Međutim, u blizini dershane nalazila se jedna džamija . Nakon što bi se abdest uzeo prije, sa lahkoćom bi mogao stići na farz akšam-namaza. Štaviše, ostavljajući pojedine sunnete unutar farza, mogli su obaviti namaz za još kraće vrijeme. Rekao sam im da mogu dobiti na vremenu ukoliko izostave subhaneke, salli-barik salavate, zikrove na ruku izgovore samo po jednom, i da je tako bolje nego da nikako ne klanjaju.
Da je džamija bila daleko, mogli su klanjati u dućanu nekog od esnafa, jer u našoj zemlji nije mali broj insana koji klanjaju namaz. Sve i da nekoliko osoba ne prihvati kada ih upitate, naravno da će biti onih koji će vam izići u susret. Na taj način podsjetit ćemo one što ne klanjaju koliko je namaz važan. Jednom htjedosmo klanjati akšam-namaz. U luksuznom hotelu sreli smo se sa jednim čovjekom koji je tek primio islam a koji je tu radio. Moj prijatelj reče: “Ovdje nema mesdžid, ali opet da pitamo, neka uvide da ima potrebe za nečim takvim.” Zaista su rekli da nemaju mesdžid, ali je naše pitanje urodilo plodom. Kada bi svi ruslimani pitali za mesdžid na mjestima gdje se osjeća potreba, odgovorne osobe bi zasigurno pokazale interesovanje.
No, zadrhtimo mi zarad namaza, a Allah će pripremiti i mjesto i vrijeme. Zar je vjera došla do nas pod lahkim uvjetima? Ono što je preživio Bilal Habeši kada je povaljen na vreli pijesak i kada mu je kamen stavljen na prsa, sa zadovoljstvom čitamo poput kakve bajke. Međutim, na hiljade ljudi poput njega podnijelo je bol i torturu da bi ova lijepa vjera stigla do nas. Šta će biti ako i mi doživimo malo tjeskobe?
10. Bolestan sam, kako ću klanjati?
Ima ljudi koji zbog proste bolesti izostavljaju namaze. Ali s druge strane ima ljudi koji čak i na intenzivnoj njezi nastavljaju s klanjanjem. Da li tokom bolesti ostavljamo dunjalučke poslove? Mnogo je ljudi koji čak i u bolesti ne napuštaju svoje poslove. Mnogo puta smo čuli riječi: “Nikada nisam vidio da taj i taj direktor bar jedan dan izostane s posla.”
Zar taj čovjek nikada nije bio bolestan? Znači, za poslove kojima pridajemo značaj ne poznajemo nikakve prepreke. Jednom sam bolovao od veoma teškog gripa. Tada sam se bavio trgovinom pa sam morao otvoriti dućan i raditi. Klanjao bih jaciju i rano bih lijegao, tako bih se odmarao i uz nekoliko tableta protiv bolova i vitamina “preležah” bolest na nogama. Da nisam imao svoj posao ili da sam našao neko drugo rješenje, možda bih ležao dok ne ozdravim. Dakle, zbog bolesti nisam izostavljao dunjalučki posao, zašto bih onda izostavio namaz? Najzad, s vremena na vrijeme uhvate me, što velike što male razne bolesti, ali nikada nisam napustio svoj namaz, jer on nema nikakvu težinu. Ionako naša vjera dozvoljava onima, koji su toliko bolesni da ne mogu stajati na nogama, da klanjaju sjedeći. Štaviše, dozvoljeno je klanjati i opruženih nogu kao i ležeći. Postoji mogućnost i da bolesnici spoje dva namaza. Ne klanjati namaz, i pored ovih olakšica, isto je što i ne okoristiti se o veliku riznicu.
Prije mnogo godina trebao sam se podvrgnuti jednoj operaciji tako da mi je najveća briga bila kako ću klanjati namaz. Pojedini namaski vaktovi mogu proći u toku operacije ili u sobi za intenzivnu njegu. Iz islamskog ilmihala ponovo sam pročitao poglavlja o obavljanju namaza tokom bolesti i o tejemnnunu. Čak i da znate otprije, pošto vam se nikako nije dešavalo, možete zaboraviti. Zato sam osvježio ranija znanja. U trenutku kada nisam mogao uzeti abdest, uzevši tejemmum mogao sam klanjati namaz na mjestu na kojem sam sjedio. Iz bolničkog dvorišta uzeo sam jedan čist komad cigle. Uz tejemmum, nekoliko namaskih vaktova klanjao sam u krevetu za intenzivnu njegu. Nisam osjetio nikakvu tjeskobu i poteškoću.
Rasteretile su me olakšice koje nam nudi naša vjera u abdestu i namazu. Da nisam brinuo o namazu i da sam razmišljao “kako god da bude, bolestan sam i operisan”, ušao bih u grijeh i bio bih odgovoran. Spominjanje Allaha, okretanje ka Njemu i utvrđivanje naše veze sa Njim, pedstavljaju srž namaza. Ako nemamo snage da uzmemo abdest i uradimo to na nogama, sa olakšicama koje nam nudi naša vjera možemo postići isti cilj. Dovoljno je da ne zaboravimo našega Gospodara i da činimo ibadet.
11. Imam ranu na ruci, ne mogu uzeti abdest
Pojedini muslimani i pored toga što u normalnim okolnostima klanjaju namaz, kada imaju ranu na nekom organu kojeg je prilikom abdesta potrebno oprati, odmah prekidaju sa klanjanjem. Kao razlog iznose sljedeće: “Imam ranu na ruci koju ne smije dotaći voda. Zbog toga ne mogu klanjati namaz.” Zapravo, ukoliko je na nekom od organa rana kojoj pranje šteti, možemo uzeti abdest i bez pranja tog mjesta. Ukoliko će pranje vodom nanijeti štetu rani ili ukoliko se na njoj nalazi zavoj, možemo uzeti abdest, ne perući taj dio, tako što ćemo uraditi mesh po previjenoj površini. Ostalo je još i da pojedinim ranama ne smeta voda. Jednom tokom mladosti povrijedio sam nogu. Zato što tada nisam imao uvjeta da odem ljekaru, obratio sam se jednom apotekaru. Strogo mi je preporučio da ne perem vodom. Nije bilo nikakvog problema da se pridržavam njegovog savjeta, međutim, mene je obuzela sumnja da ako se ne operem, neću imati abdest. Ne da nisam kvasio, nego sam sasvim odvijao zavoj i potpuno natapao ranu. Voda od abdesta postala je lijek. I pored toga što nisam koristio nikakav mehlem, rana je za kratko vrijeme zarasla.
Ukoliko neku ranu ili bolest isuviše uveličate, posvetite isuviše pažnje, zaista će ozdravljenje biti teško. Međutim, ukoliko ne obratite pretjeranu pažnju, već onoliko koliko je potrebno, za kratko vrijeme ćete ozdraviti.
Preuzeto iz knjige: “Kako ustati na sabah namaz”