Odgovorno roditeljstvo vrlo je važna osobina zrelog čovjeka i zato joj pripada ugledno mjesto među odgojnim vrijednostima porodičnog odgoja uopće. Ima li važnije uloge u društvu od uloge dobre majke ili dobrog oca? Ima li vrijednijeg poziva od poziva roditelja,staratelja i odgajatelja, koji donosi na svijet,njeguje i usmjerava novi život, novog čovjeka? To je ljudski topao,ljubavlju protkan,poštovanja vrijedan, ali i vrlo odgovoran poziv.
Sretan život u roditeljskom domu važan je zalog svakom djetetu. Djeca koja su odrasla u sretnoj porodici, u domu gdje su roditelji bili jedno prema drugom pažljivi, obazrivi, složni imaju bolje izglede da i sami budu sretni.
Porodični odgoj će biti učinkovitiji ako su skladni porodični odnosi i gdje je izvršena pravilna podjela obaveza u jednom domaćinstvu.
Puni i zdravi život u porodici bez komunikacije je skoro nemoguć, naročito kad je u pitanju odgoj djece školske dobi. Dobra komunikacija roditelja omogućava nadzor nad djecom u izvršavanju njihovih svakodnevnih obaveza i ponašanja. Komunikacija omogućava razumijevanje, podršku, saradnju, rješenje problema.
U porodici se ostvaruju prvi socijalni kontakti, a u tom procesu socijalizacije lični primjer igra izuzetno značajnu ulogu. To ostvaruju samo one porodice sa uvažavanjem, poštovanjem i harmonijom među članovima porodice.
Porodica je primarna odgojna sredina koja je kroz svoj razvoj doživjela mnoge promjene kao što su :
– Promjene u funkciji porodice(zaposlenost oba roditelja , društvena angažovanost i sl.)
– Promjene u strukturi porodice ( bez „treće generacije „, sa manje djece, nepotpuna porodica i sl.)
– Promjene u odnosima u porodici ( ekonomska nezavisnost žena, izjednačenost u obrazovanju, promjene u kulturnom standardu porodice i sl.)
– Promjene u odnosu prema djeci ( poštovanje ličnosti djeteta, dugotrajnost školovanja, briga o razvoju i sl.)
Participiranje roditelja u radu sa školom postaje imperativ vremena i nove reformisane škole, primjerene izazovima 21.vijeka jer se lepeza odgojno-obrazovnog rada svakodnevno proširuje.
Roditelji se nadaju i sanjaju o tome da će njihovo dijete biti najuspješnije – ne samo u sportu, muzici, drami ili školi, već i u životu.
Ako želimo da naša djeca uspiju u životu moramo promijeniti odnos prema njima i odgojne principe koji se zasnivaju na kažnjavanju („Uči ili ćemo te kazniti“) u onaj princip koji će zadovoljiti elementarne potrebe („Uči i to će učiniti tvoj život kvalitetnijim“).
Većina autora se slaže s tim da je i agresivnost posljedica lošeg odgoja djeteta. Agresivnost se javlja u trenutku kad dijete ne može zadovoljiti svoje potrebe na odgovarajući način te se javlja frustracija. Npr. u porodici nekoordinirani odgoj majke i oca koji ne mogu usaglasiti svoje odgojne postupke, pedagoški neprijatna atmosfera u porodici, česte svađe i prepirke između članova porodice, fizičko, verbalno ili emocionalno zlostavljanje, autoritativan stav roditelja prema djeci, nebriga za dijete, pasivnost roditelja utiču na pojavu agresivnosti kod djeteta.
Pretpostavke za nepravilan odgoj djece bi mogle proizaći iz slijedećih postupaka roditelja:
– Od najranije dobi davati djetetu sve što poželi, pa na taj način će odrasti u uvjerenju da mu je cijeli svijet dužan pružiti lagodan život.
– Kada dijete pokupi ružne riječi , smijte mu se. Mislit će da je baš simpatičan. To će ga takođe ohrabriti da nauči još „simpatičnije“ riječi koje će vas kasnije oboriti s nogu.
– Nemojte ga nikada upućivati u duhovne stvari. Čekajte da postane punoljetan i tada ga pustite neka sam „ odluči“.
– Pokupite za djetetom sve što ostavi razbacano u svojoj bližoj i daljoj okolini: knjige, cipele i odjeću. Činite sve umjesto njega, tako da će naučiti odgovornost uvijek prebaciti na drugoga.
– Dopustite djetetu da pročita sve što mu dođe u ruke.Pazite da posuđe kojim se služi bude sterilizirano, ali mu zato dopustite da mozak hrani „ smećem“.
– Redovito se svađajte u prisustvu djece.
– Dajte djetetu novca koliko želi. Nemojte mu nikada dopustite da sam zaradi. Zašto da se muči kao vi?
– Zadovoljite sve njegove prohtjeve za hranom, pićem i udobnošću. Neka svaka njegova želja za vas bude zapovijed!
– Izbjegavajte riječ pogrešno. Ona bi i djetetu mogla izazvati osjećaj krivice.Tako će poslije, ako bude uhvaćen zbog nekog prestupa, vjerovati da se cijeli svijet okrenuo protiv njega.
– Ako se sukobi sa komšijama, profesorima ili policijom, uvijek budite na njegovoj strani. Oni svi imaju neke predrasude o vašem djetetu.
– Kada vaše dijete stvarno dođe u neprilku izvinite se u njegovo ime:“Nikada ništa nisam mogao za njega učiniti!“
– Pripremite se za život pun tuge i bola. Najvjerovatnije ćete ga imati upravo takvog.
Pravilan odgoj, zasnovan na toplini, ljubavi, povjerenju, podsticanje razvoja pozitivnih osobina ličnosti, iskren razgovor roditelja sa djetetom zasnovan na uvažavanju i obostranom povjerenju je temelj razvoja zdrave ličnosti i prevencije bilo kojeg poremećaja u ponašanju djeteta.
I školska sredina treba biti uređena na taj način da stavlja dijete odnosno učenika u poziciju subjekta, da podstiče zdravu komunikaciju sa učenicima uvažavajući njihovu ličnost i njihove potrebe.
KAKO ODGOJITI NENASILNO DIJETE?
Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja.Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. Ovi prijedlozi su osmišljeni upravo za roditelje,kako bi i oni pridonijeli prevenciji i smanjenju nasilja.
Roditelji imaju važnu ulogu u smanjivanju nasilja, upravo odgajajući svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi. Slijede prijedlozi koji bi vam u ostvarivanju te uloge mogli pomoći. Iako ih možda nećete moći ostvariti u cijelosti, ako date sve od sebe, sigurno ćete djelovati na promjene u djetetovom ponašanju i životu.
Svako od nas teži tome da bude što bolji roditelj svom djetetu. Svako dijete je individua i svaki odnos između roditelja i djeteta je različit pa vrlo često nema smisla slijepo se držati nekih univerzalnih savjeta. Ipak, postoje neka „pravila“ kojih bi se svaki roditelj kojem je stalo do dobrog odnosa sa svojim djetetom trebao pridržavati…
Pružite djeci ljubav i pažnju (osjećaj sigurnosti)
Svakom djetetu je potreban blizak odnos s roditeljima pun ljubavi kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno te razvilo osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.
Manja je vjerovatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delikvencija ako se roditelji posvete djetetu, puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja.
Nije lako pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Ako vam se biti roditelj čini preteškim i stresnim, porazgovarajte o tome s djetetovim pedijatrom, stručnim suradnikom u vrtiću ili školi. Oni ća Vam dati savjet ili Vas uputiti u roditeljsko savjetovalište (gdje se roditelji educiraju kako na pozitivne načine riješiti probleme nastale u odgajanju djece).
Važno je upamtiti da djeca imaju svoju vlastitu ličnost i razum, te da njihovo osamostaljivanje ponekad kod roditelja stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočarenja. Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.
Budite prisutni u djetetovom životu
Djeca ovise o roditeljskoj podršci,zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati “svojom glavom“. Bez pravilnog nadzora, djeca ne dobijaju potrebnu sigurnost. Studije su pokazale da djeca koja nemaju kvalitetan nadzor roditelja, vrlo često razviju poremećaj u ponašanju.
• Osigurajte da znate gdje su Vam djeca u svakom trenutku i ko su prijatelji s kojima se druže. Kad ne možete biti s djecom povjerite ih nekome kome vjerujete. Nikada ne ostavljajte malu djecu samu kod kuće, pa makar na kratko vrijeme (djecu mlađu od 10 godina)
• Ohrabrite školsku djecu za sudjelovanje u nadgledanim školskim aktivnostima kao što su dodatna nastava, sport ili rekreacijske grupe. Uključite ih u preventivne programe raznih sekcija i društva u zajednici.
• Pratite djecu na aktivnosti i uočite kako se slažu s drugom djecom. Naučite dijete kako se nositi s tuđim uvredama, prijetnjama ili udarcima. Objasnite djeci kako takva ponašanja nisu prihvatljiva te ih ohrabrite da se ne druže s djecom koja se ponašaju na takav način.
Budite model prihvatljivog ponašanja svojoj djeci
Djeca uglavnom uče prema primjerima. Ponašanje, vrijednosti i stavovi roditelja i drugih odraslih imaju veliki utjecaj na djecu. Vrijednosti poštovanja, istine i ponosa u vašoj obitelji mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom susjedstvu ili idu u školu punu nasilja. Većina djece ponekad reagira agresivno i može udariti drugu osobu. Upozorite dijete o mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Pohvalite djecu kad problem riješe konstruktivno bez nasilja. Djeca će vjerovatnije ponoviti pozitivna ponašanja ako ih primjetimo i kad su za njih nagrađena pohvalama i pažnjom.
Djecu možete naučiti kako na nenasilan načine riješiti probleme tako da raspravite problem s njima, podstaknete ih na razmišljanje o tome šta se može dogoditi ako nasilno rješavaju problem te šta ako problem riješe bez nasilja. Ovakav način zajedničnog “glasnog razmišljanja“, pomoći će djeci da uoče kako nasilje nije koristan način za rjašavanje problema.
Roditelji ponekad ohrabruju agresivno ponašanje, a da toga nisu ni svjesni. Na primjer, neki roditelji smatraju da je za dječake dobro da se nauči tući. Naučite dijete da je probleme bolje rješavati mirnim riječima, a ne šakama, prijetnjama ili oružjem.
Pomozite djeci da nauče kako konstruktivno i nenasilno iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Naučite ih svoje najdraže igre,hobije ili sport i pomozite im da razviju svoju nadarenost i vještine. Čitajte priče mlađoj djeci, a starije vodite u biblioteke ili pričajte priče o ljudima koji su uticali da svijet postane bolje mjesto.
Vodite računa koliko vam djeca provode vremena za kompjuterom jer te igrice djecu odvajaju od najbližih, utiču na razvoj mašte, prouzrokuju čitav niz fizičkih tegoba ( poremećaj ishrane i spavanja). Po pravilu, roditelji bi trebali ponekad igrati igrica sa svojim djetetom te da o tome diskutuju zajedno, da analiziraju realno i irealno… Istraživanja su pokazala da dijete do svoje 15. godine odigra oko 10000 sati igrica ( autor istraživanja: Marc Sprensky koje je nosilo naziv : Koliko su igrice sa nasilnim sadržajima preduslov nasilnim oblicima ponašanja? )
Ne tucite djecu!
Udaranje, šamaranje i batine djeci pokazuju kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih podstaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako se oni kažnjavaju.
Fizičko kažnjavanje spriječava određena ponašanja samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da nema nikakav uticaj na njih. Batine s vremenom postaju nedjelotvorne.
Evo nekih prijedloga kako postupiti kada nas zabrinjava djetetovo ponašanje:
• Recite kako se osjećate kad se dijete tako ponaša
• Dajte djetetu “time out“ –neka sjedi mirno i tiho onoliko minuta koliko ima godina starosti
Djeca trebaju osjetiti da greške mogu i popraviti. Naučite ih kako da uče iz svojih grešaka.Pomognite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti. Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ponizite. Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno i poštivano.
Hvalite dijete
Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ona ponašanja za koja su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka, jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete napravilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan učinilo( podijelilo igračke s drugim djetetom, pojelo cijeli ručak, pospremilo igračke…) i pohvalite ga.
Komunicirajte
Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu vi o tome šta ste uradili, šta volite i šta ne volite. Malo dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad malo odraste moglo tačno detektirati svoje osjećaje i naučiti se nositi s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo iskomunicira svoje želje i potrudite se što češće davati mu mogućnost izbora.Sve objašnjavajte i pričajte od najranije dobi – naravno, kada dijete jednom počne pričati, ne zaboravite ga i slušati.
Pazite na djetetovu ishranu
Nije nužno da hranu za djecu kupujete isključivo u dućanima sa zdravom hranom, no poželjno je težiti uravnoteženoj ishrani, izbjegavati lošu hranu , a slatkiše umjereno dozirati. Dakle, djetetov jelovnik treba se temeljiti na voću, povrću, žitaricama, mliječnim proizvodima i ribi i mesu, a hranu poput pašteta, hrenovki, grickalica, jela prženih u puno ulja poput prženih krompirića te instant hranu ( supe iz vrećica i slični gotovi proizvodi ) djeca bi trebali potpuno izbjegavati.
Budite dosljedni
Nije uvijek lako, ali je dugoročno isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi kratkoročno riješili problem- npr. kažete djetetu da mu nećete kupiti igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrištanja , plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite.Prekinite takve situaciju u startu- čim vidite da će doći do konfliktne situacije, upitajte se hoćete li popustiti na kraju pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljite poruku da ćete promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i onda gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne insistirajte na stvarima koje vam doista nisu važne.
Dragi naši roditelji, da li vam je toliko teško da nam ponekad kažete:
Ti si poseban!
Znao sam da ti to možeš!
Ponosan sam na tebe!
Ti si iznad toga!
Sada si na dobrom putu!
Ti si jedinstven!
Sviđaš mi se!
Ti si tako drag!
Ti si važan!
Dobro si naučio!
Ti odrastaš!
Dao si sve od sebe!
Divno od tebe što si to podijelio sa nama!
Vjerujem ti!
Puno mi značiš!
Činiš me sretnim!
Ti si naša nada!
Uljepšavaš mi dan!
Poštujem te!
Značiš mi jako puno!
Ti si radost!
Ti si pravo blago!
Ti si divan!
Grlim te!!
Ljubim te!!
Vaš osmijeh vrijedi hiljadu riječi!
Znajte, mnogo vas volimo, a bolje da vas volimo, nego da vas se bojimo!!!
MI POSTAJEMO ONO ČEMU NAS UČITE
(nama odraslima na razmišljanje)
Ako dijete živi u neprijateljstvu,
ono uči da se bori.
Ako dijete živi u poruzi,
ono uči da se postidi.
Ako dijete živi sa sramom,
ono uči da se osjeća krivim.
Ako dijete živi u toleranciji,
ono se uči strpljenju.
Ako dijete živi sa ohrabrenjem,
ono se uči povjerenju.
Ako dijete živi sa pohvalom
ono uči da poštuje.
Ako dijete živi s pravednošću,
ono se uči pravdi.
Ako dijete živi u sigurnosti,
ono uči da vjeruje.
Ako dijete živi s odobravanjem,
ono uči da voli samog sebe.
Ako je dijete prihvaćeno i okruženo
prijateljstvom,
ono uči da pronađe ljubav na svijetu.
Pripremila: Mediha Beširević, prof. pedagogije i psihologije