Sarajevo,30. septembar 2010. (MINA)
Razgovarali :
Amir Hodžić i Ekrem Tucaković
Mina: Cijenjeni Reisu-l-ulema dva su povoda za razgovor sa Vama , nagrada Jordanskog kralja i predstojeći opći izbori. Zato je naše prvo pitanje šta za vas znači visoko priznanje koje ste dobili od Jordnskog kralja Abdullah I bin el-Husejna?
Reisu-l-ulema: Ova mi nagrada mnogo znači zato što je po vrijednosti najveće priznanje za moj rad od muslimanskog svijeta i zato što je od hašemitske kraljevine. Dozvolite mi, stoga, da nešto kažem o značaju jordanskih inicijativa za islam i muslimane. Naime, poznato je da Jordan ugledni partner i redovni domaćin Davasa – Svjetskog ekonomskog foruma.
Nadalje, nakon 11. septembra 2001, kralj Abdullah II bin el-Husejn je objavio „Ammansku poruku”, koja je uveliko pridonijela smanjivanju tenzija između islama i zapada. Slijedom toga, jordanski princ Gazi bin Muhammed je okupio tradicionalnu ulemu i modernu inteligenciju muslimana oko pisma papi Benediktu XVI nakon njegovog predavanja na Regensburškom univerzitetu 2006. god., pozivajući ga i cijeli kršćanski svijet na „Zajedničku riječ”. Među ozbiljnim posmatračima međureligijskog dijaloga ova inicijativa se smatra najznačajnijom porukom za međuvjerski suživot i toleranciju u proteklih pet decenija.
Sa posebnim naglaskom želim kazati da sam se, tokom mog boravka u Jordanu ovih dana, na licu mjesta uvjerio da su međuvjerski suživot i tolerancija u ovoj zemlji životna praksa. Kao musliman, lijepo sam se osjećao slušajući princa Gazija kako je vlada Jordana pozvala sve kršćanske crkve da izaberu besplatno zemljište za izgradnju njihovih crkava u blizini jordanske rijeke, odnosno mjesta za koje kršćani vjeruje da je Jovan (Jahja, a.s.) babtizirao Isusa (Isa, a.s.). I, zaista, u okruženju od desetak kilometara podižu se pravoslavne, katoličke, evangelističke i druge crkve. Naravno, podignut je i jedan meqām za muslimane, bez munare, gdje sam imao čast imamiti i hutbu održati za muslimane učesnike na islamsko-kršćanskom skupu o prirodnoj okolini.
Dakako, i papa Benedikt XVI je, u okviru svoje historijske posjete Jordanu, posjetio sveta mjesta za kršćane u prisutstvu kralja Abdullaha II i prica Gazija. Sve to ukazuje lidersku ulogu Jordana u globalnom svijetu u kojem se muslimani ponekad ne snalaze na najbolji način. Doista, Jordansko-hašemitska kraljevina koju je ustanovio kralj Abdullah I bin el-Husejn, koju je izgradio kralj el-Husejn bin Talal i koju danas jača kralj Abdullah II bin el-Husejn uspijeva da pomiri u sebi istok i zapad u jednom vrlo uzavrelom okruženju i višedecenijskom zapletu u odnosima između Islama i Zapada. Zahvaljujući mudrosti kralja el-Husejna bin Talala a sada njegovog sina Abdullaha II bin el-Husejna, Jordan je obrazac kako se može sačuvati čast i ugled svoje vjere i tradicije u otvorenoj i kontinuiranoj interakciji sa drugim i drugačijim. Zato je Jordan utočište mnogim pojedincima i organizacijama koje traže slobodu i mir kojeg u Jordanu nalaze. Eto zašto mi je ova nagrada izuzetno važna i posebno draga, jer mi je osnažila samopouzdanje i učvrstila uvjerenje da je moje nastojanje da čuvam i razvijam ravnotežu između duha Istoka i uma Zapada uspješno i da treba da nastavim tim putem uz Allahovu uputu i pomoć.
Mina: Koliko je ova nagrada važna za Islamsku zajednicu i državu Bosnu i Hercegovinu?
Reisu-l-ulema: Pa moglo bi se reći da je ova nagrada važnija za Islamsku zajednicu nego za mene osobno, jer koliko god su moje osobne zasluge da su me predložili za nagradu, još su više zasluge moje zajednice ili moje države da me, ili da nas, ljudi vani prepoznaju i cijene. Zato je važno da čuvamo čast i ugled svoje Islamske zajednice i svoje države Bosne i Hercegovine, jer tako čuvamo i svoju osobnu čast, kao i čast svoje porodice i prijatelja.
Mina: Vi ste redovni član Kraljevske akademije „Al al-Bejt”, ali vas ne oslovljavaju sa „akademiče?
Reisu-l-ulema: Meni je drago da mi u Islamskoj zajednici imamo nekoliko akademika i osjećam se ugodno kad ih se oslovljava tom titulom. Naravno, sama titula ne čini čovjeka većim nego što jeste u svom karakteru i u svojim javnim istupima koji su važni za čast naše vjere i ugled naše zajednice. Nije nikad bilo lahko nositi akademsku slobodu, čast i ugled, posebno danas kad su riječ i moral izgubili pravu vrijednost. Zato je važno da naši akademici govore istinu, da nisu pristrasni, da nisu povodljivi za bilo kim, te da su otporni na neistine i poluistine o našoj vjeri i o našoj zajednici. Tomas Hobs (Thomas Hobbes) je govorio da je mnogo naučio iz knjiga, ali da je mnogo više saznao iz iskustva vlastitog života. Otuda u našem narodu ima ova izreka”baška ilum, baška pamet”.
Mina: Hadži Reis-efendija, u povodu nagrade koju ste dobili u Jordanu na portalu Rijaseta Islamske zajednice mogli smo pročitati ovaj komentar: „Kad se sjetim sta su sve uradili, koju energiju i resurse su upotrijebili da diskreditiraju reisu-l-ulemu i IZ, čudo je da je IZ i reisu-l-ulema opstali. Ali u tome je i Božija mudrost treba raditi iskreno i pošteno a Allah će ravnati stvarima i dati da se svako pokaze onakvim kakav jeste. Da se pokazu iskreni vjernici i intelektualci i oni na daljinski koji služe svakome ko im ponudi vise novca, samo da pljuju po IZ i reisu-l-ulemi… Zaista se osjećam ponosnim i sretnim”. Ako dozvolite i mi želimo primijetiti da je zaista čudo koliko Vas ljudi cijene vani a ovdje su neki tako nemilosrdni u napadima na Vašu ličnost pa tako i na našu zajednicu?
Reisu-l-ulema: Nemojte da vas to čudi. To je pa gotovo normalno kroz povijest da domaći ljudi budu prepoznati tek onda kad ih neki stranci prihvate i prigrle. Znate kako je govorio Mahatma Ghandi: – Oni vas prvo ignorišu, pa vas onda ismijavaju, pa se onda bore protiv vas, pa onda vi pobijedite. Upravo je tim putem morala proći Islamska zajednica, posebnu u zadnjih nekoliko godina. Oni su nas ignorisali, šprdali se s nama, napadali nas iz svih mogućih oruđa i oružja, ali mi smo, hvala Bogu, ostali na nogama, uspravni i jaki više nego ikada. Jer, Islamska zajednica nema izbora već da pobjeđuje uz Allahovu milost koja se očituje u ljubavi muslimana prema islamu i prema Islamskoj zajednici.
Mina: Za razliku od prijašnjih izbora, ovoga puta Islamska zajednica je primila nekoliko pohvala za korektno i fer držanje u odnosu na pojedince i političke stranke. Hoće li to biti trajno opredjeljenje Islamske zajednice kad je riječ o politici i političkim strankama?
Reis-l-ulema: Da, to je, mislim, naše trajno opredjeljenje da Islamska zajednica ne bude vlasništvo ni jedne političke stranke, kao i to da ni jedna stranka ne može imati monopol nad Islamskom zajednicom. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je tradicionalna vrijednost svih muslimana Bošnjaka i zato svi oni imaju pravo i obavezu da se brinu o Islamskoj zajednici kao zajedničkom dobru našeg naroda. Iz toga proizilazi da se i Islamska zajednica treba brinuti o svakom svom članu bez obzira na njegovo političko mišljenje.
Drago mi je što mogu kazati da su imami, posebno hatibi, ozbiljno shvatili i odgovorno primijenili stav Rijaseta da se sa minbera, u prostorijama džamija, mektebima, mesdžidima i drugih mjestima predviđenim za vjerske aktivnosti ne spominju imena ni političara ni političkih stranaka. Znam da su u nekim džamijama hatibi ipak bili jako sugestivni preferirajući određenu stranku, ali to se može svesti na izuzetak od pravila što je bilo i za očekivati s obzirom da smo mi velika i složena zajednica. No, sve u svemu opći je utisak da su imami, hatibi i muftije pokazali visok stupanj odgovornosti i savjesnosti u svom imamsko-hatibskom poslanju. Zato im se zahvaljujem i želim da znaju da sam ponosan na njihov odgovoran i savjestan odnos prema našoj vjeri i našoj Islamskoj zajednici. Neka ih Allah nagradi.
Mina: Hadži Reis-efendija, narod ipak očekuje da vi nešto kažete o prekosutrašnjim izborima zato što mnogi misle da su ovi izbori od prevelike važnosti?
Reisu-l-ulema: Oni kojima je stalo do našeg mišljenja razumjeli su naše poruke i prema njima mogu se ravnati. Jer, govorimo sa pozicije islamske moralnosti i patriotske odgovornosti tako da su sve naše poruke poziv da se mijenjamo iznutra kako bi mijenjali svijet oko sebe. To je kur'anska poruka koja kaže „Bog neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promjeni”, tj., dok on ne promjeni svoj odnos prema Bogu i čovjeku.
Da, i ja sam čuo ocjenu da su izbori u nedjelju 3. oktobra 2010. god. od prevelike važnosti za budućnost našeg naroda, naše zemlje i naše države. Slažem se sa tom ocjenom i zato mi na um pada čuveni Alejhisselamov hadis iz morala u kojem se kaže: „Ako čovjek vidi loše stanje, neka ga mijenja rukom, ako ne može rukom, onda neka mijenja jezikom, a ako ne može ni jezikom, onda neka prezire to srcem, ali to je onda čovjek sa najslabijom vjerom u srcu.”
Dakle, oni koji hoće da sadašnje stanje mijenjaju na bolje neka to urade rukom u nedjelju, neka zaokruže onoga u kojeg oni vjeruju da hoće, može i zna naše loše stanje promijeniti na bolje. Svi koji imaju pravo glasa ne mogu reći da nisu mogli rukom mijenjati svoje (naše) loše stanje. Prema tome, oni koji ne izađu na izbore, koji ne glasaju, koji ne biraju, koji svojom rukom ne zaokruže onoga za kojeg misle da je dostojan njihovog povjerenja, neka šute, jer priča poslije izbora nikom ne pomaže. A oni koji sve to samo srcem preziru, najslabijeg su imana i zato treba da se zamisle nad svojim vlastitim stanjem.
Prema tome, svaki musliman i muslimanka su dužni da u nedjelju izađu na izbore i da izaberu svojom rukom one koji mogu promijeniti da nam stanje bude bolje nego što jeste, da nam budućnost bude sigurnija nego što jeste, da nam djeca budu sretnija nego što jesu, da nam domovina bude veselija nego što jest i da nam država bude efikasnija nego što jest. Ne treba se bojati promjena, ne treba se plašiti novih ideja, ne treba stajati u jednom mjestu, jer, kao što kaže arpska poslovica: Fi hareke bereke (u pokretu je bereket).
Mina: Nije li to i poziv muslimanima da u nedjelju izađu na izbore?
Reisu-l-ulema: Da, tako je. pozivam sve muslimane i građane Bosne i Hercegovine da 3. oktobra 2010. godine izađu na opće izbore i ne samo da glasaju, već u skladu sa svojom savješću, biraju i izaberu svoje legitimne političke predstavnike na različitim razinama vlasti. Izbori su izvanredna prilika da muslimani, kao građani Bosne i Hercegovine, sudjeluju u kreiranju svoga položaja i svoje bolje sadašnjosti i budućnosti.
Islamska zajednica preporučuje muslimanima da ne propuštaju priliku koja im se pruža kroz izborni proces da posvjedoče svoju aktivnu opredijeljenost demokratskim standardima i preuzmu svoj dio odgovornosti za vlastiti status i stanje u državi Bosni i Hercegovini. Muslimani Bošnjaci ne trebaju imati strah od svoje slobode, jer učešćem u društvenim i političkim procesima muslimani mogu na najbolji način svjedočiti svoju vjeru koja ih podstiče da rade za opće dobro i budu od koristi zajednici i svakom čovjeku.
Islamska zajednica podstiče nacionalnu, političku i društvenu odgovornost muslimana Bošnjaka i hrabri ih da biraju najbolje i najkvalitetnije predstavnike koji će adekvatno artikulirati i štititi njihove nacionalne, društvene i vjerske interese, vrijednosti i potrebe.
Mina: Hadži Reis-efendija, vi ste iz Ammana danas doputovali u Madrid na poziv bivšeg državnog sekretara USA-a Medlin Olbrajt (Medline Olbright). O čemu je riječ?
Reisu-l-ulema: Da, tako je gospođa Olbrajt me pozvala na Aspenski ministarski forum (The Aspen Ministers Forum). Riječ je o inicijativi bivših ministara vanjskih poslova iz cijeloga svijeta da kroz Aspensi forum, kojeg vodi gosp. Olbrajt, svake godine naprave uvid u stanje u svijetu i da kroz razmjenu mišljenja dođu do određenih zaključaka o aktualnim pitanjima u svijetu. Ove godine Forum se održava u Madridu o temi „Identifikacija mostova: određivanje oblasti za međusobni angažman i kooperaciju sa muslimanskim svijetom”. Ja sam pozvan da sutra govorim na otvaranju Ministarskog foruma.