FOTO: Vasijjet reisu-l-uleme imamima i muftijama

U Istiklal džamiji (17. oktobar 2012.) u Sarajevu reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić održao posljednji zajednički sastanak u svojstvu reisu-l-uleme s imamima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Sastanku je prisustvovalo preko 1000 imama iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka-Srbije. Sastanku su također prisustvovali zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić, izabrani reisu-l-ulema muftija tuzlanski mr. Husein ef. Kavazović, generalni sekretar Rijaseta Muhamed Salkić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta mr. Muharem ef. Omerdić, muftija bihaćki Hasan ef. Makić, muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić, muftija goraždanski Hamed ef. Efendić, muftija mostarski Seid ef. Smajkić, glavni muftija IZ u Srbiji Muamer ef. Zukorlić te vojni muftija Ismail ef. Smajlović.

Izabrani reisu-l-ulema muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović zahvalio se imamima na njihovom predanom radu i posvećenosti principima islama te istaknuo veliki trud koji je uložio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u razvoj i napredak Islamske zajednice.

Prisutnim imamima obratio se rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe mr. Muharem ef. Omerdić koji je iznio više statističkih podataka o broju imama, džamija, mesdžida i drugim važnim postignućima na polju obrazovanja i edukacije. Mr. Abdulgafar ef. Velić, imam Istiklal džamije u Sarajevu, u svojstvu domaćina i imama govorio je o misiji i identitetu bošnjačkog imama te se ukratko osvrnuo na neke od imama koji su iza sebe na svojstven način ostavili traga u Islamskoj zajednici a u povodu objavljivanja knjige 100 bošnjačkih imama.

Generalni sekretar Rijaseta Muhamed Salkić je prisutne podsjetio na simboliku današnjeg datuma. Naime, na današnji dan, 17. oktobra 1882. godine, Hilmi ef. Hadžiomeroviću je, kao prvom reisu-l-ulemi IZ u BiH, uručena Menšura.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić osvrnuo se na svoja zapažanja, iskustva i razumijevanja imamske profesije i rada u džematu. Iskazao je duboku zahvalnost svim imamima i podsjetio ih na čast koja je imamima ukazana činjenicom da objašnjavaju Božiju Riječ i upućuju ljude da žive životom koji će im osigurati dobro na ovom i spas na budućem svijetu. Reisu-l-ulema dr. Cerić je naglasio da mu je u životu najveća čast ukazana time što može biti u mihrabu i na minberu i da se na ta dva mjesta najljepše osjeća, podsjećajući da je danas spreman, u slučaju potrebe, biti imama u bilo kojem džematu i bilo kojem selu u Bosni i Hercegovini.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je uručio prigodan poklon i zahvalnicu Muharemu ef. Omerdiću zbog njegovog doprinosa Islamskoj zajednici. Također, svim glavnim imamima na području Islamske zajednice reisu-l-ulema dr. Cerić je uručio zahvalnice.

Nakon podne namaza, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, pozivajući se na kur'anski ajet o iskazivanju pokornosti Allahu dž. š., Njegovom Poslaniku i legitimnim predstavnicima muslimana, pozvao je sve imame da ponove za njim bej'at (prisegu) izabranom reisu-l-ulemi muftiji tuzlanskom Huseinu ef. Kavazoviću. Imami su, ponavljajući za reisu-l-ulemom Cerićem, dali bej'at (prisegu) muftiji tuzlanskom Huseinu ef. Kavazoviću u njegovom obavljanju dužnosti reisu-l-uleme.

U nastavku prenosimo sadržaj teksta koji je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić pripremio za sastanak s imamima.

VASIJJETSKI GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

MUFTIJAMA I IMAMIMA

(Istiklal džamija, 02.12.1433/17.10.2012)

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ (3:104)

Cijenjene muftije i poštovani imami, ovo je moj vasijjetski govor sa dovom Allahu da nastavite raditi kao i dosada za sreću i spas našeg naroda u duhu islama i islamske tradicije Bošnjaka. Stoga mi dozvolite da kažem da ono što je samodokazivo ne treba dokazivati. Ono, pak, što ovisi o nama treba dokazati. Božija postojanost je samodokaziva, ali vjeru u Boga treba dokazati riječju i djelom. Zašto, vi koji Knjigu čitate, tražite da ljudi čine dobra djela, a sebe zaboravljate? Zašto, vi koji tvrdite da vjerujete, govorite ono što ne radite?

Ta dva vrlo teška pitanja trebaju stalno zvoniti u našim ušima, jer obavezuju na dokazivu iskrenost i primjerenu dosljednost u našem životu i u našem poslu. Dokaziva iskrenost u riječi je uvjet dokazive dosljednosti u poslu. Zato je važno da naša riječ bude jasna, uvjerljiva i prodorna do srca ljudi. Ali, isto toliko ako ne i više, važno je da naša praksa bude dosljedna, dostatna i dostupna. Naročito danas kada vidimo da je u javnosti riječ izgubila vrijednost istinitosti i kada je praksa nedostatna. To je stoga što neki ljudi jezicima govore ono što nije u njihovim srcima. Samo Bog zna ono što u sebi kriju.

Mrak se ne može rastjerati štapom, već svjetiljkom koja treba zasvijetliti u našem srcu, duši i riječi. Naš moral je najbolji dokaz da svijet vidi tu našu svjetiljku kojom ćemo tiho i blago razgoniti tamu u našem okruženju. Onu tamo koja se pravi pred našim očima i kojom nam hoće zaslijepiti oči i pomračiti dušu tako da ne vidimo svjetlo budućnosti.

A svjetlo naše budućnosti je u zdravoj porodici, u složnom džematu, u dobro organiziranoj instituciji, u savjesnom radu, te u odgoju i obrazovanju. Zato treba koristiti svaku priliku i naglasiti važnost brige o porodici na svim razinama – državnoj, školskoj, mektepskoj i džematskoj.

1.  Zdrava porodica- Srž našeg naroda je u porodici. Da bi narod bio snažan, njegova srž mora biti zdrava, Ako se crv nevjerstva, brakolomstva, droge i alkohola uvuče u porodicu, onda je srž naroda u opasnosti, a to znači da smo svi na gubitku. Zato nam treba uvijek biti na umu mudrost koja kaže da je bolje spriječiti negoli liječiti. Vaša dužnost je da se bolje upoznate sa pravim stanjem u porodici našeg naroda i da svojim savjetima pomognete očuvanju porodičnog zdravlja i čistote. Roditelje treba poticati da brinu o svojoj djeci, a djecu treba poučavati da poštuju svoje roditelje. Očeve treba hrabriti da ispunjavaju porodične obaveze, a majkama treba pomoći da čuvaju porodičnu čast i ugled. Treba dijeliti radost sa porodicom u svome džematu i biti prisutan kada je u porodici žalost. Na taj način vi pokazujete ne samo komšijsku dobrotu, već i samoinicijativno treba naći vremena i obići porodice u svome džematu. Te posjete ne trebaju biti duge i zahtjevne, već bratske i savjetodavne.
2.  Složan džemat- Znam da ste svjesni važnosti džemata kao jedne od najviših vrijednosti vjere, jer se bez džemata ne mogu ispuniti neki temeljni zahtjevi vjere. Znam i da se slažete da je glavna misija Islamske zajednice da čuva i razvija džematski duh u narodu kao osnovnu snagu našeg zajedništva u vjeri. I znam da razumijete kad kažem da je složan džemat srce i duša našeg naroda. No, želim vas podsjetiti da je vaš rad na usavršavanju džematskog duha muslimana ono što treba stalno dokazivati. Jer, iako se to podrazumijeva, sloga u džematu nije samodokaziva. Nju treba stalno dokazivati radom, znanjem, mudrošću i požrtvovanošću, prije svih, imama i njegovih najbližih suradnika u džematu. Osnovno mjerilo za vrednovanje imamskog rada jest stupanj sloge u džematu. Naravno da je to i najteži dio imamskog posla, ali u svakom poslu ima nešto što ga čini posebnim upravo po težini zadatka kojeg sadrži. Svakako, vaša misija je da radite na uklanjanju razloga za udaljavanje ljudi po bilo kojoj osnovi, vjerskoj ili političkoj, i da im ponudimo uvjerljive razloge za njihovo zbližavanje i spajanje.
3.  Dobro organizirana institucija- Institucija je više od pukog administriranja. Ona je simbol osmišljenog i organiziranog rada Islamske zajednice. Rekao bih institucija je identitet nas samih i naša Zajednice. Ona je dokument povijesti i slika organizirane aktivnosti. Može se slobodno reći da je Islamska zajednica kao institucija umnogome, ako ne i najviše, pridonijela kontinuiranom prisustvu islama u Bosni i Hercegovini. Pogledajte što se dogodilo na Balkanu sa islamom i muslimanima koji nisu imali vjerskih institucija sličnih našim. Gotovo da su nestali sa povijesne mape naroda utapajući se, kao pojedinci, u bujicu povijesnih zbivanja. Zbog toga moramo biti izuzetno zahvalni našim precima što su ustanovili, razvili i sačuvali institucionalnost islama u Bosni i Hercegovini. Tu njihovu ostavštinu preuzeli smo, nadam se, svjesni težine emaneta kojeg trebamo dalje utvrđivati i razvijati kako bismo ga mogli svjetla obraza i dostojna ponosa predati nadolazećoj generaciji. Govorim to zato da u vama još više osnažim svijest o nužnosti postojanja dobro organiziranih institucija Islamske zajednice od džemata, medžlisa, mekteba, biblioteke, mederese, akademije, fakulteta do Sabora i Rijaseta. Naravno, institucija ne smije biti svrha sama sebi. Ona mora biti svrha boljoj, bržoj i kvalitetnijoj službi islamu i muslimanima. Ona mora biti znak našeg prepoznavanja i sigurnost našeg posla. A da bi to bila, instituciju trebamo snažiti samodisciplinom i samopoštivanjem pravila i propisa koje sami donosimo radi boljeg timskog rada i radi kvalitetnijeg predstavljanja islama i muslimana u javnosti.
4.  Savjestan rad – Nemam namjeru vaziti vam o potrebi da budete savjesni u svom imamskom radu. Želim vjerovati da ste vi toga svjesni i da vam se, zapravo, ne bi mogla ni dati imamska idžazetnama da u vama vaši učitelji nisu prepoznali savjesne i odgovorne osobe kojima se može povjeriti časna uloga nasljednika Božijih poslanika. No, u ovoj prilici želim vašoj pažnji preporučiti da razmislite o značenju dužnosti i ljubavi prema poslu. Jer kažu da dužnost može mnogo učiniti, ali ljubav beskrajno više čini da naš posao bude uspješan i djelotvoran. Zato trebamo učiti voljeti imamski posao i to pokazivati i dokazivati vrijednim radom i svjesnom brigom za svaki detalj u nastupu u ime vjere. Nije lahko biti uzor drugima. Nije lahko biti prvi i voditi ljude na životnome putu. Lakše je biti vođen. Ali ljepše je živjeti sa uvjerenjem da pomažeš ljudima i slađe je raditi sa znanjem da to što radiš Bog, dž.š., Njegov Vjerovjesnik i dobri ljudi vole i cijene. Zato vjerujem da imamo punu svijest o dužnosti prema imamskim obavezama, ali i velikoj ljubavi prema časnom poslu imama, hatiba i vaiza.
5.  Odgoj i obrazovanje – Slobodno se može reći da je prethodno dvadeseto stoljeće bilo u znaku velikog napretka u znanosti. Ali pored toga, stoljeće u kojem smo i mi rođeni, ostat će upamćeno i po zlu ratova koji su odnijeli živote milijuna ljudi u svijetu. Naš narod će ga naročito pamatiti po zlu genocida. Dakle, iz prethodnog u naredno stoljeće svijet u svome prtljagu nosi dokazive uspjehe u znanosti i dokazive promašaje u moralu. Zbog toga u dvadeset prvom stoljeću neće biti znanstvena otkrića mjera čovjekovog napretka, već će moralna dosljednost biti dokaz čovjekovog očišćenja od zle krvi koja razara supstance života na Zemlji. Potrebno je, dakle, u ovom stoljeću ustanoviti put do odgoja na isti način kao što se otkrio put do znanosti. Stoga treba poželjeti da ovo stoljeće bude u znaku odgoja koji će čovjeka podsjetiti na uzvišenost Gospodara svjetova i na vrijednost ljudskog života kao Božijeg dara. I sami možete zaključiti da sam vam posebno istaknuo važnost odgoja i obrazovanja za naš narod, važnost koja se može mjeriti vremenom stoljeća. Ako je to tako, onda neka naša dova bude da Evropa oplemeni svoje srce kako se ne bi nikada i nikome dogodilo ono što se dogodilo nevinim ljudima, ženama i djeci u Plavu i Gusinju i u Bosni i Hercegovini. Mi molimo Boga dž.š, da svi ljudi razumiju da čestitost nije u tome da se lice okreće prema istoku ili zapadu. Čestitost je da čovjek vjeruje u Boga, u Dan odgovornosti, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike i da dijeli svoj imetak sa siročadima i siromasima, da oslobađa ljude od ropstva i poniženja, da samo Bogu robuje i zekat dijeli i da ispunjava obavezu svoju kada je preuzme pred Bogom i ljudima.

Nadam se, drage muftije i imami, da ćete nastaviti učiti dovu i drugima preporučiti da uče, moleći Boga dž.š da prosvijetli čovjekov um i oplemeniti njegovo srce da bude svjetiljka koja razgoni tamu, a ne kamen koji donosi strah i patnju.

أَللّهمَّ إِنِّي أسْألُكَ مِنَ النِّعْمَةِ تَمَامَهَا، وَمِنَ  العِصْمَةِ دَوَامَهَا، وَمِنَ  الرَّحْمَةِ شُمُولَهَا، وَمِنَ  العَافِيَةِ حُصُولَهَا، وَمِنَ العَيْشِ أَرْغَدَهُ، وَمِنَ  العُمُرِ أَسْعَدَهُ، وَمِنَ  الإِحْسَانِ أتَمَّهُ، وَمِنَ الإِنْعَامِ أَعَمَّهُ، وَمِنَ  الفَضْلِ أَعْذَبَهُ، وَمِنَ اللُّطْفِ أَقرَبَهُ. 

أَللّهُمَّ كُنْ لَنَا وَلا تَكُنْ عَلَيْنَا. أَللّهُمَّ اخْتِمْ بِالسَّعَادَةِ آجَالَنَا، وَحَقِّقْ بِالزِّيَادَةِ آمَالَنَا، وأَقْرِنْ بِالعَافِيَةِ غُدُوَّنَا وَآصَالَنَا، وَاجْعَلْ إِلَى رَحْمَتِكَ مَصِيرَنَا وَمَآلَنَا، وَاصْبُبْ سِجَالَ عَفْوِكَ عَلَى ذُنُوبِنَا، وَمُنَّ علَيْنَا بِإِصْلاحِ عُيُوبِنَا، واجْعَلْ التَّقْوَى زَادَنَا، وَفِي دِينِكَ اجْتِهَادَنَا، وَعَلَيْكَ تَوَكُّلَنَا وَاعْتمَادَنَا. 

أَللّهُمَّ ثَبِّتْنَا عَلَى نَهْجِ الاسْتِقَامَةِ، وَأَعِذْنَا فِي الدُّنْيَا مِنْ مُوجِبَاتِ النَّدَامَةِ يَوْمَ القِيَامَةِ، وَخَفِّفْ عَنَّا ثِقْلَ الأَوْزَارِ، وَارْزُقْنَا عِيشَةَ الأَبْرَارِ، وَأَكْفِنَا وَاصْرِفْ عَنَّا شَرَّ الأَشْرَارِ، وَأَعتِقْ رِقَابَنَا وَرِقَابَ آبَائِنَا وَأُمَّهَاتِنَا وَإِخْوَانِنَا وَأَخَوَاتِنَا مِنَ النَّارِ، بِرَحْمَتِكَ يَا عَزِيزُ يَا غَفَّارُ، يَا كَرِيمُ يَا سَتَّارُ، يَا عَلِيمُ يَا جَبَّارُ.

يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.