Zahvala pripada Allahu dž.š. salavat i selma na Allahovog Miljenika Muhammeda a.s. salava i selam na njegovu časnu porodicu na njegove plemenite ashabe i na sve nnjegove sljedbenike, naravno i nas.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلاةِ مِنْ يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَى ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ ذَلِكُمْ خَيْرٌ لَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ تَعْلَمُونَ (٩) فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلاةُ فَانْتَشِرُوا فِي الأرْضِ وَابْتَغُوا مِنْ فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ (١٠)
Braćo u Islamu na početku smo proljeća i u današnjo hutbi podgledat ćemo po sebi i oko sebe i osvrnuti se na dva bitna elementa u navedenim ajetima. Petak- sa džumom i hutbom je dan kada se pozivamo da neizostavno dođemo na namaz ostavljajući sve obaveze i poslovanja da slavimo i hvalimo Allahovo ime u namazu – a kada se namaz završi, da se raziđemo po zemlji tražeći Allahove blagodati. Ovo pokazuje da je čovjek obavezan okrenuti se svom Gospodaru puneći srce i dušu zikrom, a nakon toga krenuti egzistencijalnim pitanjima ovog svijeta uz spominjanje Allaha dž. š. O ovome drugom danas govorimo.
…On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! ( Hud, 61)
Braćo u Islamu!
Čovjek je stvoren od zemlje, određeno mu je da živi na zemlji, dato mu je sve potrebno za život na zemlji, određen je da bude Allahov namjesnik na zemlji i ovo su sve elementi koji čovjeka uzdižu iznad ostalih Allahovih stvorenja. Čovjek stoga ima i obavezu da se ponaša u skladu sa Allahovim određenjima, odnosno, da daa svoj doprinos oživljavanju zemlje i njenom kultivisanju i obradi. Čovjek je dužan da obrađuje zemlju i da joj pomogne da njeni plodovi budu bolji, zdraviji i čovjeku prijatniji.
هُوَ الَّذِي خَلَقَ لَكُمْ مَا فِي الأرْضِ جَمِيعًا
29. On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio… (Beqara, 29)
Mufessir Ezzamahšeri u svome Keššafu tumačeći jedan ajet navodi da je Allah čovjeku naredio da obrađuje zemlju, a Ebu Bekr el Džessas kaže da je unaprjeđivati zemlju poljoprivredom vadžib. Allahov poslanik kaže: „Bavite se obrađivanjem zemlje jer je to mubarek posao!“ Ibn Hazm kaže: “ Znajte da je mir, uživanje, spas, čast i sevap u obrađivanju zemlje. Obrađivanje zemlje je najmirnije i najzadovoljnije zarađvanje. U Kešfuzzununu stoji navod učenjaka: „Kada bi ljudi znali koliko je Allahu milo da se njegova zemlja obrađuje i oživljava, nebi na zemaljskoj kugli nikako bilo neobrađene zemlje.
Braćo u Islamu!
U današnje vrijeme obrađivanje zemlje za nas bi trebalo imati strateški značaj. Znam da će mnogi reči ne isplati se, treba ovo, treba ono…, a isplati se ležati ne raditi, čekati tuđu milostinju. Prije rata naš narod je bio strašno radin. Mnogi su radili u preduzećima, a sa svojih njiva su imali hranu. Trebalo je kupiti samo kafe, ulja, i soli. Danas naš narod uglavnom ne radi u preduzećima, ali ni u svojim njivama. Nemamo svojih proizvedenih zaliha gotovo nikako. Kada prodavnice ne bi radile samo tri dana nastao bi nered, a nakon osam dana nastupila bi glad. Većina nas je othranjena i odrasla u „težačkim“ porodicama. Te naše porodice i danas imaju istu onu zemlju, ali mi danas kažemo da od nje, k'o biva, nema hajra. Prije bi se moglo kazati da nema hajra od nas, jer smo sve zapustili i napustili. Čekamo nečiju milost iz vana i samo mislimo da nam je „vani“ – a tamo „vani“ nije važno .- bit će nekako. Postali smo dobrovoljni sjedeći prosjaci, na teretu rodbini ili prijateljima. A rodnije, plodnije, čišće, ljepše zemlje, vode, pa ni vazduha nema nigdje u svijetu.
Braćo evo proljeća, evo šanse da oživimo i mi i naša imanja, za našu korist. Sanski Most ima 24000 hektara obradive zemlje. Velika većina toga je do sada bila neobrađena. Sijanje usjeva i sađenje sadnica voća naša je dužnost i obaveza, ali u današnjem vremenu to je i naša velika potreba. U našim ostavama kojih je sve manje, danas nemamo ni jabuka ni krušaka, ni oraha, a o suhim šljivama da i ne govorimo. Nema ni pekmeza, a malo je i salati. Braćo, ako moramo kupiti limun, narandžu, banane, zar moramo i jabuke ili šljive. Znamo li odakle su jabuke koje jedemo i kakve su kvalitete. Naši stari su govorili da voće u koje neće crv je otrovno. Kupimo danas koliko god hoćemo voća u njemu nećemo naći crva, zar je i on pametniji od nas!? I onda se pitamo odkud ovolike bolesti i iznenadne smrti. Podsjetimo se hadisa „Ko posadi sadnicu ili posije njivu, pa od toga pojede čovjek, životinja, ptica ili zvijer – sve mu se to broji kao sadaka.“ Ili hadisa: „Kada bi nastupio kijametski dan a neko od vas imao sadnicu u rukama, ako je u stanju da je posadi, neka to i učini.“ Kada to već proizvedemo i dočekamo rod žitarica ili voća, naučimo da to čuvamo ili preradimo, prvo za svoje potrebe a zašto ne i zarad trgovine. Budimo i proizvođači i prodavači svoga viška. Imamo mi doduše „trgovaca“ koji su uglavnom „nakupci“ nečijih trećih proizvoda, što bi se reklo treća ili četvrta ruka. Mudri halifa hazreti Omer je muslimanima a naročito Arapima poručio: „Držite se trgovine, nemojte da vas prevladaju u imetku i dunjalučkom dobru ovi crvenokošci.“ H. Omer je također rekao: „Trgovina je trećina vlasti.
Braćo u Islamu!
I za poljoprivredu, za voćarstvo, stočarstvo pa i za trgovinu potrebna je pomoć – stimulacija države – vlasti. Svi proizvođači u svijetu imaju tu pomoć osim naših. Naša vlast pokazuje svoj karakter i poštenje time što mnogo uzima a malo daje. Omer je također rekao: „Ko ima zemlju neka je unaprijedi i obradi, ko ima kakva imetka neka ga unaprijedi, jer može uskoro doći vrijeme kada ovi u čijim je rukama vlast, neće davati nego samo onima koga oni vole.“ Kod nas je taj vakat davno došao. Brate muslime: „Kada pođeš rođaku, prijatelju… na miloštu mu kupi voćku i posadi je u njegovi bašču – njivu, pouči ga da je njeguje i svoju zemlju obrađuje. Ali, pazite na međe – pola problema među sljedbenicima Muhammedova a.s. ummeta je zbog međe ili voćke u međi ili blizu međe. Na kraju svojim primjerom ovo sve svjedoči tamo gdje živiš da ruke mogu imati žuljeve i da se nikome motika nije zalijepila za ruke.
Ja Rabbi sačuvaj nas ljenosti i nemoći. Sačuvaj nas preteških iskušenja i prevelikih želja. Učini da Tebi i Islamu dok smo živi služimo!
Amin!
Hatib: Osman ef. Hasanbegović
03.april, 2009. godine – 07. rebiul ahir, 1430. h.g.