Vjerovatno, ljudi će dati prilično slične odgovore, svako iz svoje perspektive. Šta džamija predstavlja za hodžu i ostale vjernike ? Prije svega svetinju, mjesto najuzvišenijeg ibadeta; namaza, a zatim mjesto gdje svakodneno hodža ulazi, najčešće sam i susreće uvijek svoje vjerne džematlije tespih i mikrofon? Njih trojica su pravi ahbabi. Pored hodže od džematlija rijetko ko navrati, ali u nekim džamijama se desi i to. Danas se ljudi takmiče ko će ljepšu džamiju izgraditi, naravno, nemam ništa protiv, džamije su naše ljepotice, ali slabo se isti ti takmiče nakon otvora džamije da dođu u nju. Džamija želi goste, ona je tužna kad je sama. Većini ljudi je bitno da se ezan čuje a namaz na koji ezan poziva im nije bitan a onda se hodži spočitava što nekad davno nije proučio ezan, opravdano ili ne sad nije ni bitno. Zašto? Lijenost i licemjerje su dvije veoma opasne bolesti. Ljudi su lijeni da prošetaju do džamije i obave najuzvišeniji ibadet u kojem ono najvrijednije, svoju glavu, um po čemu se insan razlikuje od hajvana spušta skrušeno pred Gospodara Allaha Uzvišenog. Licemjerstvo prema sebi, drugim ljudima, Bogu ne da hudom insanu da se iskreno pokori Allahu. Siti smo onih koji kažu:” Ma slušaj ti efendija, ja sam vjernik u srcu i duši, bolji sam od onih što idu u džamiju!” A ima jedan Bošnjak kad mu kažeš hajd bolan u džamiju on kaže:” Nemoj ti meni, ja kako znam za sebe sva tri vakta klanjam.” Ama Bošnjo dragi kakvih sve ima na poslu gdje radiš pa ne kažeš neću ja na pos'o. Slušaj ti muslimane koji misliš da ćeš u džennet bez namaza i dobrih djela grdno se varaš, znaš li kad stanovnici džehennema budu upitani:
” Šta vas je u džehennem dovelo?” ”Nismo”- reći će-” bili od onih koji su namaz obavljali, i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok smrt nije došla.” ( El-Mudessir, 42-46.).
Prvo za što ćemo odgovarati na Sudnjem danu je namaz. Bude li insan klanjao i namaz mu bude kabul, nadati se inšaAllah da će i ostala djela biti kabul. Kad čovjeka dovezu hitno u bolnicu prvo što se ustanovi da li je živ pa tek onda na red dolaze ostale pretrage. Ako je čovjek mrtav onda se može uraditi obdukcija ako se želi, nekad nije potrebna obdukcija jer se zna kako je čovjek živio i od čega je umro.
Isto tako na Sudnjem danu prvo će se ustanoviti da li je čovjek klanjao i kakav mu je namaz. Ako ne bude namaza nema ni daljeg ispitivanja, niti ”obdukcije” kad ga uvedu u džehennem jer se zna kako je živio i zašto je tamo dospio, nije bio musallija! Također Allah dž.š. upozorava i klanjače da povedu računa o svom namaza i da ne budu licemjerni pa kaže:
” A teško onima koji kada molitvu (namaz) obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikom ništa ni u naruč ne daju.”(El-Maun 4-7.)
Ova sura je svima dobro poznata, klanjač je često uči a ne zna nemarni klanjač da možda sam sebe proklinje,da nas Allah sačuva.
Hvala Allahu Uzvišenom pa nam dade još jednu priliku da se popravimo i pokajemo, dade nam mjesec posta, mjesec duhovne inventure za vjernika. U ramazanu su džamije posjećenije i to je dobro, ali zapitajmo se gdje smo nakon ramazana? Džamije nam ostaju puste, bez klanjača, zar to nije licemjerstvo prema Allahu Uzvišenom. Radimo mjesec dana a očekujemo platu za čitavu godinu? Zapitajmo se šta će nam džamije bez klanjača? Molimo Allaha Uzvišenog da nam se smiluje, oprosti grijehe naše, primi naše ibadete u ovom mubarek mjesecu i da nas uvede u džennet sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima. AMIN
Smajo ef. Šabić