Prva ramazanska hutba

Ramazan

Cijenjeni džemate,

Došao nam je, hvala Allahu, naš najdraži musafir. Najdraži jer nam donosi najviše dobra, koja nam nijedan drugi musafir ne može donijeti. To je post u šehru ramadanu!

Vi ste o ramaza­nu, dugom i strogom islam­skom postu, mnogo čuli i pro­čitali. Vi ga i sami postite. Ipak, da li znamo osnovne smislove i svrhu islamskog posta? Ne, još uvijek to dovoljno ne znamo! Da znamo, bilo bi ne samo više postača nego bi oni koji poste bolje čuvali i više pazili na ovaj islamski šart. Da ga shvatimo i doživljavamo kako mu priliči, ramazan bi od nas činio čvršće vjernike, on bi nas preporođi­vao i njegovi tragovi bi se osje­ćali tokom čitave godine, sve do idućeg ramazana.

Zašto je Allah propisao post u mjesecu rama­zanu i zašto On, dželle šanuhu, želi da post bude nama za sva vremena.

Svrhu posta izrekao je Allah:

O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima koji su bili prije vas – da biste mislili na Boga (el-Bekare, 185).

U ovom ajetu nalazi se zavisna rečenica: le'allekum tettequn. Dosad se ova rečenica prevodi­la: da bi ste bili bogobojazni, ali nama se čini da ju je bolje prevesti: da biste mislili na Boga.

Neko može – Kur'an o tome govori – klanjati namaz da bi se istakao pred drugima ili zbog nekog drugog motiva, može da ga obavi samo pro forme, tj. da ne bude duhovno prisutan u njemu; neko može otići na hadž radi trgovine i tu­rizma, a ne u ime Boga; može podijeliti zekat da bi se npr. hvalisao, a ne u ime Boga, ali niko ne može postiti ramazan ni u čije ime osim u ime Boga. Zato je Muhammed, a.s. rekao:


الصِّيَامُ لاََ رِياَءَ فيهِ

„U poslu nema pretvaranja (murailuka).”

Zaista, kad musliman posti, on čini ibadet koji nije samo ja­van, kao izvršavanje drugih islamskih šarta, već je i tajni. Mo­gao bi da prekine post koliko hoće puta na dan, ali on to ne čini, On misli na Boga i posti samo u ime Njega. Pogledajte naše težake: rade na njivi, ožedne, pokraj njih teku bistre vode, ali oni skoro da ih ne pri­mjećuju. Pušači, isključivo ja­kom vjerskom voljom, s lahkoćom odustaju od pušenja i sl. Može li išta drugo ljude tako iskreno, čvrsto i bezuslovno odvratiti od strasti kao po­st?

Da li sad razumijemo svrhu posta? Dakle, Allah traži od lju­di da budu moralni u ime Njega, njihova Stvoritelja i Uzdržavatelja, kako bi, ne samo na javi, već i u tajnosti, mislili na Njega i djelovali u skladu s Njegovim propisima. Da li će čovjek učiniti nemoralnu radnju ako ga drugi ljudi gledaju? Neće. A da li će to učiniti u tajnosti?

Braćo i sestro, mi smo ummet koji Allaha sluša ne samo na javi već i u tajnosti. Mi nismo moralni samo kad smo izloženi pogledu drugih ljudi već i kad smo sami i kad bismo mogli učiniti prestup a da ga nikad niko od ljudi ne vidi i ne sazna za nj. A da bismo se uspeli do tog stepena, da misli­mo na Boga i u tajnosti, On nam je propisao post.

Islamski post uči i odgaja čovjeka najiskrenijoj moralnos­ti. Razmislite: koliko vremena smo u životu sami, pa ćete vi­djeti da bi vodilo u moralnu anahriju kad i tada, u tajnosti, ne bismo mislili na Allaha.


Da bih potkrijepili svrhu is­lamskog posta, navedimo dva primjera:

U jednoj zemlji konzumira­nje alkohola, koje je uzelo toli­ko maha da je ozbiljno ugrozilo zdravlje i prosperitet nacije, za­branjeno je državnim zakoni­ma. Ispostavilo se, nakon godi­nu dana, da ljudi ništa manje ni­su pili alkohol. Čak su, pošto legalno nisu mogli doći do nje­ga, konzumirali njegove suro­gate te se trovali i umirali.

Na drugom kraju svijeta, na jednom kontinentu, opasna, do danas neizlječiva bolest AIDS, u nas nazvana SIDA, ugrozila je milione stanov­nika. Država je upotrijebila sva sredstva da bi spriječila katastrofu. Istakla je zastrašujuće reklame u medijima, promet­nim mjestima i organizirala stručna predavanja o toj bolesti. Da li će se njeni stanovnici od­reći heteroseksualizma i homo­seksualizma – to ćemo vidjeti, ali dpsadašnje iskustvo go­vori da će to biti u nedovoljnoj mjeri.


Da spomenemo jedan kur'anski primjer u kome se govori o Jusufu, a.s. Bio je mlad i posebne ljepote. Dospio je na dvor i tu ga je pokušala zavesti vladara žena, takođe lijepa i mla­da.

I ona je bila poželjela nje­ga, a i on bi bio nju poželio da od Gospodara svoga nije opo­menu ugledao – tako je bilo, da odvratimo od njega izdaj­stvo i blud, jer je Jusuf uistinu bio Naš rob iskreni (Jusuf, 24).

Jusuf je mogao počiniti ‘fahišu‘, ogavno djelo, a da ne odgovara pred državnim zako­nom. Bio je ponukan na to u tajnosti. Ali, vidjeli ste, on i u tom momentu misli na Allaha i samo njegovo iskreno vjerova­nje moglo ga je odvratiti od zla. Eto, to je primjer kako se i u tajnosti sluša Bog, primjer koji svaki musliman mora slijediti. Pogotovo to važi za mlade lju­de.

Rekao je Muhammed, a.s.: „Ko bude postio u ramaza­nu i poslije toga ne bude zgrije­šio Alahu ući će u Džennet – bez polaganja računa. A ko bude postio u ramaza­nu pa poslije njega bude grije­šio svom Stvoritelju. njegov će post biti odbijen.”

I rekao je: „Pet stvari prekidaju post i uskraćuju njegovu svjetlost: laž, gibet (ogovaranje), preno­šenje tuđih riječi, strastven (ne­dozvoljen) pogled i lažna za­kletva.”

Braćo i sestre u islamu, nemojte se zadovoljiti samo ti­me da se u ramazanskog posta  odreknete jela, pića i dozvoljenog uživa­nja, već se okanite svih ružnih navika i stvari. Učinite da u ramazanu posti vaš stomak, zatim jezik – tako što ćete paziti da ne izgovorite ni jednu lošu  riječ, vaše oči – tako što ćete -paziti da ne gledate što je Allah zabranio gledati, vaše uši – tako što će­te paziti šta slušate, i, posebno vaše srce.


Naša srca – to znači: naša osjećanja i naše misli moramo nastojati očistiti od svega što Bog, koji nas je stvo­rio i obasuo darovima, ne voli. Da bismo to postigli, činimo ono što, po uzoru na Allahove poslanike, čine eviije, Allahovi prijatelji. Oni smatraju da su pokvarili post čak i ako im ne­valjala misao ili želja padnu u srce. Tako oni poste i srcem. Oni ramazan iskoriste da šejtana što dalje odbiju od sebe. U kratkoj kur'anskoj suri En-Nas šejtan je nazvan: ‘El-Hannas’ /  onaj koji iza busije napada i povlači  se,  ponovo  napada  i povlači se. ‘El-Hannas’ ubacu­je ružne misli i želje u srca ljudi i tako ih zavodi ili nastoji zavesti. Da bismo ga odbili, ima jedan si­gurno uspješni lijek, što više učenja Kur'ana, Što više spomi­njanja Allaha i razmišljanja o Njemu. Ramazan nije uzalud mjesec Kur'ana, mjesec u ko­me je započelo objavljivanje Čas­ne Knjige.


U ajetu koji dolazi iza ajeta u kome je propisan post stoji da je Kur'an ‘El-Furkan’ / Rastavljač istine od zabiude. Kur'an to zaista jeste i to znaju samo oni koji su poslušni samo Bogu, koji su apsolutni gospodari svojih strasti i koji su šejtana odbili od sebe. Samo oni shvataju veličinu hadisa u kome se kaže da Kur'an nadvisuje sve ljudske knjige kao što Stvoritelj svih svjetova nadvisuje ljude.

Osim naše radosti dok slu­šamo šumove i razgrćemo du­bine mudrosti ‘sedam mora’ Kur'ana, mi ćemo duhovno uži­vati u iftarima, sehurima, teravih-namazu, u i'tikafu, u iščeki­vanju Lejle-i Kadra, a zatim u Ramazanskom bajramu, islam­skom blagdanu kojim se obilje­žava naš trijumf nad svim slabostima i napastima. O svemu tome ste slušali ili će­te još čuti u ovim blagoslovlje­nim danima.

Ramazan je mjesec koji nas uči da životu priđemo ozbiljno, da ne budemo sigurni da ćemo uvijek imati dosta jela i pila, da se ne oholimo, da se priprema­mo za eventualne situacije u kojima bismo mogli gladovati i, posebno, da mislimo na one koji nemaju, te da im udjeljuje­mo. Poslanik, a.s., je dijelio sadaku tokom čitave godine, a uz ramazan je to činio još više. Čuven je njegov hadis u kome stoji da nije musliman onaj koji zanoći sit a njegov komšija gla­dan, čak ako taj komšija nije musliman.


Poslanik je govorio i o još jednoj dimenziji posta: „Postite – bićete zdravi.”

Islamski post – to je ‘operacija bez noža’, kako je napisao jedan naš autor. Zais­ta, islamski post sprečava ili li­ječi niz bolesti probavnih orga­na, krvotoka, srca, nervnog sis­tema i dr. Ali to nikako nije os­novna svrha posta, kako se to želi protumačiti. Na isti način se kaže da je namaz propisan ‘radi gimnastike’, i sl. To su površna i netačna tuma­čenja. Islamski propisi oživljuju čovjekovu dušu i tijelo – u isto vrijeme, čovjekov duh i tijelo u islamu nisu razdvojeni, tj. ne posmatraju se izolovano već komplementarno i u sintezi. Nažalost, ljudi ograničenog mišljenja čak i vjeru tumače u horizontu ovosvjetskih i materi­jalnih interesa.

Da bi sumirali ideje današ­nje hutbe, navest ćemo nekoli­ko Vjerovjesnikovih hadisa:


„Ima postača koji od posta imaju samo gladovanje i žeđ.”

„Uzvišeni   Allah   je   rekao: ‘Zaista, post je Moj i ja ću za njega posebno nagraditi.'”

„Postač ima dva veselja: iftar i susret sa Allahom, kad, će On nagrađivati za post.”

„Kad bi moj ummet znao šta ramazan donosi, zaželio bi da on traje čitavu godinu.”

„Ko isposti ramazan iskreno i nada se nagradi, za to će mu biti oprošteni prošli grijesi.”

„San postačev je ibadet (poslušnost Bogu); njegova šutnja je veličanje Allaha; djela mu se udvostručuju; dove pri­maju; grijesi opraštaju.”


„Džennet željno očeku četvericu: učača Kur'ana, onog koji čuva jezik (od nepristojna go­vora), onog koji nahrani glad­nog i onoga ko posti u mjesecu rama­zanu.”

Allahu naš, pomozi da nas u ramazanu ne mimoiđu blagoda­ti koje nam šalješ iz Svoje milosti! Mi smo Tebi iskreno odani!

Hfz. Ismet Spahić,

zamjenik reisu-l-uleme

Podijeli