Ne vjerujemo da iko razuman u ovoj državi podržava primitivizam u govoru novinara emisije “60 minuta”, kaže se u zaključku pisma Udruženja sudija BiH, mada svoju “vjeru” svakodnevno mogu provjeriti – ne samo kroz emisije ovog Javnog servisa i njemu slične privatne medije, već i tamo gdje bi se najmanje moglo očekivati – u skupštinskim klupama…
“Udruženje sudija Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje način na koji se u političkom magazinu “60 minuta” govori o sudskom sistemu, kompetentnosti sudija i načinu na koji se komentarišu sudske odluke.
Sudijska zajednica je zaprepaštena jezikom uvreda, laži i insinuiranja o sposobnostima sudija i njihovoj profesionalnoj kompetentnosti. Neprimjerno je javnom govoru, nemoralno i krajnje primitivno u komentarisanju nepravosnažnih odluka suda nazivati sudije korumpiranim i nesposobnim… Grubo vrijeđanje i kleveta sudija od strane novinara i urednika tvrdnjama da su nesposobni i korumpirani šalje građanima poruku da se u ovoj zemlji svako može bez ikakve odgovornosti javno vrijeđati…Ne vjerujemo da iko razuman u ovoj državi podržava primitivizam u govoru novinara emisije “60 minuta”.
Gornji navodi su samo fragment pisma koje su ovih dana članovi Udruženja sudija Bosne i Hercegovine uputili direktoru i članovima Upravnog odbora Federalne televizije.
Merhaba, Kolumbo-vci!
Iako medijski teror ove emisije traje već nekoliko godina, naši uvaženi djelioci pravde su postali “zaprepašteni jezikom uvreda, laži i insinuiranja” tek kad su oni lično došli na tapet. Da je kojim slučajem bilo obratno, da nisu uopće tretirani, od njihovog “zaprepašćenja”, sasvim sigurno, ne bi bilo ništa, makar se jezik uvreda multiplicirao gotovo aritmetičkom progresijom a bahatost i iživljavanje prešli svaku mjeru, ako se takvo nešto uopće ima s čim i samjeravati tj. porediti. I na tome se primjeru može jasno vidjeti ne samo naša društvena neosjetljivost i nesenzibiliranost već i njena ukupna fragmentacija i izmrvljenost, da ne kažem sebičnost, kako po horizontali tako i po vertikali, ne samo kad se radi o političkim konceptima, razmiricama, sukobljavanjima i razmimoilaženjima, već i u onim duštvenim slojevima i stratifikatima koji bi, po svojoj vokaciji ili primordijalnoj društvenoj funkciji morali djelovati kao integralni dijelovi jednog organizma – naravno ukoliko želimo da taj organizam smisleno funkcionira i izvršava one zadatke koji se od njega očekuju. Ovako kako je to sada (a tako će vjerovatno biti i ubuduće) svi smo gluhi i slijepi i svi okrećemo glavu sve dok nas ne sustigne ono što je sustiglo neke druge ljude odnosne dijelove ukupnog društvenog sistema, makar bili apsolutno svjesni i uvjereni kako je to što (nam) se dešava eklatantno kršenje ne samo pravnih ili zakonskih propisa i konvencija već i univerzalnih civilizacijskih modela ponašanja, posebno u tzv. javnom sektoru. Ne ponavlja li nam se, samo u drugoj formi, već poznata situacija iz agresije na Bosnu i Hercegovinu: dok su gorjela mnoga sela ili gradovi a Bošnjaci ubijani, silovani ili odvođeni u logore, njihove komšije, naravno Bošnjaci, u mnogim slučajevima, umjesto da im priteknu upomoć, lažno se tješeći i nadajući, govorili su kako će njih zaobići ono što se njihovim komšijama već dogodilo. I to je za njih bilo određujuće: to da oni ostanu izvan domašaja, da sačuvaju svoje živote i svoja imanja, makar im braća, prijatelji, rođaci, komšije, sve do jednog, pali u ralje raspomamljenih agresora. A svi znamo kakav je bio ishod: egoizam, sebičnost, kukavičluk platili su visoku cijenu.
I kad smo već kod sudija i njihove druge polovine javnih tužilaca: nije li bilo odavno vrijeme da se neko od njih umješa u svoj posao, da reagira i nastoji spriječiti javno blaćenje kako ljudi tako i organizacija i institucija, kad je odavno postalo jasno kako pojedinačna reagiranja maltretiranih nisu polučivala nikakve efekte, već upravo suprotno: ona su služila (naravno ona rijetka koja su objavljena), mada je to protiv svih novinarskih kodeksa, samo za novo iživljavanje i cerekanje nad nemoćnom žrtvom.
Naravno, sudije su u ovom, konkretnom, slučaju samo paradigma naše opće društvene bijede, površnosti, rascjepkanosti, egoizma, grabeži, svega onoga što nas umjesto solidarne i čvrste društvene grupe čini društvom egoističnih pojedinaca ili interesnih skupina odnosno lobija kojima je osobni interes primarni i gotovo jedini cilj a prosperitet društva i sreća zajednice, kao i sve one moralne kategorije koje vode u tom pravcu (pravda, istina, solidarnost) samo verbalna izmaglica pogodna za manipuliranje naivnih.
Nekadašnja izreka: nek’ komšiji crkne krava očito je “uznapredovala” i dobila nove “valere” pa se može slobosno dodati: nek uz kravu crkne i komšija…samo da meni bude dobro!
Slučaj Gluhe Bukovice i nepravosnažna osuda imama Omerhodžića za navodne bludne radnje samo je vrhunac takvog primitivizma i iživljavanja: od naziva “imam-pedofil” (iako se nigdje u sudskim dokumentima u cjelokupnom procesu takvo što ne spominje), preko reisu-l-uleme kao “zaštitnika imama-pedofila” pa sve do nazivanja (svih) stanovnika Gluhe Bukovice “ludacima i primitivcima koji urlaju u srednjovjekovnom zanosu”, ova emisija, a može se slobodno reći i čitav Javni servis, da kažemo njihovim terminima “urlali su” ali ne u srednjevjekovnom (koji je imao i malu snagu i mali domet) već u novovjekovnom terorističko-medijskom zanosu (koji je mnogo opasniji i razorniji, jer ima hiljadu puta veći broj konzumenata i, naravno, neuporedivo veći domet) ne krijući svoju sreću i zadovoljstvo što mogu na osnovu nepravomoćne presude jednom imamu “slistiti” za uživanjem cijelu Islamsku zajednicu na čelu (i posebno) sa njenim poglavarom. Zato su uz Gluhu Bukovicu servirali sve ono što su mogli (da tamo navodno hara endemni sifilis i druge bedastoće), kao što su se iz petnih žila potrudili naći u arhivi praktično sve što je vezano za Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu, makar je, ako ništa drugo, vrijeme pokazalo kako su većina priloga bili ne samo sasvim deplasirani već i ordinarne laži. A kako jedna emisija mržnje, cinizma, bahatosti i iživljavanja nije dovoljna, to je nepravomoćna osuda “imama-pedofila” izdašno “potpomognuta” tretmanom u emisijama vijesti odnosno Dnevnika: bila je to prva, udarna vijest u najgledanijim večernjim tv dnevnicima, kao da je to čudo koje se prvi puta objavljuje ili kao da se radi o zločinu i zločincu koji je bezmalo prodrmao cijeli svijet.
Pa iako ih novinarski kodeks izričito obavezuje da objave reagiranja onih koji su takvim tretmanom povrijeđeni (a što su i sami isticali da će uraditi) nikada nisu objavili proteste kako stanovnika Gluhe Bukovice tako ni Medžlisa Islamske zajednice Travnik, iako su protesti odnosno reagiranja slati nekoliko puta ne samo njima nego i Upravnom odboru Federalne Televizije odnosno članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću koji je odao javno priznanje uredniku i članovima ove redakcije, primajući ih u osobnu audijenciju upravo u trenucima kada je njihova ekstaza primitivizama i prostačkog vokabulara doživljavala svoj vrhunac.
Ne vjerujemo da iko razuman u ovoj državi podržava primitivizam u govoru novinara emisije “60 minuta”, kaže se u zaključku pisma Udruženja sudija BiH, mada svoju “vjeru” svakodnevno mogu provjeriti – ne samo kroz emisije ovog Javnog servisa i njemu slične privatne medije, već i tamo gdje bi se najmanje moglo očekivati – u skupštinskim klupama, gdje, stalno iznova, predstavnici određenih parlamentarnih staranaka pokušavaju proturiti nekakvu deklaraciju kojom se osuđuju navodni napadi na emisiju “60 minuta” (a prijetnje novinarima, treba li to ponavljati, i mi apsolutno osuđujemo), ne nastojeći ni jednom jedinom rečenicom ukazati na ono na što tek sada ukazuju djelitelji pravde – primitivizam (da je samo primitivizam, ni po jada) laži, insinuiranja, uopće “pogani jezik” i “jezik mržnje” u govoru novinara (a naročito urednika) spomenute emisije.
A predsjednik Upravnog odbora RTV servisa FBiH Slavo Kukić, na pitanje novinara kako komentira pismo Udruženja sudija BiH, bahato, u stilu svojih novinara, kaže:
Nisam dobio pismo. A ako vas već zanima, ovaj UO potpuno stoji iza uređivačke politike Federalne televizije i ponosan je na “60 minuta” kao na glavni brend FTV i to je čitava priča.
Aziz Kadribegović